STARIJI RAZVODNIK TIHIĆ
Sulejman Tihić: „Ukoliko bi se OHR povukao prije implementacije Dejtona onda bi, vjerovatno, došlo i do sukoba“.
Izrekao je to Tihić objašnjavajući zahtjeve Esdea o tome da se vrati ustav BiH dok je ona bila Republika, odnosno mitsko biće, pola fildžan pola sarajevska čaršija s desne strane Miljacke.
Stvar sa Republikom BiH je završena onog dana kada je potpisan Sporazum o parafiranju Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH. A koliko se sjećam potpisali su Mate Granić i Milan Milutinović i još neko u ime BiH.
U Članu 1 se kaže: „Završeni su pregovori o Opštem okvirnom sporazumu za mir u BiH i njegovim aneksima. Strane i entiteti koje one predstavljaju obavezuju se da će potpisati ove sporazume u Parizu u njihovoj sadašnjoj formi, u skladu sa članom III čime će oni stupiti na snagu i što će predstavljati datum od kada će postati operativni“.
U Parizu su sporazumi potpisani, kao što je poznato.
Zašto je bitan ovaj citat?
Bitan je jer su Američani već u Dejtonu Republiku BiH i njene organe smatrali mrtvima kao što i jesu bili. Stoga je i zahtijevano i potpisano to „što će predstavljati datum kada će postati operativni“.
Nije, dakle, uzeta u obzir ratifikacija jer bi se sve moglo ratifikovati u parlamentima SR Jugoslavije i Hrvatske ali se nije imalo gdje ratifikovati u BiH pošto su RBiH i njen parlament bili mrtvi i nepostojeći. Ta RBiH nije imala ni teritoriju, ni podanike ni organe niti je mogla emitovati vlast.
Sada Tihić prijeti ratom.
Kao i njegov prethodnik, rahmetli Izetbegović koji je rekao da će za BiH žrtvovati mir a to znači ljude, muslimane, Bošnjake.
Kao i njegov potpredsjednik Bakir.
To što radi Tihić i SDA nije više ni samo politički autizam. To postaje prijetnja BiH. Šta god ko uradi, prijeti se ratom, sukobima i raspadom.
Tek se sada vidi kakvu je šansu prokockao Lagumdžija koji je samozaljubljeno poletio u ratnu vlast, umjesto da je bio opozicija i poslije rata iskoristio taj kredit da na scenu stupi kao politički faktor postratne, mirne BiH.
Sada, sva tri ljiljana, nemaju realnu političku opciju, osim kvaziratne. Nerealno se uzdati u Ohaer i potpuno provođenje Dejtona jer to potpuno provođenje znači ukidanje Republike Srpske. Nerealno je komponovati ilahije i kaside o RBiH.
Nerealno je prijetiti sukobima. Neka Tihić uzme puškicu, neka iskopa sebi rov, evo ide idealno kišno i zimsko vrijeme za rovove, pa neka vidi ko će mu se pridružiti.
Neralno je da će se ispuniti želje unitarne čak i ako bi OHR ostao cijeli ovaj milenijum.
Vrijeme je za neke druge Tihiće, moj Sulejmane.
Sulejman Tihić: „Ukoliko bi se OHR povukao prije implementacije Dejtona onda bi, vjerovatno, došlo i do sukoba“.
Izrekao je to Tihić objašnjavajući zahtjeve Esdea o tome da se vrati ustav BiH dok je ona bila Republika, odnosno mitsko biće, pola fildžan pola sarajevska čaršija s desne strane Miljacke.
Stvar sa Republikom BiH je završena onog dana kada je potpisan Sporazum o parafiranju Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH. A koliko se sjećam potpisali su Mate Granić i Milan Milutinović i još neko u ime BiH.
U Članu 1 se kaže: „Završeni su pregovori o Opštem okvirnom sporazumu za mir u BiH i njegovim aneksima. Strane i entiteti koje one predstavljaju obavezuju se da će potpisati ove sporazume u Parizu u njihovoj sadašnjoj formi, u skladu sa članom III čime će oni stupiti na snagu i što će predstavljati datum od kada će postati operativni“.
U Parizu su sporazumi potpisani, kao što je poznato.
Zašto je bitan ovaj citat?
Bitan je jer su Američani već u Dejtonu Republiku BiH i njene organe smatrali mrtvima kao što i jesu bili. Stoga je i zahtijevano i potpisano to „što će predstavljati datum kada će postati operativni“.
Nije, dakle, uzeta u obzir ratifikacija jer bi se sve moglo ratifikovati u parlamentima SR Jugoslavije i Hrvatske ali se nije imalo gdje ratifikovati u BiH pošto su RBiH i njen parlament bili mrtvi i nepostojeći. Ta RBiH nije imala ni teritoriju, ni podanike ni organe niti je mogla emitovati vlast.
Sada Tihić prijeti ratom.
Kao i njegov prethodnik, rahmetli Izetbegović koji je rekao da će za BiH žrtvovati mir a to znači ljude, muslimane, Bošnjake.
Kao i njegov potpredsjednik Bakir.
To što radi Tihić i SDA nije više ni samo politički autizam. To postaje prijetnja BiH. Šta god ko uradi, prijeti se ratom, sukobima i raspadom.
Tek se sada vidi kakvu je šansu prokockao Lagumdžija koji je samozaljubljeno poletio u ratnu vlast, umjesto da je bio opozicija i poslije rata iskoristio taj kredit da na scenu stupi kao politički faktor postratne, mirne BiH.
Sada, sva tri ljiljana, nemaju realnu političku opciju, osim kvaziratne. Nerealno se uzdati u Ohaer i potpuno provođenje Dejtona jer to potpuno provođenje znači ukidanje Republike Srpske. Nerealno je komponovati ilahije i kaside o RBiH.
Nerealno je prijetiti sukobima. Neka Tihić uzme puškicu, neka iskopa sebi rov, evo ide idealno kišno i zimsko vrijeme za rovove, pa neka vidi ko će mu se pridružiti.
Neralno je da će se ispuniti želje unitarne čak i ako bi OHR ostao cijeli ovaj milenijum.
Vrijeme je za neke druge Tihiće, moj Sulejmane.
