CJELOVITOST ISPOD DEJTONA
Kad god Lajčak izjavi nešto neutralno, nešto dijagnostički korektno, nešto što govori jednako o svima, odmah se pokaže kako bošnjačke Age Sarajlije Miroslava Lajčka i instituciju visokog predstavnika žele da privatizuju i spuste na niske grane: šta on priča, on je tu da učvršćuje BiH a ne da je razbija.
Koliko shvatam, visoki predstavnik je tu radi Dejtonskog sporazuma a on niti pravi BiH niti je razgrađuje. U njemu već postoje dva entiteta i tri naroda. Ona je u startu dovoljno razgrađena da se ladno raspadne što ni divizija visokih predstavnika ne može spriječiti. Naročito ako se Sarajevo ponaša kao Miloševićev Beograd.
Ne mogu da budem tumač Lajčakovih moždanih vijuga ali se kladima da je upravo na to mislio kada je iznio tezu o Sarajevu i Banjaluci kao kopiji relacija Prag – Bratislava i Beograd – Podgorica.
Jer, druga formula i ne postoji. Neko je iskorišten, neko hoće da dominira. Sve ostalo su pitanja manje ili više sofisticirane tehnologije.
Sarajevo by Sloba, teroriše Bosnu i Hercegovinu već više od decenije i po. Neprestana presija na Republiku Srpsku i na Srbe koji treba da prihvate kolektivnu krivicu za sve genocide ovog svijeta, a u posljednje vrijeme i na Hrvate koji su se drznuli da traže neku sitnicu – televizijski kanal, uz neprestane zahtjeve za centralizacijom i unitarizacijom svega postojećeg, postaje neizdržljiva. Samo tako je Sloba volio Crnu Goru. I samo tako je Sloba pravio državu. I šta je ostalo?
Bošnjačke stranke osule su paljbu na Lajčaka a SDA mu postavlja istorijskih deset pitanja za stanje za koje su oni isključivo odgovorni. Jer, nije Lajčak sa Esdeesom planirao rat i i izvodio podjelu ljudskog, materijalnog i teritorijalnog plijena po BIH, nego upravo Esdea. Sve o čemu sada govore kao o neprovođenju Dejtona, njihovo je eksluzivno djelo. Može biti spora samo u nasljednim pravima sa njihovom posestrimom Lijepom Esdees.
Umjesto da se zapitaju gdje su pogriješili, bošnjački političari, vlasnici bošnjačke teritorije i sirotinje, produbljuju jazove u BiH. Umjesto da nešto urade za BiH, oni je svaki dan dijele. Umjesto da pokažu toleranciju bosanskohercegovačkog islama oni demonstriraju kung-fu ahmadinedžad. Umjesto da uvaže činjenice o dva entiteta i tri ustavna naroda, oni praktično djeluju da od BiH načine begovat, da Srbi i Hrvati kod njih budu u najmu ili da eventualno zemlju dobiju u napolicu.
Ako bišnjačka opcija nije sposobna da politički uobličava relanost i da realno artikuliše političke projekcije, može barem da shvati da su se sve relacije tipa Beograd – Podgorica, završile istim rezultatom.
Za to im ne treba kladionica.
SRJ i Čehoslovačka su bile najklasičnije evropske države. U tim državama svi starinski evropski državni organi su funkcionisali, nije bilo građanskog rata i sukoba između odnosnih dijelova. Pa je sve ipak završeno podjelom ili odvajanjem.
Dejtonski sporazum koji drži BiH na okupu, podvlačim: drži je na okupu, na daleko nižem stepenu je garancije za nešto što se uobličilo u državu, od klasične države kakve su bile SRJ i Čehoslovakia.
Dakle, ako državnost pomenutih dviju zemalja, pa i u slučaju Kosova i Gruzije, nije pomogla u gradnji begovata, ne treba to očekivati ni od Dejtona. To može uraditi samo tolerancija, pravedna raspodjela interesa i prava i čuvanje imetka svih, od vjere do teritorije. To je najbolja garancija za BiH. Inače od nje neće ostati ni i, za godinu ili stotinu, manje je bitno.
Kad god Lajčak izjavi nešto neutralno, nešto dijagnostički korektno, nešto što govori jednako o svima, odmah se pokaže kako bošnjačke Age Sarajlije Miroslava Lajčka i instituciju visokog predstavnika žele da privatizuju i spuste na niske grane: šta on priča, on je tu da učvršćuje BiH a ne da je razbija.
Koliko shvatam, visoki predstavnik je tu radi Dejtonskog sporazuma a on niti pravi BiH niti je razgrađuje. U njemu već postoje dva entiteta i tri naroda. Ona je u startu dovoljno razgrađena da se ladno raspadne što ni divizija visokih predstavnika ne može spriječiti. Naročito ako se Sarajevo ponaša kao Miloševićev Beograd.
Ne mogu da budem tumač Lajčakovih moždanih vijuga ali se kladima da je upravo na to mislio kada je iznio tezu o Sarajevu i Banjaluci kao kopiji relacija Prag – Bratislava i Beograd – Podgorica.
Jer, druga formula i ne postoji. Neko je iskorišten, neko hoće da dominira. Sve ostalo su pitanja manje ili više sofisticirane tehnologije.
Sarajevo by Sloba, teroriše Bosnu i Hercegovinu već više od decenije i po. Neprestana presija na Republiku Srpsku i na Srbe koji treba da prihvate kolektivnu krivicu za sve genocide ovog svijeta, a u posljednje vrijeme i na Hrvate koji su se drznuli da traže neku sitnicu – televizijski kanal, uz neprestane zahtjeve za centralizacijom i unitarizacijom svega postojećeg, postaje neizdržljiva. Samo tako je Sloba volio Crnu Goru. I samo tako je Sloba pravio državu. I šta je ostalo?
Bošnjačke stranke osule su paljbu na Lajčaka a SDA mu postavlja istorijskih deset pitanja za stanje za koje su oni isključivo odgovorni. Jer, nije Lajčak sa Esdeesom planirao rat i i izvodio podjelu ljudskog, materijalnog i teritorijalnog plijena po BIH, nego upravo Esdea. Sve o čemu sada govore kao o neprovođenju Dejtona, njihovo je eksluzivno djelo. Može biti spora samo u nasljednim pravima sa njihovom posestrimom Lijepom Esdees.
Umjesto da se zapitaju gdje su pogriješili, bošnjački političari, vlasnici bošnjačke teritorije i sirotinje, produbljuju jazove u BiH. Umjesto da nešto urade za BiH, oni je svaki dan dijele. Umjesto da pokažu toleranciju bosanskohercegovačkog islama oni demonstriraju kung-fu ahmadinedžad. Umjesto da uvaže činjenice o dva entiteta i tri ustavna naroda, oni praktično djeluju da od BiH načine begovat, da Srbi i Hrvati kod njih budu u najmu ili da eventualno zemlju dobiju u napolicu.
Ako bišnjačka opcija nije sposobna da politički uobličava relanost i da realno artikuliše političke projekcije, može barem da shvati da su se sve relacije tipa Beograd – Podgorica, završile istim rezultatom.
Za to im ne treba kladionica.
SRJ i Čehoslovačka su bile najklasičnije evropske države. U tim državama svi starinski evropski državni organi su funkcionisali, nije bilo građanskog rata i sukoba između odnosnih dijelova. Pa je sve ipak završeno podjelom ili odvajanjem.
Dejtonski sporazum koji drži BiH na okupu, podvlačim: drži je na okupu, na daleko nižem stepenu je garancije za nešto što se uobličilo u državu, od klasične države kakve su bile SRJ i Čehoslovakia.
Dakle, ako državnost pomenutih dviju zemalja, pa i u slučaju Kosova i Gruzije, nije pomogla u gradnji begovata, ne treba to očekivati ni od Dejtona. To može uraditi samo tolerancija, pravedna raspodjela interesa i prava i čuvanje imetka svih, od vjere do teritorije. To je najbolja garancija za BiH. Inače od nje neće ostati ni i, za godinu ili stotinu, manje je bitno.
