DRVAR PO POPISU IZ 91.
Drvar je uvijek bio srpski grad. I kad to nije bilo važno. I kad je trebalo čuvati Tita, tog potonjeg srbomrsca. I kad je Dejton ugraviran u kartu BiH. I kad su ga naselili prevareni, izmanipulisani, unesrećeni i kao političko topovsko meso korišteni Hrvati sa raznih strana BiH.
Nakon rata, najveći dio unesrećenih Hrvata vratio se svojim domovima, otišao u Hrvatsku ili u bijeli svijet. Srbi su se vraćali, organizovali, glasali, mijenjali vlasti i već dugo tamo ubjedljivo vlada jedna stranka iz Republike Srpske – pa opet se u Drvar vratilo tek 50% predratnog stanovništva, što znači Srba. Nakon 16 godina.
Šta nam govori Drvar, grad heroj?
U idelanim uslovima, u odnosu na druge bosanskohercegovačke zabiti koje nemaju ni puta, ni stadiona, ni vode, ni struje, ni ulica a imaju mješovito stanovništvo, u Drvar se vratio svaki drugi stanovnik.
Povratak stanovništva, dakle, nije moguć bez obzira što se povrat imovine okončao u skoro potpunim procentima. Najvećim dijelom je to zbog ekonomske nemogućnosti opstanka ali velikim dijelom i zbog lagodnijeg života negdje drugdje kao i zbog teških sjećanja na smrt ili progone.
A upravo se potpun povratak stanovništva koristi kao uslov ostanka OHR i bonskih ovlaštenja ali i kao rezervni francuski ključ za demontiranje Republike Srpske. Pošto i budale znaju da potpunog povratka nema ni u novoj epizodi Zvjezdanih staza, u pomoć se poziva, kao priručno sredstvo, popis iz 91. Tobože, koristićemo taj popis za mozaik vladanja i crvotočinu dvoentitetskog reljefa BiH.
Povratkom stanovništva kao i popisom iz 91., koji nikad i nigdje nije verifikovan od tadašnjih organa BiH, nije moguće manipulisati kao nekom temeljnom odrednicom za kreiranje vlasti, teritorijalnih temelja ustavnih promjena ili vječnim zahtjevom kao uslovom svega u BiH.
Sarajevska sekta za 91. bi trebala da ima toliko istorijskog nauka da zna da se nikada u istoriji, nakon rata nije uspostavilo predratno stanje. Toliko košta Alijino žrtvovanje mira zarad Bosne i Hercegovine. Neke druge zemlje, iz fonda SFRJ, košta i u parama i u narodima. BiH je, nažalost, koštalo najviše u životima pa potom u nemogućem povratku.
Naravno, Srbe Slobodana Memoranduma, naročito one koji su trebali biti Svi u jednoj zemlji, koštalo je i života i teritorija i dostojanstva.
Uvijek košta. O tome bi, takođe, trebali da misle obožavaoci Kulta 91. Jer košta i ovo što sada rade. Samo što račun dolazi sa kasnijom istorijskom diližansom.
Drvar je uvijek bio srpski grad. I kad to nije bilo važno. I kad je trebalo čuvati Tita, tog potonjeg srbomrsca. I kad je Dejton ugraviran u kartu BiH. I kad su ga naselili prevareni, izmanipulisani, unesrećeni i kao političko topovsko meso korišteni Hrvati sa raznih strana BiH.
Nakon rata, najveći dio unesrećenih Hrvata vratio se svojim domovima, otišao u Hrvatsku ili u bijeli svijet. Srbi su se vraćali, organizovali, glasali, mijenjali vlasti i već dugo tamo ubjedljivo vlada jedna stranka iz Republike Srpske – pa opet se u Drvar vratilo tek 50% predratnog stanovništva, što znači Srba. Nakon 16 godina.
Šta nam govori Drvar, grad heroj?
U idelanim uslovima, u odnosu na druge bosanskohercegovačke zabiti koje nemaju ni puta, ni stadiona, ni vode, ni struje, ni ulica a imaju mješovito stanovništvo, u Drvar se vratio svaki drugi stanovnik.
Povratak stanovništva, dakle, nije moguć bez obzira što se povrat imovine okončao u skoro potpunim procentima. Najvećim dijelom je to zbog ekonomske nemogućnosti opstanka ali velikim dijelom i zbog lagodnijeg života negdje drugdje kao i zbog teških sjećanja na smrt ili progone.
A upravo se potpun povratak stanovništva koristi kao uslov ostanka OHR i bonskih ovlaštenja ali i kao rezervni francuski ključ za demontiranje Republike Srpske. Pošto i budale znaju da potpunog povratka nema ni u novoj epizodi Zvjezdanih staza, u pomoć se poziva, kao priručno sredstvo, popis iz 91. Tobože, koristićemo taj popis za mozaik vladanja i crvotočinu dvoentitetskog reljefa BiH.
Povratkom stanovništva kao i popisom iz 91., koji nikad i nigdje nije verifikovan od tadašnjih organa BiH, nije moguće manipulisati kao nekom temeljnom odrednicom za kreiranje vlasti, teritorijalnih temelja ustavnih promjena ili vječnim zahtjevom kao uslovom svega u BiH.
Sarajevska sekta za 91. bi trebala da ima toliko istorijskog nauka da zna da se nikada u istoriji, nakon rata nije uspostavilo predratno stanje. Toliko košta Alijino žrtvovanje mira zarad Bosne i Hercegovine. Neke druge zemlje, iz fonda SFRJ, košta i u parama i u narodima. BiH je, nažalost, koštalo najviše u životima pa potom u nemogućem povratku.
Naravno, Srbe Slobodana Memoranduma, naročito one koji su trebali biti Svi u jednoj zemlji, koštalo je i života i teritorija i dostojanstva.
Uvijek košta. O tome bi, takođe, trebali da misle obožavaoci Kulta 91. Jer košta i ovo što sada rade. Samo što račun dolazi sa kasnijom istorijskom diližansom.
Нема коментара:
Постави коментар