1742.

DOLAZE TURCI,

SUNCE TI NEJEBEM

Šta se korz pustinju povijesti puste krvi propišalo, i na spolomlatilo i na otvorene vratne žile, nakon te javke. A Onaj Erdogan, na nekom iftaru, u Istnbulu, veli blagougodno, Ove riječi Dolaze Turci su se čule i davno u istoriji. Bolje da nikad nisu. Nujebiga. Erdogan ih je pomenuo jer su se čule u nekom Arakanu, kada je tamo išao Davuitoglu Inostranoglu, sa Erdoganovom suprugom i kćerkom. To je bila Delegacija. Koliko sam razumio.

Još je Erdogan iftareglenio.

Nama su Sarajevo, Kabul, Damask isto što i  Šemidinli, Hakari, Cankiri. Uspjeli smo povezati 81 državnu pokrajinu iz Prošlosti. On to zove Prošlost. Nabijanje na kolac. Ahdname. Sepetarenje. Poturčavanje. Poislamljivanje.

Živ sam se namro straha. Ako čuje pjesmu onog AmiGa, Pariz London, Lisabon, Kijev, Moskov, Prag end Rom, eto Otomanske Stabilnosti U3LPM.

Erdogan je na tom iftaru i zaprijetio. Naredne tri godine biće ključne za uticaj spoljne politike Turske.

Kad postanem Predsjednik Savjeta Za Nacionalnu Bezbjednost Države Republike Srpske, odmah ću učiniti tako da Sarajevo prepustimo Turskoj. Kao zonu uticaja. Dok mi Bakira i Zlaju prevedemo na islam, proći će cijeli vijek. Bolje se okrenuti za Beograd, Brisel, Moskov. To je dobar ljetni zov. A Sarajevu prepustiti Korak Naprijed, Nazad Dva.

Nu. Ozbiljno. Jasno je da u Saraju onomad davutoglusirana politika Turske u kojoj je pominjao i Otomansku stabilnost i dvosmjerne sarajstambul emocije, ima svoje opredmećenje. 81 Državna Pokrajina. KTJ. Krv Ti Jebem. I prebrojali su ih. Mogao sam juče umrijeti u geopolitičkom neznanju da smo Državna Pokrajina.

Republika Srpska, pored goreozbiljnopomenutog SZNB, Obavještajne Službe i slično, mora da učini sve da se osigura i obezbijedi od upada u zamku Državne Pokrajine. Da ne upadne u Prošlost.

Potrebno je dodatno utvrditi granice Dejtonske Samostalnosti. U okviru BiH ili Izvanbih.

I dobro paziti da se ne prenese nešto od Dejtonskih Nadležnosti Republike. Niti da se nešto dobrotvorno učini za Zajedndičke Organe.

Jer, sve što pošalješ u Saraj, završiće u Turskom Bunaru. 

1741.

ZATVORENA

NAJVEĆA

JEBAČNICA NA SVIJETU

Neki bivši spotisti su, prije početka londonske olimpijade, provalili kako se u olimpijskim selima svi jebu ko mršava kezmad. Između zgrada, po parkovima, po sobama, po teretanama. Pa šta će drugo mlad svijet da radi, sportisti, koji su svoje tijelo pripremili za vanserijske fizičke napore i aktivnosti i čiji krvotok juri kao cunami higsovih bozona.

Pretpostavljam da je tako bilo i sada.

Seks je ostao jedini pravi olimpizam. Sve ostalo se pretvorilo u nedostupne i preskupe megaprojekte.

Čak i za Britaniju, organizacija Igara je preskupa. Britanija je na njima izgubila. Malo patriotizma kojeg je dobila, propagiranja zastave i njenog izbora istorije, mala je kontradobit.

Igre su postale mastodontski projekt kojeg ne mogu organizovati mali. To je skup nevjerovatnog broja sportova koji su tako razuđeni da u okviru sebe imaju i posebne sportove. Atletika, naprimjer.

Najveći problem je gubitak Duha Olimpizma. Na olimpijadi se danas miješaju profesionalizam, svjetske marketinške zvijezde, politička nadmoć, veličina, spektakl i obični sport. Taj Konfuzni Konglomerat doprinio je nerazumijevanju Igara. Neshvatanju. Nezanimljivosti.

U atletskom segmentu, naprimejr, Olimpijada je bila skup nekoliko atletskih mitinga na kojima je pobjeđivao Bolt i njegovi Jamajčani. Isto je bilo i u plivanju. Zbog toga se nije morala organizovati Olimpijada. Bolt je mogao da obori svjetski rekord na dvjesta metara ali je očito to ostavio za neko unosnije vrijeme. Po tome se vidi da su olimpijade upropaštene.

Dabome. Pomoći nema. Međunarodni Finansijaši su uzeli odavno sport pod svoje i on se iz toga neće izvući. Pitanje je godine kada će se na Olimpijadi pojaviti Real i Siti i drugi kitnjaci Finansijaša.

Bez obzira na to, trebalo bi razmisliti o mogućnosti vraćanja zdravog olimpizma sportu i Olimpijadi. Trebalo bi takmičenja omogućiti onima koji su tu isključivo radi sporta, duha, tijela, pa i nadmetanja, ali ne zbog rezultata, dodatne promocije i love. I trebalo bi smanjiti broj sportova. Ostaviti discipline samo za poštovanje, kao što je maraton, deset hiljada metara, viteške plivačke pruge, skokove... zabraniti maloljetnu gimnastiku. To je tortura nad djecom. Kao i one konjičke drkarije. To je iživljavanje nad životinjama od strane bogatih luftiguza.

I, da. Otvaranje londonskih igara bilo je klasično englesko dosadništvo. Kao i zatvaranje. Parada samopropagande i kiča.

1740.

ALAH

U PROPORCIONALNOM

IZBORNOM SISTEMU,

OTOMANSKO DIVLJAŠTVO

U SREBRENICI

Leci koji su se iznoćili u Srebrenici i u kojima se Srbima prijeti pokoljem kao osvetničkom pravdom i slična praljudožderstvena komunikativna dostignuća, nastavak su političkog predizbornog divljaštva kojeg praktikuju muslimanski politikoidi u Srebrenici a i dalje od nje. Naročito ovi drugi.

Političko izborno divljaštvo direktno je na sisi otomanske novoprobuđene podsvijesti i nesvijesti muslimanskih politikoida, nespsoobnih za bilo kakav realan politički koncept, bilo kakvu konsocijaciju da ne upotrijebim sarajevski turcizam Suživot.

Ono je počelo kvazi patriotskim i paranacionalnim parolama tipa Nećemo dozvoliti da za načelnika Srebrenice bude izabran onaj ko negira genocid. Ta parola je izrečena još dok niko nije znao koga će koalicija SNSD-SDS i ostale srpske stranke, predložiti za kandidata. Kada je predložena Vesna Kočević ta parola nije zaustavljena nego je nastavljena.

Srbi su pokazali civilizovanost. U toj kategoriji, kategoriji Žena kandidatkinja, jedino su Srbi u BiH, a među njima jedino SNSD, civilizovani. Jer su i predlagali i doživjeli da budu izabrane žene načelnice opština. Muslimanski politikoidi nisu pokazali poštovanje ni prema ženi, Vesni Kočević, koja nema nikakve veze ni sa čim što je vezano za rat. Niti jedne izjave na tu temu. Ni u medijima ni na trotoaru. To nepoštovanje žene kandidatkinje besprijekorno otomanski zvuči. Da im ne pominjem bližu istoriju.

Političkom izbornom divljaštvu naročito je doprinio Bakir Prvi Turski. Otišao je u poluprivatnu posjetu Trojcu Turske i tamo obznanio Nastavak Borbe za Srebrenicu. Što se može smatrati pozivom za raz. Ili najavom rata. Očigledno je da ta borba podrazumijeva da se Srebrenica otme od Srpske. Priča o posebnom statusu je samo Lažljiva Sarajevska Politika. Kao i Multietničnost.

Političko izborno divljaštvo Muslimanskih politikoida jeste i tvrdnja da će, ako Srbin bude izabran za načelnika opštine, doći do skrnavljenja spomen groblja u Srebrenici. Niko normalan ne može da nađe istinu u toj divljačkoj tvrdnji. A groblje je već oskrnavljeno pokapanjem i onih koji nemaju nikakve veze sa Strijeljanjem Ratnih Zarobljenika u Srebrenici pred kraj rata.

I sada dolazi letak kao konačan pečat. Alah ulazi u Srebrenicu na Velikom Letku. Alah Samilosni ovdje nema veze sa islamom, sa vjerom. On je zamjena za razne Mehmede Osvajače.

Demokratičnost i normalnost, evropejstvo i civilizovanost, sa kojom su srpski politički faktori prišli izborima u Srebrenici, i letak muslimanskih politikoida, nalaze se na samoj granici Hantigtonovih sukoba civilizacija.

Na toj demorkatičnosti se mora istrajati do kraja, do dana izbora, i poslije izbora. Jer, to je veoma važan korak u Samostalnosti Srpske.

1739.

PRVO IM

UZEO LOVU.

SAD I DRŽAVU.

JEBOJL SUNCE SVOJE.

Američki profesor otkrio toplu vodu. Zato i propadaju što imaju toliko profesora. Svaki prvi grije vodu, svaki drugi viče Topla je.

Frensis Bojl, profesor na Univerzitetu Ilinois, to je kao kod nas na Univerzitetu Vlasenica, saopštio da su Američani načinili Stvora da traje samo petnaest godina. Holbruk rekao Tuđi i Slobi, navodno, još u Dejtonu, malo ćete pričekati da se vaš dogovor ostvari. Dogovor o podjeli.

Frensis Bojl je bio zastupnik BiH u toj nekoj tužbi protiv Srbije. I uzeo im lovu.

Dobro. Priznajem da je čovjek upućen. Nu. Mogao je 2005. pročitati moju knjigu, prvu iz edicije Politički Ljetopis, pod nazivom „BiH ne postoji“. Pošto više nema primjeraka na tržištu, tajna služba ĐIK, Đe Ima Knjiga, angažovala stotinutrideset operativaca i dvjesta lokalnih doušnika, da pronađu barem jedan.

Bojl sada ne bi izazvao reakcije Ohaera. Međunarodna zajednica ostaje privržena Dejtonu. I Određene Ambasade.  Dosad bi se već pomirili sa činjenicama.

Meni se sve čini da su se Američani u Dejtonu i malo zajebavali. Muslimansko-Hrvatska Federacija. Kad ste vezivali zastave protiv Srba sad i ostanite zajedno. Samo prvo recite koje prezime uzima mlada. Onaj ko je napravio MH Federaciju i jest zapečatio sudbinu BiH. Znao je da to neće funkcionisati. Ali saopštio im je to tek kad se dovoljno daleko odmakako. Mahnuo je imenom Republika Srpska i Specijalnim Paralelnim Vezama.

Prof Frensis Bojl jest otkrio toplu vodu. Sve je to bilo poznato u Dejtonu. Niko ništa nije krio. Dejton nema zamki niti neizlaznog lavirinta. Dejton je ostavio otvorena vrata na svečetiri strane. Nije ostavio mogućnost da se BiH unutra dogovori. Savjet ministara od tri člana, Predsjedništvo o tri člana koja dolaze, izbrani od nacija, izdaleka, Parlamentarna skupština BiH...sve su to nekompetentna i grupagrađana tijela.

Muslimani su, politički soj, i prateći kriminalno-gubarski, uz pomoć inostrane love, godinama poslije rata lobirali za Reforme i podvale. Tako je kršen Dejtonski sporazum. Nisu htjeli da prihvate istinu da ih je Alija Izetbegović uzalud odveo u rat. U Žrtvu Mira. U Pizdu Materinu. U Stradiju. Ljude koji nikad nisu ratovali, osim nešto handžarli divizija, odveo je u rat da ginu kao snoplje. Da nije bilo Hrvata i Amerikanaca, tačan bi prognozer bio onaj Ludi Kosati Pjesnik. A on, Alija, onda je mrtvo ladno umro i ostavio nepostojeću BiH.

Godinama su, dakle, kršili Dejtonski sporazum. Sad traže da im ga neko popravi.

Pa su našli Lagumdžiju. 

POLOŽIO SAM KNJIGU 

NA SPOMENIK ANDRIĆU

Bio sam u Andrićgradu, da vidim Domaćina Svjetova Emira Kusturicu. I da vidim Ivu, Svjedoka Vremena. Već sada su tu turisti odsvakle, fotografišu se i sa Ivom i sa Emirom. Vidim, Ivo živ. Nije spomenik. Pa, priđem i položim  knjigu, roman Tomanova igra sjenki, umjesto cvijeća. I knjiga je živa, cvijeće zamre odmah na ovoj vrućini a onda dođe nemilosrdni čistač sa korpom za smeće. Ovako, knjigu će neki dobar knjigobrižnik da uzme, možda neku riječ da pročita.

1737.

USTAVNOST MOJE

 SUSJETKE PAŠE

Dobro. Komšinice Paše. Pošto je Paša muslimanka. Drugarica Paša je dama u gooodinama, stara garda, besprijekorna odjeća, šetnja, drugarice na kavu i čaj, kolač ili drugi laki obrokčić, uvijek prva pozdravi i javi se što me sramoti jer je starija od mene, što nije lako biti. Paša je bila matičarka. Nagledala se odloženog zla očima. Ali ima jednu manu. Po mojim koordinatnim sistemima. Baca mrvice s prozora urbanim golubovima. Oni je znaju već decenijama i stano guguću, tražeći mrvice, na travi ispod Pašinog prozora. Tako generacijama. Kada se izležu golupčići golovratići, odmah čujem mamu kako ih uči gugutanju za Pašu. Uopšte ih ne uči engleskom gututanju ili internet gugutanju, čak bi gugutanju za parenje.

Apsolutno, apsolutno volim životinje. Ali. Ima nekih problemčića, kao i u svakoj ljubavi. Pašini golubovi se najedu pa onda prhnu do mog džipa, starog dvadeset sedam godina, momak u najboljim godinama, i. I. I, useru se. Ja se onda vozim usranim. Uneređenim prevoznim sredstvom.

Zahtijevam od Predsjedništva da pokrene ocjenu ustavnosti prehrane golubova koja nije u nadležnosti moje komšinice Paše ni po jednom aneksu Opšteg Okvirnog Pašinog Prozora Za Mir. Ako ne pomogne, potegnuću ritualni nacionalni interes. Nije ovo Baščaršija.

Baš kad sam sročio taj zahtjev Predsideteljstvu, čitam vijest da je SDP uputio zahtjev da P pokrene postupak kod Ustavnog suda da se ispita ustavnost posjete Milorada Dodika Predsjedniku Srbije. Odem kod Paše i izvinem se. Imaju sad preča posla pa će naš predmet stići na red kasnije. Paša, inače smirena gospođa, a može biti smirena kad se nikad nije udavala, planu. Pa zar je preča ta Džugumlijina budalaština od našeg temeljnog spora oko procesa vršenja nužde sitih golubova.

Takav je vakat, Pašo. I Zgudžumlija ima prava da se bleći. Svašta. Onaj Bakir otišao u poluprihvatnu posjetu Turskoj a nikog nije pitao. Što ne bi i taj vaš Mile mogao otići u Beograd.

Tu me ganula u dušu. Možda povučem Zahtjev. Nek seru golubovi ovdje, guzlumdžije tamo.

1736.

AKO SE

SIRIJOM

MJERI EVROPA,

JEBI JE

Vidim, i u Srbiji oduševljenje što je njen predstavnik u UN glasao za Pobunjenike Sirije. Kao i u susjednom Sarajevu. I u Srbiji seru o tome kako Srbija treba biti usklađena sa EU. Mada nema ni privijesti o tome kad će Srbija biti i uskaldištena u EU. Drugi slavljenički slogan je, u nezavisnoj demokratskoj štampi, JMM, Srbija glasala protiv Rusije i Kine.

Neodoljiva plitkoća objašnjenja upotrebe država i nacija u prodrkavanju demokratije i ljudskih prava.

Oni koji sada traže rezolucije protiv Sirijskog Režima, za upotrebu sile i slično, nisu tražili ni r kada su pripremali ustanke i usranke, i obučavali i ubacivali usranike da ruše internacionalno legalnu vlast u Siriji. Kakavgod je vladar Asad, Sin Oca Svog, on je za izvanjske aktere legalan i legitiman. Da li vlast u Siriji treba da bude bolja, demokratskija i ljudskopravnija. Da. Kao i u Americi. Kao i u svakoj zemlji.

Ali. To je stvar te zemlje i tog naroda. Ako je njima dobro, ona ništa.

Osim toga. Dosad nema primjera da su Ustanici donijeli Tri D, Dobro, Demokratiju i Demos.

Glasanajem za ovakve rezolucije, Esade postiže legalizaciju ovakvih intervencija i opravdavanje prethodnih. SAD na ovaj način poručuje da posjeduje oružje za masovno glasanje.

Priča da je to usklađivanje sa EU smiješna je i za neuko srpsko seljače iz Šumadije. To je najobičnija primitivna blerizacija Srbije i drugih zemalja. Toni Bler, jedan od najperspektivnijih evropskih lidera, i lidera socijaldemokratije, podržao je takvu političku tehnologiju i platio to svojom političkom karijerom. Jebeš Blera lično, ali Evropa je ostala bez tako izgledne političke figure. Jebeš i to, ali su se, onda, pojavili razni Dontiji, Montiji, Kontiji, finansijaši umjesto vizionara.

Nu. Svijet napreduje. Nakon teorije i prakse Ograničenog Suvereniteta u Sovjetskom Savezu i Varšavskom Paktu, na sceni je samo praksa. Praksa Uništenog Suvereniteta.

Zemlje koje to podržavaju ne mogu se pravdati samo time da je to In. Jebote.

1735,

ASAD 

NOĆAS 

MORA PASTI

Nekoliko kratkih pitanja, bez obaveznih odgovora, naredbi ili konstatacija, otkrivaju suštinu savremenog svijeta. Nervozni niži pomoćnik srednjeg zamjenika višeg srednjeg savjetnika prvog zamjenika u Spejs Departmentu Za koji tajm možete sjebati Siriju. Pomoćnik za održivu istinu, samo istinu i nikoji drugi kurac osim istine, glavnog urednika nezavisnih novina Teksasa, Vašingtona Di Si, Njujorka, Kalifornije i mirnog srednjeg zapada, uredniku spoljne rubrike Ne serite više o Libiji. Ispodpotporučnik spejšlfors 110, ne skinuvši sunčane naočare za noć, svojim vojnicima iz odreda Sljepići za specijalni očigled, Ubijte svakog sirijkog Pasjeg Sina na kojeg naiđete i prikažite ga kao žrtvu Režima. OK. Ako ne pomogne, šifrovali su nam poruku da će Bakir Izetbegović uticati na Lagumdžiju, ko je rekao kojeg Lagumdžiju, da njegovi glasaju za protiv Sirije. Samostalni provajder finansijskih instalacija i derivacija u GSP Jorgan uđite sa sumnjivim sublimacijama u okolne evropske banke, instalirajte se, džebl profit, država će nadoknaditi, javili su šifrovano, a onda za 36 mjeseci tačno, OK, zagalamite kako će vaše pare najebati zbog propasti Eurozone. Koji idiot je rekao Šta je Eurozona.

U Siriji se događa Jugoslavija. Testisoidni Uvrt. Najsličnije događajima u BiH. Neću da kažem da je to zbog toga što je i tamo, kao i ovdje, navlasti Sin Svog Oca. Ali hoću da kažem da se radi o goloj Teritorijalizaciji čitavog jednog područja koje je procijenjeno kao strateško u borbi protiv Propasti Zapada. Ne znam samo šta im je tamo toaletna rečenica, kao kod nas Mi smo za BiH u Eu i u Natu. Mi smo za Siriju u Krvi i Blatu.

Stalno se pojavljuju vijesti o tome da pobunjenici govore ingleški, da imaju ajfon for, da su naoružani Upizdumaterinu, da ubijeni nisu nikakvi civili nego podmetnuti leševi, takozvana Markalizacija. Sada se pojavio momak koji otvoreno kaže da je izmišljao vijesti za razne izmišljene postaje a da uopšte nije bio tamo odakle se javljao nego u sigurnom „studiju“ Specijalnog Očigleda.

Nevjerovatno ali beskorisno. Vijest će, i snimak momčetove ispovijesti, trajati samo do sljedećeg Pokolja Civila Od Strane Sirijskog Režima. A onda će jedan od evropskih nužnosnika da izjavi Asad Noćas Mora Pasti. Snaša već ima spremljenu izjavu Veni Vidi Idi.

Mnoge zemlje nisu u stanju da se odupru najezdi Fabrikovanih Opravdavanja Teritorijalizacije. Vještačka Ravnoteža Ravnoteže uljuljkala ih je u svom kobiva povoljnom geostrateškom položaju. Američani, uz pomoć Blerizovane Evrope, stalno pipkaju granicu na kojoj će Rusija uletjeti u novi svjetski rat, znajući da ona to ne može i ne smije.

Neka se spremi sljedeći kordon zemalja.

Mada i to treba gledati sa bolje strane. Dok oni opće sa raznim Asadima i Sadamima, zemlje Nove Ekonomske Kore zazuzimaju svijet. Kina, prije svih. Jednoj jutra se probudiš a Kinez pod prozorom otvorio fabriku Koka kole.  

1734.

OLUJA

– ZAJEDNIČKI

SRPSKO-HRVATSKI

PODUHVAT

Hrvatska pomalo izgleda kao oni tipovi koje u Zvjezdanim stazama teleportiraju ali se u zadnjem trenutku pokvari zglob kardana pa padnu na nepoznato mjesto gdje nema povratnog teleportinga. Ne zna gdje je i ne zna šta će tu.

Tako je danas Hrvatska izgledala u Kninu.

Na onom makadamu hodaju Tamovamo, ko muve bez jednog krila, onaj jarbol se nakrivio, temelj mu mali, nedostajale dvije vreće cementa, jebiga, naleti smiješne amaterske flotile Krila Oluje. Josipović i Milanović znaju da nemaju ništa sa tim i da uopšte nisu ratne niti istorijske ličnosti, čak ni slučajni prolaznici, ali znaju da moraju da budu tu. Mediji bruje Čitav Državni Vrh je bio u Kninu. Emojbože.

S druge strane Krila Krajine odavno ne lete. Prikazuju se one tužne Kolone Sirotinje. Poneko traži zatvor za ovog ili onog. Evidentirano je i džakulisanje. Neki politikoid Hrvatske pjeni Trebalo je strijeljati one koji su osramotili Oluju. Na licu mjesta.

Hrvatska Oluju ukiva u zvijezde. Velika Domovinska Hrabrost. Hrani bankrotiranu nacionaliju tim vještačkim pobjedničkim ratom. Jer, Srbi su već prije praktično nestali iz Hrvatske. Kada nisu htjeli prihvatiti šahovnicu, domovnicu i tipkovnicu. A prihvatili su Slobino Shvatanje Srpstva. Politikom se počela baviti svaka kninska budala. To je kao kad bi Čavić ovdje bio predsjednik države a Mihajlica načelnik generalštaba. Što ovaj noću zasere, onaj danju prizna kao genocid. Kad nisu prihvatili Z4.

Kao što je pitanje da li je Hrvatska Olujom istjerala Srbe, tako je i pitanje koliko su Srbi, Slobini Srbi, ta posebna vrsta, pomogli Hrvatskoj.

I jedni i drugi, i tužni Hrvati na kninskom tucaniku, i Srbi koji su se udomili u Srbiji, pa povremeno se jave nekim udruženjem ili izjavom, ne vide, ne evidentiraju, ne pominju, najtragičniju činjenicu da je nestalo četiristo ili petsto hiljada srpskog življa iz Hrvatske.

Istoriografija će jednog dana iznijeti činjenice o svemu.

Ali, dotad, zbog te činjenice, da je iz jedne zemlje nestalo cijele jedne nacije, niko ne bi trebao da slavi ni da se ponosi time. Time se samo hrane budale. Kao onaj Goluža.

Sramotna je takva proslava za jednu članicu EU. Kao i činjenica o nestanku.

1733.

ŠTA USORAC

TRAŽI U SARAJEVU

Vladimir Usorac, predsjednik udruženja ratara i stočara Republike Srpske, postao je zvijezda sarajevskih medija i medija koje prostituišu stranci. Otišao je i u Sarajevo da zajedno sa udruženjem ratara i stočara One Države, Federacije, demonstrira bosanskohercegovačko jedinstvo. U intervjuima je najavio događanje naroda, ali ne na nacionalnoj osnovi nego na građanskoj seljačkoj osnovi, jer je nacionalno prevaziđeno i ne može poljoprivrednicima ništa da pomogne. Od lidera političkih stranaka je zatražio da zaštite granice od uvoza i poljoprivrednike od suše.

Taj kratki scenario Crtanog Filma Usorac protiv Nacionalnog. Lidera i Suše, poručuje da od pomoći poljodjelcima i voćegajcima neće biti ništa. Suština Usorčevog angažmana je BiH, nadnacionalno i rušenje lidera.

Prvo, odlazak u Sarajevo je katastrofalan politički potez. Aždaje iz Saraj Polja samo čekaju priliku da formiraju Državno Ministarstvo Poljoprivrede. Poljoprivreda u Federaciji nije ni izbliza na nivou poljoprivrede Republike Srpske. Ni po resursima, ni po organizaciji, ni po poljoprivrednim proizvođačima.

Drugo, nakon svih propasti događanja naroda, zviždanja, cvrkutanja, internetašenja, do posljednjeg Lađenja Davnozaboravljenje Pice u nepostojećem Picinom Parku u Banjaluci, na red je došla važna strategija krojača političke scene – događanje poljoprivrednika. Kao, suša briše nacionalno kod proizvođača a uzdiže nenacionalno, poljoprivredno, građansko, bosanskohercegovačko. Kad je tako, kad nije važna nacionalnost ratara, onda neka Usorac obuče one turske hlače sa turom, natuče fes, pa neka krene kroz svoje selo, tamo negdje kod Prnjavora.

Treće, kakve veze lideri stranaka imaju sa granicama, taksama, neograničenim uvozom i nemogućim izvozom poljoprivrednih proizvođača. Postoji sistem, institucije, komore, odbori. To što u ministarstvu poljoprivrede Republike Srpske već mandatima nema nikakvog koncepta za poljoprivredu, to najviše odgovara poljoprivrednicima iz Udruženja. Zna to Usorac. I pušta da se tako nastavi.

Poljoprivreda Republike Srpske se mora razvijati u skladu sa svojim resursima i državnim interesima. Sa tim nikakve veze nema Bosna i Hercegovina. Niti Federacija. Uplitanje lidera stranaka u taj haos ima jedan jedini cilj. Nekog od njih treba oslabiti ili ukloniti.

Usorac takođe zna da je vjekovni interese Seljaka da, individualno, ili grupno, zajebe državu. Ratari i stočari moraju da se opredijele. Da li će i dalje da se drže te politike ili da se okrenu jačanju države i poljoprivrede istovremeno i zajedno.

Neograničen uvoz je davno prošao voz. To je posljedica propasti Jugoslavije i za tim više ne vrijedi plakati. Ove države koje su nastale nakon Jugoslavije su kao gaće od stare ribarske mreže. Jebi i prolazi.

Nikakve prelaze nećete blokirati. A i ako blokirate ništa nećete uraditi. Tipovi koji vladaju tržištem poljoprvrednih proizvoda na ovim prostorima uvešće robu direktno kroz Usorčev kokošinjac. Dok je on na graničnim prelazima.

Republika Srpska mora donijeti dugoročnu politiku razvoja poljoprivredne i seoske ekonomije. Ruralni razvoj je zastario. To podrazumijeva da u ministarstvu poljoprivrede znaju šta rade. Ali podrazumijeva i da poljoprivrednici prestanu da jebu državu, da uzimaju podsticaje na ambroziju, da ne vraćaju subvencije, da muvaju sa dizelima duginih boja. I tako unedogled.

Ali ne podrazumijeva da se ide u Sarajevo po narod. 

1732.

ĆORKAN

NA MOSTU

U BANJALUCI

Na onom Frontalu.ba, jel on .ba možeš jebat.ga, na onom na kojem, čini mi se, babače.ba Kukuhalo Spuhalo, važno su pitali književnike šta misle o ideji da se u Višegradu, u budućem Andrićevom institutu, ustanovi Andrićeva književna nagrada pod pokroviteljstvom vlada dviju srpskih država.

Prvo su pitali dva Ranka. Inače, u Banjaluci, jebeš književnika koji se ne zove Ranko.

Dva Ranka osuli drvlje i kamenje na nagradu. Čemu nagrada. Imamo mi nagrada ko gljiva poslije kiše. Ostap Bender. Sipaju ideje a traže tuđi benzin. Podižemo spomenik mrtvom piscu a mladi pisci nemaju šta da jedu.

Predlažem mladim piscima, Jednom Ranku i Drugom Ranku, da se učlane u Čavićevu stranku. Samo on može tako da lupa kao njih dvojica.

Kada su izdobijali sve nagrade na osnovu višedecenijskog monopola u Banjaluci, i malo šire, ali samo malo, onda bi zabranili nagrade. A mlađani Dakić da se bode sa bivolima za književnu nagradu.

Plitko ovog ljeta teče Vrbas. A Ćorkan igra po ogradama banjalučkih mostova. Vrijeme nije stalo. Vrijeme se vratilo. U sokak se pretvorilo. U turski, predandrićski sokak. Lokalizam se vrti u mišijoj rupi, tako maloj da nad njom ni neba nema. Ko će iz Republike Srpske da dobije tu nagradu od sto hiljada eura. Niko, vele. Ni Dučićevu niko da dobije.

Mater im jebem, pa i onu Nobelovu treba ukinuti. Kako se prije nisam sjetio. Niko da dobije iz Republike Srpske, pardon, iz Banjaluke. A ko zna da li će ikad.

Nekoliko problema imaju Dva Ranka. I ostali banjalučki žabokrečinari.

Prvo, jebo nagradu koja se ne dodjeljuje u Banjaluci.

Drugo, jebo nagradu koju mi ne dodjeljujemo.

Treće, jebo nagradu kad je u Višegradu.

Četvrto, meni, živom piscu, treba podići spomenik. I samo me ponekad odnijeti iza ugla da pišam. Nema smisla da spomenik piša sa postamenta.

Ideja o Andrićevoj nagradi je jedna logična ideja kulturnog čuda koje niče na Drini, u Lijepom Starom Gradu Višegradu. Vieš Gradu Nego Ikad. Da li će biti realizovana, vidjećemo. Ali, ako bude ostvarena, to je nagrada koja govori o Andriću kao srpskom piscu koji spaja dvije srpske države. Nije to nagrada za male pisce koji spajaju dvije obale Vrbasa. Niti Rzava. To može da bude Srpska Nobelova Nagrada.

A to što mladi pisci nemaju šta da jedu. To nije problem Andrićeve Nagrade niti ideje o njoj. To je iz istog protestfalša kao i čuvena glupost Atevea Oni izgradili zgradu Vlade a dolje, ispod, u kuhinji Crvenog krsta, dijele se besplatni obroci.

A kako će imati šta da jedu kad su sve pojeli stari pisci. 

1731.

PRLJAVA MOĆ,

FINANSMENT

I DEMONKRATIJA

Međubankarski skandal sa štimuckanjem libora i eurolibora, međubankarskih kamata u svijetu i u Eurozoni, na kojem su banke dinosaurusi, takozvane Megabanke, zarađivale neku siću mlijardi, otkrio je vršak ledenog brijega koji je dokaz da se zapadni svijet izopačio i da njime vladaju nevidljivi Demoni. Umjesto Zapadne Demokratije, stvorena je Globalna Demonkratija. Umjesto Međunarodnih Ekonomskih Odnosa, na sceni je Finansment kao univerzalna zamjena za svaku pojedinačnu vladu, gavernment. Svijetom vlada Prljava Moć.

Prljavu Moć možemo okarakterisati kao skupinu nadležnosti, pozicija, mogućnosti, uticaja, snage i veličine raznih društvenih faktora koja je u situaciji da utiče na globalne trendove jednog društva ili, pak, konkretno utiče, na netransparentan, neproceduralan i drugima nepristupačan način.

Ovisno o stepenu demokratije, ekonomskoj snazi društva i njegovoj veličini, Prljava Moć doseže svoje maksimume ili minimume.

U balkanskim razmjerama polurazrušenih društava, Prljava Moć se ocrtava u likovima raznih Miškomamića i sličnih Zlajkula koje zovu tajkunima. Prljavu Moć treba razdvojiti na onu koja je narasla iz liberalnog kapitalizma, tržišta i globalnih trendova i na onu koju su vlast, država i društvo sami stvorili. Prva ne pita mnogo države i vlasti o tome šta bi i kako bi. Jednostavno radi svoj posao u kome su države i vlade samo statisti koji čak i ne moraju da znaju šta se događa. Pa onda premijeri seru o nekim postocima, mjerama i prognozama. Druga vrsta Prljave Moći visi o vratu vlasti, države i društva koji su je stvorili, ali zubima najvećeg lava, ne puštajući grkljan, karotide i vratne žile. Pošto je takva Prljava Moć naviknuta na parazitizam, daj mi dozvolu, onda mi daj kredit, onda mi budi kupac, onda mi reprogramiraj kredit, onda mi usvoji zakon koji će mi omogućiti ekstra položaj ili ekstraprofit..., ona se nikada ne osamostaljuje i ne napušta matičnu životinju – vlast, državu i društvo.

Simptomatično je kako o tajkunima, Prljavoj Moći govori Dačić, novi premijer Srbije. Treba sačekati pa vidjeti ali mu treba i vjerovati jer je imao priliku da gleda šta radi Sloba, odnosno šta Prljava Moć radi Slobi i Državi Srbiji. Poslije je, nešto izdalje, gledao šta radi Đinđiću. Pa Tadiću. Vidjećemo kako dalje vozi Miško.

Prljava Moć se u malim društvima teško iskorjenjuje a vremenom dobija sve veće apetite i želi da utiče na ponašanje i izbor političkih faktora u arealima svog Bizmis djelovanja. To razara stranačke organizacije kao tehnologiju koja, preko kandidovanja i izbora, povezuje vlast sa članovima i biračima. To je prvi korak ka propasti. Tako je propala Srpska Demokratska Stranka. Prljava Moć koju je sama stvorila, nadrastala je stranku, napumpala se, otvorila pumpe, zapanjila se, ovladala šumama, odzvečala, prestala brojiti siću već milione, i zauzela Nizaštonejebavajući Stav prema stranci.

Na većim nivoima, nivoima Gordog Albiona ili Dojčlanda, Prljava Moć je u liku Berklejs banke ili Dojče banke. To su takve sile da svana izgledaju kao Platinasta Moć, Moć na kojoj počiva društvo. Jer, Berklejs ima aktivu koliki je i godišnji Bidipi Junajted Kingdoma. Dojče bank nije potrebno ni predstavljati. Čini se da su one bile kolobođe međubankarskog kamatnog petinga. Izvjesni Dajamond, prvi nabkar Berklejsa, morao je odstupiti po političkim pritiscima. Lijepo zvuči ali je to Pirova Pobjeda. Preslaba je Vlada Ujedinjenog Kraljevstva da se nosi sa tom silom. Tu su još Sitigrup, JP Morgan Čejz. I čitav niz propalih a ogromnih.

Zanimljivo, niko se nije zapitao kako nema tako čvrstih ograničenja rasta za banke kakva postoje za antimonopolska spajanja u pojedinim sektorima privrede. Očito je da Finansment i na taj način reguliše svoju neograničenu protočnost moći.

Šta će Evropske Čeke, revizori, još ustanoviti oko namiještanja međubankarskih kamata, osim što su ustanovili da su oni to dogovarali uz kavu za nekim većim šankovima po svijetu, ne treba prognozirati. Ali treba biti siguran da neće ustanoviti ništa što bi okrnjilo Prljavu Moć.

Jasno je samo da svijet neće opstati ako države i dalje budu slabile. Prljava Moć je manja u društvima u kojima je Država jača. U Kini i u Rusiji. Demonkrati će reći Da, ali tamo Putin kaže banci šta da uradi. Da, kažem ja, možda i kaže, ali nikada banka ne kaže Putinu šta da uradi sa državom da bi njojzi, banci, bilo bolje.

Umijeće politike je da iskoristi svaku moć, pa i Prljavu Moć, u korist društva, stabilnosti i napretka. Sve ispod toga je direktno razgrizanje i uništavanje društva, nacije i države.

Jednom kada vlast padne u kandže Prljave Moći, ni jedna sljedeća vlast se neće izvući iz tih čeljusti.

1730.

ZLOBODNA EVROPA

I SLOBODNO PRAVOSLAVLJE

Radio Slobodna Evropa zabavila se srbijaškom temom, opsesivno bavljenje Srbima naziva se Srbijašenje, Dodik daje pare za vilu Srpske pravoslavne crkve u Beogradu. U drugoj državi, STJ. A BiH je, kobiva, prva država. JMM.

Teza je klasično usrana. Kako ima pravo da pare poreskih obaveznika daje za nekretnine u Srbiji.

Sagovornici su isto u 3LPM.

Oni čije su firme bankrotirale. Oni koji od stranaca primaju novac u rukovetima i ne plaćaju porez poreskih obaveznika. Oni koji se u tokove para uopšte, a posebice poreskih, budžetskih i trezorskih, razumiju kao Mara UKK. Damir, Buka i Žile Lozar. Sarajski intelektrualizam zastupa Kazalo Kazaz.

I sva ta Zlobodna Buka oko Dodikove donacije Especeu digla se u vrijeme kada je Sin Oca Svog u Istanbulu kod Gula i drugih Oglua. Čini mi se da je stalno tamo, treba mu naći podstanarsku sobu. Dobro što je u Istanbulu ali što tamo sere o Srebrenici.

Ne vidim, dakle, problem. Svako ide svome.

Problem nije kada Federacija krade desetine miliona pedeve para poreskih obaveznika Srpske. Godinama, mandatima. Problem je kada Srpska da nekoliko stotina hiljada maraka crkvi koja je jedina duhovna srpska vertikala.

Neće Vaša Draga BiH propasti zbog toga već zbog odnosa koji omogućuju krađu ukupljenih poreza koji pripadaju Republici Srpskoj. I sličnih odnosa prema Srbima uopšte. I ostalim Hrišćanima u BiH.

Papinski obilasci katoličkih područja u BiH i Hrvatske kao i sveopšta turkizacija bošnjačkih područja i radikalizacija islama ne mogu ostati bez pravoslavnog odgovora.

Patrijarh je simbol pravoslavnog jedinstva i stoga će biti sve više uvažavan.

Kako on dođe u Republiku Srpsku, u glamočko-grahovsko-drvarsko-petrovačku županiju, red je da i Srpska ode njemu u Beograd.

A one koji su išli, izabrali su poreski obaveznici.

1729.

OTOMANSKA

VRSTA

DISTRIKTA

ILI PEDESET

NIJANSI

UNITARIZACIJE

Bakir Izetbegović postaje, polahko, bošnjački Edvard Kardelj. Samo je on imao toliko ideja o političkom sistemu, državi i društvu.

Zašto Sarajevo ne bilo distrikt. Kad Srebrenica treba biti distrikt, zašto Sarajevo ne bi moglo. Bolje nego da živi ovako podijeljeno. Mogli bi poklopiti sve predratne opštine i još Kiseljak. Veli Bakir. Da imamo i Hrvata. Da i oni ne budu podijeljeni. I da ne plaču, jadnici, kako Sarajbošnjaci poklapaju samo Srbe a njih izbjegavaju.

Moj Pradjed Toman je rekao da je Distrikt zadnja trešnja koju niko neće da pojede jer nema ni jedne malo trulije od nje pa da uzme bolju. Distrikt ne treba nikome. Dakle. Federalno Sarajevo je već distrikt.

U poetskoj varijanti, Distrikt je nešto važno što ne treba da pripadne ni jednom ni drugom pa je izdvojeno u poseban status. Kad je kurvanjski distrikt onda se to zove Kondominujum.

Sarajevo ne može da ima poseban status jer ne treba nikome.

Nu. Zanimljiva je ta Bakirova tehnologija distrikašenja. Distrikt pomoću proširernja, pomoću poklapanja, pomoću uzimanja. Tako su njegovi, njemu inspirativni, preci po vjeri, preci onih kod kojih sutra ide u poluzvaničnu kraću i prijateljsku posjetu, pravili distrikt. Poklopi ovo, pokolopi ono. Distriktuj sabljom, distriktuj sepetom. Poturči djecu, oni će da poturče roditelje.

Bakir Edvard Izetbebegović bi trebao da zna da srpske opštine oko Sarajeva pripadaju Teritoriji Države Republike Srpske. Čak su i u Otomansko vrijeme bile srpske. Sve dok se nije pojavio Gavrilo, pa onda Vaso Miskin Crni, pa Valter. Kao Srbi u Sarajevu. Čudo. Pa Karadžić Pjesnik. Dobro. On se pojavio i u Hagu.

A Srebrenica. I ona je u Teritoriji Države Srpske. Misliš da je neko naivan. Distrikt vama, Distrikt Nama.

Pedeset Nijansi Unitarizacije. 

1728.

STJ. AMBASADE PONOVO

POSTAJU POLITIČKE STRANKE

Sreća da se nisu registrovale za lokalne izbore, neke ne bi mogla pobijediti nijedna domaća koalicija. Zamišljam sa jezom. Ambasada ta i ta odnijela pobjedu u toj i toj opštini. Ima 21 vijećnika. I druge Ambapartije su dobro prošle i potukle domaće političke stranke koje su u 50 opština osvojile samo po jednog vijećnika pa će oni sa onim nesretnikom Manjincem da čine koaliciju. Dvokoaliciju. Jedino je Ambasada Hilondije loše prošla. U četiri opštine tek po jednog vijećnika. U Srebrenici ni jednog.

Glavna Ambasada čak razmišlja da na opštim izborima svog člana kandiduje za Člana Predsjedništva BiH.

Tako je AmAmb izdala izjavu u vidu Političkog Programa. Povodom izjava Milorada Dodika o Državi Srskoj i Nedržavi BiH.

Am Amb je nastupila kao klasična politička stranka. Iznijela svoj politički program. BiH je Država. I tačka. Entiteti nisu države. I zapeta. Oni su Unutrašnja Struktura. Tu su me ganuli u moje Nježno Srce Bosansko. Svakako sam joj nadijevao imena, poetska, od Naseobine do Bujadikovine. Ali nisam dosegao tu transparentnost Nebeske Demokratije. Struktura. Tačno BiH nije ni Državna zajednica. Ona je Struktura. Nešto kao oni krovovi na nekadašnjim graničnim prelazima po Evropi.

Ambasada Za Državu.  A Stranka bi se mogla zvati 100% AZD.

Izgledalo je da je vrijeme politikovanja izvan ambasada prošlo sa čabarli prdežom Pedija Prdija i sa nesviješću Butmirskog paketa ustavnih promjena. Ali AmAmb ponovo vraća to zlatno doba demokratije.

Čudi me samo nekoliko stvarčica.

Kako to da je izjava o Dodiku neuporedivo oštrija od izjave o terorističkom napadu Mevludina na tu istu Amb.

I kako to da se prije nisu sjetili nekih izjava a povoda im se podastiralo tu ispred nosa. Zar se toliko robe može kupiti jednom isporukom za Gvantanamo. Kako nisam bio neki ministar pa da makar Čavića pošaljem u Gvantanamo, imao bih sada neograničen prolaz. Ne bih bio pod cenzurom u cijelom tiražu od 3.768 prodatih primjeraka.

I drugo. Naš cilj je, veli Glavna Izjava, da BiH bude u EU i u Nato.

Ne znam da li je to i naš cilj. EU treba da nas uvjeri u integrativni rejting i da uvaži Unutrašnju Strukturu. I treba da se izjasni, makar nekom izjavu o prestanku fenomena Naguz Srba. Kako ćemo u te integracije naguženi. Osim toga, o tome se u BiH izjašnjavaju narodi. Ne znam šta će reći Srbi za ulazak u Nato. Ne znam čak ni šta će reći Srbija. Ne znam čak ni da li je cilj Nato pa EU ili Eu zbog Natoa.

AmAmb pominje milijardu i nešto dolara koliko je SAD uložila u BiH. Da li je tu uračunata i cijena municije i kerozina za bombardovanje mojih položaja na Doboju.

Treba cijeniti uložena sredstva i politički trud. Samo Dejton Srbe Spasava. Ali ta sredstva, pomenuta sa Nato Integracijom, u istoj, izjavi, govore, nekako transparentno, o cijeni teritorijalizacije BiH. Jevtina neka geopolija, SJJ.    

Nije BiH država. Šteta jupola.

1727.

BORBA AMERIKE

ZA PROPAST EVROPE

Nevjerovatna je propagandna mašinerija u svijetu pokrenuta kako bi se sakrila ekonomska propast Esadea i činjenica da je glavni generator svih kriza od 45. naovamo, SAD i Liberalni Zapad.

Čak i jedan Srbin, dr Branko Milanović, glavni analitičar Svjetske banke, ne može da proviri iz te totalitarne mješalice jednog mišljenja pa važno, u intervjuu Globusu, tvrdi da su se SAD bolje oduprle globalizaciji od Evrope. Kao da je globalizacija došla iz Zanzibara.

U Sjedinjenim Državama stagnacija je opšta. To je, u sistemu gdje je rast uzrok i cilj svega, ravno propasti.

Totem Rasta i Kult Potrošnje američki nobelovci neprestano nastoje da nametnu i drugima, Evropi, prije svega.

To nije slučajno i iz neznanja. Rast u Neoliberalizmu je nastavak moći Gospode Jedan Posto i slabljenje Gospođe Države. GJP dobro znaju da Jaka Država znači njihovo slabljenje i jačanje socijalnih davanja i zbrinjavanja širokih slojeva.

Jedna američka ekonomistica, čitao sam nedavno ali ne mogu se sjetiti detalja, najbolje opisuje Apsurd Stalnog Rasta. Imam sina koji ima osamnaest godina. Zadnje tri godine rastao je 12, 16 pa 14 cantimetara. Sada je njegov rast stao. Draga Saveta, dajte mi kredibilan protokol po kome ću potaći održiv rast moga sina.

Da je, kojim slučajem, u pitanju živo biće, Sin Kapitalizma i Zapada bi sada bio visok 29 kilometara, imao bi 65 godina i bio težak kilu i dvjesta..

Američki rast BDP ove godine neće biti tri posto kako su srali Nobelovci i drugi, lansirajući hit o tome kako se SAD oporavljaju a u Evropi gori Recesija sa duplim dnom. Rast Bidipija za pola godine je 1,5%. A prošle godine je bio 1,7%. Moj pradjed Toman bi rekao Rastu u bunar, jebo im ti mater.

Pomenuti dr Milanović kaže da je nezaposlenost u Americi bolja nego u Evropi. Priznaje da je u Evropi, ipak, ugodnije živjeti. No, ne analizira 35 miliona besplatnih obroka i čitave Entitete Beskućnika kojima je uskraćeno pravo da se, makar, kandiduju za Prijesednika Amerike. Ne analizira da je 5% stanovništa SAD u zatvorima.

A nema ni potrebe jer postoje drugi instrumenti. Mudis, američka Erekting Agencija, Agencija za Erekcije kredibilnosti banaka i država, snižava kreditni rejting Njemačke. Koji je bio AAA. I sada je AAA, samo sa naljepnicom Nestabilan.

Dok Gori Baba a Bijela Kuća se češlja, oni se bave rejtingom granita kakav je Das Dojčland. I prognozama tipa Dolar neće slabiti jer će padati Euro. Kakva jevtina omotnica. Ako je bitan rast onda dolar mora iznutra jačati a ne u relaciji sa Eurom. U čemu je dobit ako pada Euro a dolar stagnira. Panaravno, u propasti Evrope.

Dva glavna cilja Američke Ekonomske Politike su propast Eurozone i Poplava Ljudskih Prava u Kini. To bi omogućilo Održiv Rast u narednih trideset godina. U tom vrtlogu ratova i recesija, dolar bi se najbolje snašao a Rusija bi posrnula. Svijet bi opet bio naš.

Nisam Nobelovac iz ekonomije. Kada se to učilo, igrao sam klikera iza škole. Ali znam da će stvari ići posve drukčije. Zaigraće Mečka Ljudskih Prava i u Americi. Ali iz posve drugačijih razloga. Ovaj vijek će preokrenuti Američki Svijet. Kao i vijek u kome je nastalo hrišćanstvo.

1726.
KONAČNA TRANSFORMACIJA

RATNIH STRANAKA

Esdea je objavila saopštenje u kome se vidi da ne zna gdje je. Niti šta se događa.

Strukturalno i po dosegu pameti, to je sopštenje na niovu udbaško-jaranskih podjeba i čaralica aidaške mješavine komdoušnika i novih šehidcijaša. Ifimes sa Miljacke.

Esdea govori o tajnim nagodbama po kojima Radončić treba da bude novi Bošnjački Lider. A Lagumdžija, valjda, Stari Multietnički Lider. Jebalo Mačku Mater.

Esdea doista ne zna gdje je.

Bilo bi logičnije da se zapitaju zašto dvadeset godina uništavaju Bošnjački Nacionalni Interes s pomoću nebuloznih političkih fantazmagorija o Multietnikluku, Građanluku, Bosanluku i Lažnom Evropluku.

Nije pitanje da li će se pojaviti Novi Bošnjački Lider. Već je pitanje zašto se pojavio Bošnjački Lider.

Nacionalsadizam je u čistom nacionalnom raspadu Jugoslavije, na tim zgarištima, bunjištima i balegištima, glumiti multietnički rajski poziv, pjev i propjev. To je potpuno pogrešno prikrivanje unitarizma, želje za muslimanskom Bosnom i Hercegovinom i neotomanskom vladavinom nad Srbima i Hrvatima. Umjesto Pet Vijekova Otomanske Tame, žele Pet Vijekova Bosanske Tame.

Esdea je klasična Ratna Stranka. A to ne znači obavezno i politička stranka. Ratna Stranka nema ideologiju, politički program i strategiju. Ona pliva na površini ratne bure i ponaša se kao klasični ratni pljačkaš i profiter, serući povremeno o nacionalizmu, vjeri, istoriji, epovima ili evropskim putićima.

Kada rat prođe, Ratna Stranka se nađe u Velikoj Nuždi. S čim ćeš pred Izbore.

Ratne stranke Esedees  i Hadeze su prošle tu poslijeratnu golgotu i transformisale se iz Pljačkaša u Izboraše. I izvele još mnogo transformacija. Jedna od njih je transformacija iz Lažnog Nacionalizma u Realni Nacionalizam.

Esdea se, pak, nije ni pomakla u toj Transformaciji. Oni su sebe, Stranku, i sebe pojedinačno, poistovjetili sa džamijom. Džamije se ne pomijeraju. One su konstante. Vi, okolo, možete da se pomijerate. Ali, mi smo i bogomdani i nogomdani. Naša noga se miče.

Sada ih je snašao Grom iz Mutnog Esdepea. S njima je pogođen i Neželjko Komšić koji je, jadničak, ozbiljno shvatio Multirahatluk i Građanluk.

No, Esdea je prvi nagovještaj tektonskih promjena imala pri izborima 2010. Samo ga nisu uzimali ozbiljno niti analizirali.

Sada im predstoji Trnsformacija.

To je bolan proces i o tome treba da pitaju Bosića. A i ako ne pitaju, moraju da nađu svoje Vučureviće, Stare Esdeaovce, da ih se riješe. Moraju da nađu svog Čavića.

Bolje bi im bilo da se odmah ostave borbe za fotelje i držanja zubima za vlast. Što prije stabilizuju stranku i zaustave njen pad, to će ostati jači. Svaka nedjelja borbe za vlast vuče ih sve dublje u glib. Boreći se, oni jačaju Zlatagana. Zlatagana je najbolje ostaviti bez neprijatelja. Da su imali Muda, trebali su sami izaći iz vlasti i reći Ovo što On radi je izdaja.

Ovo je im je moj posljednji besplatan savjet.

1725.

OTKAD IDEOLOGIJE

ŽIVE U SOKACIMA

Sarajski profesor, politikolog, jedan od mojih biografa koji mi životopis boji fašističkom mirisnom notom, navodi u svojoj izjavi, o političkom slučaju Kaljuga SDP-SDA, nekoliko nemogućih teza i proročanstava.

Prvo, veli, sukob unutar Esdepea je Sukob Ideologija.

Prvo, i od mene, Sokak, kakvim se ima kategorisati Političko Sarajevo, nikada nije sadržavao ideologije. To je kao plantaže u plastenicima. Sarajevo je, od prije rata, samo Geografija. Okrenuta Žutim Dunjama.

Sam Esdepe никад није био идеолошка странка. Идеологије се не преименују нити настају насљеђивањем просторија других идеологија. Случајни пролазници немају идеологију. Лажна мултиетничност, и моноетичност, никад нису омогућавале идеологију као политичку надградњу. Грађанска опција није идеологија. Мој професоре. Нарочито не Лажни Грађанлук. Дакле. Чега је сукоб у Есдепеу. Сукоб Диктатора и понеког диктафона.

Drugo. Veli Filandra. Komšić će da izađe iz Esdepea. Da se Vrati. I da preuzme stranku. Dabome. Kao što će se Bruk Šilds vratiti u doba kada je imala dvadeset godina, kada je na plaži reklamirala farmerice, rekavši Između mene i mojih farmerica nema ništa, i pozvati me, esemesom, na tu plažu ključnom rečenicom Udjeni se, Rajkula, između nas, mene i mojih farmerica.

Sa Bara se neko i vraća. Ali u Esdepe niko.

Iza Komšića ne stoje oni glasovi koje je on dobio. Ti glasovi su skupljeni multidisciplinarnom tehnologijom a ne Komšićevom političkom gromadom. JMM što je Komšić ugledniji kod Bošnjaka od Bakira. Komšićev domet izvan Esdepea je kao i Čavićev izvan Esdeesa.

Komšić je politički završio svoje ljiljanstvo. Možemo slobodno smatrati da u Predsjedništvu BiH sjede Radmanović, Izetbegović i Spomenik.

Stvar stoji drugačije.

Zlatagan je zaključio da je najjači u Bošnjaka. Da je došao trenutak da podavi one koji se nisu podavili sami. Genijalno je zaključio da Tihića i Esdea drže samo pozicije u vlasti. Jer to jedino rasjed Bakir – Sule drži napuklinom. Zlataganu je dozlogrdilo da gleda kako Dodik vlada i kako je Republika Država. Pomislio je da i on to može. Šta može. On je sposobniji za to od Mićka.

Ubijanjem Tihića i Esdea i mamljenjem Hadezeova k sebi, riješiće dva problema. S tim što će potući konkurenciju kod Bošnjaka a preveslati Hadezeove oko posebne izborne jedinice, trećeg entiteta i slično. Savjetovao sam već Čoviću da bude izrazito oprezit.

I, najbitnije, ovladaće punktovima finansijske i moći državnog kapitala. A to ne može za živog Tihića i Esdea.

Vidi li neko tu Komšića.