петак, 22. март 2013.

2021.
KAKO
IZAĆI IZ
ČIMBURA
 

Moj istorijski naziv za BiH, Naseobina, pojam je koji označava previše civilizovanu, demokratizovanu i osavremenjenu suštinu. Bosna bi se, što ne uključuje Republiku Srpsku, dabome, mogla zvati Čimbur. Pa bi Predsjednik Federacije mogao da se zove Čimbur Aga. Živko bi moga da nosi doživotnu titulu Čimbur Budimir. Nikšić bi mogao da bude Čimbur Vezir.
Nekoliko istovremenih procesa je na djelu i vidjelu.
Bosna se pretvara u Čimbur.
Povratak Bosne u Čimbur.
Međunarodna zajebnica značajno doprinosi Čimburu.
U cijela BiH se nastoji čimburizovati.
U Zenici, stambolskom gradu Fudbalske reprezentacije Vaše Države, održana je neka manifestacija u smislu rekordnog broja jaja u čimburu. Po tome se Tvrđava Dijamanata i Zabran Ljiljana, radi se o reprezentativcima, Zenica, našla na internetu po svijetu, uglavnom tamo gdje ima Čimburaša. Takozvane dijaspore.
Čimbur je sirotinjsko jelo. Kao i cicvara. Kao i pica. Njegova glavna prednost je što može da se kreće u rasponu od najogoljenijeg do najbogatijeg recepta.
Ali, kako je cicvara nastala u manastirima, tako je i čimbur nastao u Otomanskom mraku, u nekoj siromašnoj planinskoj kućici sa zemljanim podom. To nije čaršijsko jelo. Nikad nije bilo, niti će kad biti, da Age Sarajlije, Age Ove i Age One, sjede kraj zelene vode, uključujući i Miljacku, za akšama, piju vino il rakiju, i meze čimbur.
Čimbur i njegovo ime, jer i ovdje i u Evropi za ista ili slična jajeća jela postoje sasvim savremeni nazivi, danas je simbol povratka u prošlost. To nije ulazak narodnog specijaliteta, kakva je Cicvara, ili Pizza, u savremene kulinarske ponude za istančane ukuse.
Bosnom se više ne širi Nijazov Miris Tamjana, sad se širi miris čimbura.
Ko će dočekati most na Savi. U Grdišci, na sjeveru Srpske.