1987.
ODNESI IH,
DRINO VODO
 

Ovih dana u Bijeljini je održana sesija čudnih mudraca među kojima su bili i izvjesni Aleksa Milojević, tvorac poslijeratnog esdeesovog čuda privatizacije u kome si morao dati i zadnju paru da pristupiš nj.v. Privatizaciji, čime je opljačkana poslijeratna sirotinja što nije nikome uspjelo u istoriji, pošto svi pljačkaju one koji nešto imaju a ne one koji nemaju ništa i koji su jedva preživjeli rat koji je fenomenalno vodio esdees, i još izvjesniji Zdravko Krsmanović, zakupoprimac nekoliko kancelarija u Republici Srpskoj, koje su na staklima imale slova NSP, bivši Aladžajnik Foče, a obojica su kao one dvije tablete iz vica, tablete od kojih se pravi voda, Kako, pa ubaciš dvije tablete u litar vode i razmutiš, znači nepotrebni.

U skladu s tim, održali su besjedu o zaštiti rijeke Drine. O tome kako ne treba da se grade hidroelektrane na Drini. Drina treba da ostane nacionalno blago, za buduće generacije. Eventualno, na njoj mogu da se grade žičare, koloture, ljuljaške i hranilice za vodene pacove.

Nekako u isto vrijeme, Nikola Ekologija, vlasnik neke Partije Zelenih, to je modni talas nastao zajedno S Pederi, poznat po ponudi mjesta u biračkim odborima, izdao je proglas, STJ, o tome kako treba čuvati prirodu i prirodna bogatstva jer to treba budućim generacijama i pokolenjima. Bolje je gladan srati na očuvanoj ekološkoj zemlji nego biti sit na koristima od nje. Ili, još bolje, Bolje je bos po makadamu ići na posao, nisu rekli otkud posao, nego kraj autoputa čekati da poslovi dođu njime. SDS, Psalm 117.

A nekako samo malo prije, Sindikat RITE Ugljevik počeo je da se rita protiv stranih investicija u novu termoelektranu. Ugalj naš treba da sačuvamo za buduće generacije jer to je prirodno bogatstvo a Mi, u Ugljeviku, smo vlasnici. Daj mu Laktaše, Mi svoje ne damo. SDS, Psalm 14.

Ako imaš njivu ne ori je i ne kopaj, sačuvaj svoje krtice, crve i, eventualno, mrmke, za buduća pokoljenja. Sjedi na njoj i čekaj da te ubije grom. Psalm 1, rajko vasić.