1873.
NIJE SVAČIJE
MASLO ZA OSLO

Nobelova nagrada za mir jeste Oslobađajuća Presuda za EU.

Jasno. Radi se o političkoj odluci. Kao što je i Sud u Hagu Politički Sud. Kao što je onomad, davno, na pjesmi Evrovizije pobijedio Domeniko Mudonja. Junajt, junajt, Jurop.

Vrijednost ove nagrade, EU Za Mir, STJ, jednaka je kao da ju je dobio Čeda Jovanović ili Ante Gotovina.

Ta EU je, zarad dvije članice, u stvari, zarad članice i po, krenula u razbijanje Jugoslavije i tako postala jedan od direktnih krivaca za 150.000, ili već koliko, žrtava koji prije toga nisu imali namjeru da izgube život niti da ga nekom drugom uzmu.

Ta EU nije smjela da prdne na obzanu Hansa Ditriha Genšera da će Njemačka priznati Hrvatsku i Sloveniju bez obzira na stav drugih vlada. Pogledaj, cilj svoj, sad, Genšere.

Ta EU je odobrila i učestvovala u Bombardovanju Beograda. To joj nije uspjelo u Drugom svjetskom ratu, izgleda, samo zato što nije postojala.

Ta EU je proširila laž o Sadamovom oružju za masovno uništenje i podržala i učestvovala u razaranju suverenog Iraka.

Ta EU je podržala, učestvovala i mirno gledala kako se Libija, takođe suverena zemlja, pretvara u haos i razara.

Ta EU je sada saučesnik u rušenju Sirije i beskonačnom ubijanju. Njemački masteršef tajne službe daje političke procjene u vezi sa Sirijom. STJ. To nije radio ni Puder Huver.

Ta EU je Mrtvoladno pogazila svoj Helsinki o nepromjenjivim granicama što je omogućilo svakom drkadžiji, koji naiđe, da ga digne na neku naciju. I Državu.

Zasad, samo zasad, na Balkanu.