уторак, 11. децембар 2012.

1875.
BRIGA ZA KINU

Kinu se ne može razumjeti zapadnim civilizacijskim razumom.
Zato je svaka briga za Kinu geopolitičkih namjera.
Kineski rast i problemi koje ima u posljednje tri, četiri godine, sa njegovim usporavanjem kao i drugim ekonomskim dijagnozama, Zapadni Nobelovci Ekonomije mikroskopizuju sa neskrivenom namjerom da pronađu neku ćeliju raka. Ta zapadnjačka bolest Neograničenog Održivog Rasta nema lijeka ni u jednoj ekonomiji a kamoli u Kineskoj gdje sve starta sa velikih brojeva. Pa je 8% rasta bidipija jednako kao negdje stoposto. Mada ni to nije dovoljno jer su zahtjevi društva veliki a količine jedva dovoljne. Tek nedavno je Kina uspjela da obezbijedi jedan obrok dnevno svakom stanovniku.
Zapadnjačke zlurade analize prenose se i na neke kineske aktere. Ju Jongding, član mnogih važnih kineskih tijela, napisao je tekst pod naslovom Sljedećih pet godina ključno za budućnost Kine.
Nakon hiljada godina njene istorije, bilo kojih pet godina ne znači apsolutno ništa.
Ju očito ima potrebu da govori zapadnjačkim jezikom. Pominje starenje stanovništva, opasnost od tehološkog udara u zid kada će stići kriza kreativnosti, moguću propast američkih obveznica u koje je investirala Kina, opasnost od manjka električne energije za skorašnji i budući kineski rast...
Kinu ne treba analizirati tako.
Kina je najuspješnija ekonomija u istoriji čovječanstva.
Ono što su drugi postigli kolonijlaizmom, pljačkom naroda i kontinenata, istrebljenjem stanovništva, svakojakim istorijskim i geografskim monopolima, Kina je postigla komunizmom i znojem vlastitog naroda. Kina nije pljačkala svijet pomoću finansijskih mreža koje su monstruozno raširene i povezane. Njen omjer javnog duga i bidipija je još uvijek ispod 60%.
Kina je obrazac kako svijet može uspjeti. Kina pokazuje i kako svijet, dukčijim ponašanjem, može propasti. Zapadnjačka ekomomija i filozofija kapitalizma dostigla je svoj kraj. Sve nakon toga može biti samo krv.
Kod Kine treba cijeniti, za budućnost civilizacije uopšte, nekoliko bitnih stvari:
·         Sistematsku društvenu borbu protiv siromaštva
·         Kontrolu prirasta stanovništva
·         Brz tehnološki skok
·         Ogromnu važnost živog ljudskog rada
·         Patriotski nacionalni kolektivizam
·         Ličnu odanost Kini svakog njenog stanovnika
·         Uvažavanje važnosti teškog rada od strane bilo koga ko radi, ili kod države ili kod privatnika
Ta iskustva treba analizirati. Umjesto proseravanja o ljudskim pravima, pokušaja vojnog opkoljavanja Kine i nastojanja da se društvo destruizira kako bi Američki Finansijaši uletjeli i zaposjeli prebogate jasle profita.
Zapad i kapitalizam odavno ne znaju o čemu se ovdje radi. Njihov kult Rasta, Supraprofita i Topmenadžerstva, kao prikriće anticivilizacijske pljačke, odavno je prebrisao vrijednosti o kojima govorim.
Civilizacija može opstati samo primjenom iskustava Kine. I pomenutih i onih koje nisam pomenuo. Mada znam da nisu sve nacije, kontinenti i civilizacije sposobne da ih prihvate i primijene. Pa će mnogima biti bolno ono što je Kina uradila bezbolno.