1780.
NEMIŠLJENICI
Da
sam ja Režim. I da Režim hapsi. Čavić bi tamnovao u nekoj rupi na banjalučkom Kastelu,
okovan teškim zarđalim obručevima. I oko noguva i oko rukuva.
I ne
bi mi srao o tome kako Režim, JGR, hapsi neistomišljenike. I kaKo će biti još
neistomišljenika do izbora.
Kakvi
su, sigurno na njih misli, neistomišljenici Ubojević i Čekrk. To su obični
nemišljenici. Kao i što je Čavić Go Nemišljenik.
Da
je nešto mislio, ne bi nikad potpisao ono čuveno Demokratsko Priznanje Genocida
pa sada svaki bošnjački političarčić maše time po sokacima, bogazima i
ćuprijama Vaše Države. I taj će kamen ostati Srbima oko vrata i kad Čavić više
ne bude kandidat ničega nizašta.
Za
to bi mi išao u apsanu. Za veleizdaju. Za neutvrđeni, nepotkrijepljeni i
nepostojeći zločin koji Republika Srpska nije počinila a koji joj je natovario
na istoriju.
A ne
bi mi srao o tome kako Režim hoće da dobije lokalne izbore hapseći male miševe
koji su slušajući Čavića i Gregorijana povjerovakli da je u Republici Srpskoj
sve kriminal i korupcija pa odlučili da se i oni priključe i dadnu svoj
doprinos. JGR.
U to
je povjerovao i Petar Đokić. Svi uzimjaju pare a hapse samo socijaliste. To su
lopovi, moj Petre. Lopovi. Nisu Socijalisti. Obične protuve.
Nejasno
je Čaviću da su izbori dobijeni mnogo prije nego što su Protuve odlučile da
uzmu pare. U Brodu, konkretno, kada je taj Čekrk iznevjerio partnere iz
opštinskohg odbora Esenesdea, čijim glasovima je i izabran, kao koalicioni
kandidat, čim je počeo mandat. Tada je bilo jasno da će Esenesde imati svog
kandidata. I tada je bilo jasno da će izgubiti Čekrk izgubiti.
Ostalo
je nejasno samo to kako se Čekrk nije mogao opredijeliti da li je bolje da sam
vlada ili da sam krade.
Ili
je, ipak, bolje da ga utamničim negdje u Srebrenici.
Mislim
Čavića Nemišljenika.
