уторак, 3. јул 2012.


TEGOBA LJEPOTE U SPORTU

Ana Ivanović je nekad bila, 2008., Numero Uno. Mlada. Talentovana. Imala sve predispozicije da vlada Vrhom ili Privrhom. Deset godina.
Ali. Mediji, srbijanski, dabome, oni šatorski, talambasni, cirkusanerski, žutousrani, pa i svjetski navalili na Aninu ljepotu. Ljepotica i Svijet. Prelijepa a Srpska. Zaludila Metropole. Opčinila Milione. Zavela Ovog. Zavela Onog. Svima se Digao Reket.
Onda. Slikaj Anu. Vako. Nako. U gaćicama. U haljinicama. Sike. Vako. Nako. Guza. Kako. Tako.
Potom. Ana daje intervjue. Znam da sam naljepša. Važna mi je ljubav. Sretna sam kad sam zaljubljena. Sad sam s ovim. Sad sam s onim.
I. Reket počinje da pada. Ani.
Otada Ana Ivanović, sa zaradom od osam miliona dolara, kako kažu statistike, puni naslove tipa Ispala u prvom kolu. Jučer je u Vimbldonu Azarenka poderala ko krmača ponjavu. Sve sam pokušala ali je na sve imala odgovor.
Sjećam se kako je Kurnjikova propušila šansu. A vidim, i Nole Đole sve češće ima problema sa koncentracijom i posvećenosti meču. I njega razvlači ljepota koju mu nabijaju na nos.
Kad ne bih znao ništa o tenisu, a kad bi me pitali prije meča, uvijek bih rekao da će pobijediti ona ružnija. Mislim da bih više puta pogodio nego promašio. Ljepota je teret. Ne samo kod žena. Ima i muškarčića koji se povijaju pod teretom ljepote. Bekam. Igrač Sredine Frizerskog Terena. I Šepuronaldo. Samo što je on pohvale o najboljoj igri u svojoj glavi pretvorio u umišljenu ljepotu. Pa u ispadajućoj utakmici bacio frenkušu za holivudski pederprijem. Umjesto da misli na loptu, on, misli na frizuru.
Umjesto da bude motor i kreator pobjeda, on taktizira. I čeka da zadnji puca penal. Pa, tako, pokupi kajmak. Kamere, blicevi, svijet. Vidi Ronalda. Vidi ljepotana.
Teret poznatosti teško je izdrživ. Oni koji pripremaju sportiste od malih nogu, i roditelji budućih sportista, moraju da misle na to. Sa forhendom se, uporedo, mora graditi i ličnost, karakter i prioriteti. Tamo gdje igra reket, ne igrad Dobro Dupe. Kodanas čujem pradjeda Tomana.