1717.
I BAKIR ČUVAR DRŽAVE

Malo, malo, pa u Sarajevu neko spadne s konja na državu.

Sada se oglasio Bakir Sin Oca Svog. Upozorava Predsjednika Vlade Srpske i potpredsjednika Vlade Hrvatske da ne mogu dogovarati gradnju zajedničke hidroelektrane koja bi snabdijevala strujom i Dubrovnik. To je, veli Sin, u nadležnosti Predsjedništva a u vezi sa Parlamentarnom skupštinom i potpisivanjem međunarodnih ugovora. Veli još da u Ustavu, gdje se njega sjeti, JĆS, pregovore sa drugim državama i ugovore potpisuje Predsjednitšvo.

Koliko je poznato, Predsjedništvo je dosad, uglavnom vodilo usaglašavanja. Sa rijetkim primjerima uspjeha.

Poznato je, također, da u BiH, kogod se uhvati Države, vrlo brzo prdne u čabar. Prvi je to probao Haris Stopostotka. Pa sve do Zlatagana koji je, tu, pred Sinovim očima, žurno morao preimenovati Državu Za Čovjeka u Državu Za Hadeze. I Sin Bakir opet ko prstom u grotlo.

Popuje, pardon, hodžuje Hrvatskoj. Pazite šta radite. I nemojte da se zajebavate sa ekologijom. A kad je trebalo preko Hrvatske da stigne ilegalno oružje za takozvanu Armiju takozvane BiH, nije se trebalo Predsjedništvo uključivati. Kad je trebalo dovoditi Mudadžahedine, niko nije pominjao međunarodno ugovaranje.

U Deset Božijih Zapovijesti koje Dejtonski sporazum označava kao Nadležnosti Zajedničkih institucija, nema elektroprivrede, hidroelektrana, zajedničkih investicija i slično.

Sin Bakir bi trebao da zna da se radi o Teritoriji Republike Srpske i da se radi o njenim prirodnim dobrima. U njenom vlasništvu. Nadležni organi Republike Srpske mogu da o tome odlučuju kako hoće.

Umjesto da bude sretan da ovdje ulaže Hrvatska, koja je Tamo Daleko, u EU, on popuje sa Nivoa Države.

Kako je lako istovremeno biti Član P a biti izvan vremena i prostora.