1724

PROŠLO DOBA

DA SE

MEĐUNACIONALNI

ROMANTIZAM PROBA

Ejebiga. Brozovi misle da mogu praviti i kovane ograde i filmove.

Čitam, digla se velika buka oko filma izvjesne Brozice koji govori o izvjesnom Neđi koji je spašavao muslimane od razjarenih, raskoljačenih i uopšte supraustašiziranih Hrvata. Oko njegovog prikazivanja. Pa je i udovica dobila batine. Dvije noći nakon. Čitam i da je lik, kao i svi ratni likovi, bio sumnjivog okokaraktera. Bio je, kažu, u Udbi, kao profesionalni fotograf. Današnje Kurčeve Službe bi trebale da uzmu nekoliko decenija slobodno pa da uče od Udbe. Nisam istraživao taj fenomen ali mi se čini da samo još članovi Udbe nisu radili za Udbu. Svi ostali, pekar, ljekar, apotekar... jesu. Sve do Foto Neđe. Čitam da je najspornija sintagmateza Hrvatski Šindler. To znači da su svi Hrvati bili nacisti, samo Neđo Spasitelj. To mi, nešto, poznato. Svi Srbi četnici. Samo Pudarić u Esdepeu. I Rašo u Hagu.

Dabome da treba spašavati ljude kadgod se to može.

Ali od toga se ovdje ne može paviti istorija. Historija niti Histerija. Povijest niti Povest. Čak ni film. Mislim i šire. Da Jevreji nisu tako moćni u svijetu, finansijski i politički, pitanje je kako bi prošla Šindlerova lista. I da li bi se sve završilo na malim batinama. Kao za Šteficu.

Ovdje se istorija pravi na ubijanju.

Biljana Plavšić kaže da je bilo bolje da se Srbija, onomad, svrstala uz Dražu. Danas ne bi bila u ovoj situaciji. Ne znam. Ali ako svrstavanje uz Dražu shvatimo kao međunacionalne Podjele, Odjele i Razdjele, onda znam. Ovdje se zbog međunacionalne mješavine može završitu samo u međunacionalnom paprikašu.

Treba spašavati ljude ali o tome treba dugo ćutati.

Najbolji lijek protiv međunacionalnih zlodjela, na Balkanu, jeste podjela. Onda niko neće imati potrebu da spašava nekoga. Svakosebica. Useuzdanica. I Bogteveselica.

Nacionalne Podjele na Balkanu, iako nisu sve formalizovane, toliko su duboke i teške da je suludo svako razmišljanje, barem u ovom vijeku, o nekom drugom tijeku. Zato lažu svi koji govore o pomirenju građanskog i nacionalnog. Jer to znači pomirenje, četrdesetprve Petokrake i Kokarde. Laže, iako je Lud, Komšić o tome da će nas biti sve više koji se osjećamo Bosancima i Hercegovcima. Biće nas sve više koji se osjećamo Bosancima i Hrvatima. Bosancima i Srbima.

Iza svake takve laži, i Zlataganove i Komšićeve, krije se neka teška prevara.