субота, 22. октобар 2011.

LOKALNA RULJA


I SVJETSKE PIČKE
Pa naravska stvar. Svijetom vladaju pičke i rulja. Tako se pokazuje u slučaju demokratskog rješenja smaknuća Gadafija. Na sceni je i rulja. Na sceni su i pičke. Svi slodomudi na svijetu, svi borci za ljudska prava, za pravdu, naročito onu hašku, programiranu, naređenu, šute na planetarno očigledno nepravno divljaštvo. Šutili su kad nije pronađeno oružje za masovno uništenje, šutili su kad su ubili Bin Ladena, šutr sada kad je u hordovskom iživljavanju ubijen Gadafi. Boje se Amerike.
Da li treba da pomenem da su i Sadam, i Osama, i Gadafi bili tipovi kojima je trebalo temeljno i javno suditi. Ako je nekome stalo do demokratije, nediktature, civilizacije, prava.
Pičke jedne, što bi reko Mihajlica Mali. Jedino onaj ambasador pri Natou, Rus, jakako, smije da im kaže.
Sadizam demonstriraju zapadni lideri. Skoro kanibalizam. Državnička, diplomatska, ljudska, civilizacijska mjera zahtijeva da se niko ne smije i pravi dosjetke na divljaštvo nad bilo kime. NATO, Nacionalni Interes i Vazdušna Demokratija je organizovao libijsko divljanje sa ovim brutalnostima na kraju.

Logično je postaviti pitanje da li neko treba da bude dio tih Nato-integracija i da za godinu, dvije, pet, učestvuje i takvim ruljaškim zvjerstvima na drugom mjestu. Jedino, ako to Nacionalni Interes neće nazvati Demokratskim proljećem ugnjetenog libijskog naroda.
A onda oni arapski divljaci, čudi me to, arapstvu je toliko primjerena demokratija i civilizacija, izlože krvavog mrtvog Gadafija u nekom skladištu, tržnom centru, čemu li, da rulja dolazi i da se slika sa tjelesom.
Divljaštvo koje demonstriraju u Libiji samo je nagovještaj kakvi će budući ratovi biti. Ratovi za vodu, hranu i zemlju. I kako će ih neko sa strane instruisati i organizovati a za neposredne izvođače angažovati lokalane i regionalne krvoždere.