NAĐA I BUDELA
Iako se izvjesni Budela Hadž vratio iz Gvantanama, kući u Sarajevo, u kome živi i Zlatko Lagumdžija, njegova, Budelina, bivša supruga je još u Gvantanamu. Simbolično. Viri, jadnica, kroz neko prozorče na šamiji, feredži, zavjesi, kako li se već zove taj zatvor ženskih muslimanskih sloboda. Ona je u Gvantanamu još od vremena kada Gvantanamo nije bio ni otvoren. Mada ona misli da je to njen legitiman izbor, da je to njena sloboda, da je to njena nova otkrivena ličnost i horizont. Mogu da se složim s tim. Može da nosi na sebi šta hoće. Limeno bure bez čepa. Samo mi je žao žene.
Ona je jedna od žena tog Budele Hadža koji se ovdje pojavio niotkud, uletio direktno u bratstvo i jedinstvo i u sretan baklavski komšiluk, nekako s rata. Horde tih divljaka, jednako kao i šešeljevci, arkanovci, hosovci.... i Batko, SMJ, borili su se, krvavo, za ravnopravnost Mulismana, Srba i Hrvata.
Poslije rata jašili su naše žene i pravili djecu. Okupljali buljuke žena. To je sve po dalekim zapisima o ljudskim pravima.
Naše žene, bosanskohecegovačke, bosanske, da me bolje razumiju, ko i svaka jadnica majka, gledale su u njima neke bolje ljude od naših pomirljivaca, dobrokomšijaca, sirotana iz željezare, fabrike žice i Lukavca, pjanaca, sipljivaca. Poneka je možda ugledala i svjetskog čovjeka, možda će je odvesti u bijeli svijet pa makar on bio i s one strane feredže. Rađaj djecu, STJ.
I one su lijegale, rađale, lijegale, rađale.
Nađa Dizdarević ih ima četvero. Budela se vratio iz Gvantnama. Ali ne živi više s njom. Razveli se. Šta ćeš, ima žena ko na maslačku. Nađa je samohrana majka. Mislio sam da je samohrana majka kad ima jedno dijete. Kad ima četvero, Nađa je samohrani Crveni polumjesec. Samohrana Narodna kuhinja.
Vodi se akcija u Sarajevu da se pomogne Nađi i nedužnoj djeci. Ima u Sarajevu dobrih ljudi, mada joj mnogi ne daju stan, kad je vide onakvu i sjete se svega. Posao neda niko. Koliko vidim životna joj je želja, sada, neka bašča. Bilo kakve boje.
Nađa Dizdarević je, u stvari, tužna slika Bosne. Bosna je prevarena, navedena, namamljena. A i Bosna je kriva. Poletjela je, sa Baščaršije, u drugi svijet a nije gledala kakav je. Sad je ostala, kao zamrznuta bijela golubica, ni tamo ni ovamo.
Razimijem da su ljudi ovdje ratovali jedni protiv drugih. Dok se ne ubijaju ta mržnja je i zanimljiva, čitljiva, tajnovita, nekako ljudska, barem kad se pravdaju zašto nekoga, ili neke mrze. Ali ne razumijem da neko ratuje da bi postao drugi svijet. Razumijem da ginem i ubijam da moj svijet pobijedi. Ali šta će mi drugi svijet. I zašto ja da se borim za njega, ovdje, gdje ga nema.
Dabome da Nađa nije razmišljala tako. Mislim da je razmišljala kao i svaka jadnica majka, dobra i tiha bosanska žena. Samo, dalo se na zlo.
I danas neki varaju Bosnu. Republika Srpska i Hercegovina se, čini se, ne daju. Hoće oni da varaju i cijelu Bosnu i Hercegovinu.
I danas ima ljudi koji bi pošli u namamu, na vab, na prevaru.
Običan svijet to ne vidi. Ali, mislim da je jedini lijek tome stalno i naizmjenično gledati jednaput u zemlju, jedanput u nebo.
Ponekad i oko sebe.
Iako se izvjesni Budela Hadž vratio iz Gvantanama, kući u Sarajevo, u kome živi i Zlatko Lagumdžija, njegova, Budelina, bivša supruga je još u Gvantanamu. Simbolično. Viri, jadnica, kroz neko prozorče na šamiji, feredži, zavjesi, kako li se već zove taj zatvor ženskih muslimanskih sloboda. Ona je u Gvantanamu još od vremena kada Gvantanamo nije bio ni otvoren. Mada ona misli da je to njen legitiman izbor, da je to njena sloboda, da je to njena nova otkrivena ličnost i horizont. Mogu da se složim s tim. Može da nosi na sebi šta hoće. Limeno bure bez čepa. Samo mi je žao žene.
Ona je jedna od žena tog Budele Hadža koji se ovdje pojavio niotkud, uletio direktno u bratstvo i jedinstvo i u sretan baklavski komšiluk, nekako s rata. Horde tih divljaka, jednako kao i šešeljevci, arkanovci, hosovci.... i Batko, SMJ, borili su se, krvavo, za ravnopravnost Mulismana, Srba i Hrvata.
Poslije rata jašili su naše žene i pravili djecu. Okupljali buljuke žena. To je sve po dalekim zapisima o ljudskim pravima.
Naše žene, bosanskohecegovačke, bosanske, da me bolje razumiju, ko i svaka jadnica majka, gledale su u njima neke bolje ljude od naših pomirljivaca, dobrokomšijaca, sirotana iz željezare, fabrike žice i Lukavca, pjanaca, sipljivaca. Poneka je možda ugledala i svjetskog čovjeka, možda će je odvesti u bijeli svijet pa makar on bio i s one strane feredže. Rađaj djecu, STJ.
I one su lijegale, rađale, lijegale, rađale.
Nađa Dizdarević ih ima četvero. Budela se vratio iz Gvantnama. Ali ne živi više s njom. Razveli se. Šta ćeš, ima žena ko na maslačku. Nađa je samohrana majka. Mislio sam da je samohrana majka kad ima jedno dijete. Kad ima četvero, Nađa je samohrani Crveni polumjesec. Samohrana Narodna kuhinja.
Vodi se akcija u Sarajevu da se pomogne Nađi i nedužnoj djeci. Ima u Sarajevu dobrih ljudi, mada joj mnogi ne daju stan, kad je vide onakvu i sjete se svega. Posao neda niko. Koliko vidim životna joj je želja, sada, neka bašča. Bilo kakve boje.
Nađa Dizdarević je, u stvari, tužna slika Bosne. Bosna je prevarena, navedena, namamljena. A i Bosna je kriva. Poletjela je, sa Baščaršije, u drugi svijet a nije gledala kakav je. Sad je ostala, kao zamrznuta bijela golubica, ni tamo ni ovamo.
Razimijem da su ljudi ovdje ratovali jedni protiv drugih. Dok se ne ubijaju ta mržnja je i zanimljiva, čitljiva, tajnovita, nekako ljudska, barem kad se pravdaju zašto nekoga, ili neke mrze. Ali ne razumijem da neko ratuje da bi postao drugi svijet. Razumijem da ginem i ubijam da moj svijet pobijedi. Ali šta će mi drugi svijet. I zašto ja da se borim za njega, ovdje, gdje ga nema.
Dabome da Nađa nije razmišljala tako. Mislim da je razmišljala kao i svaka jadnica majka, dobra i tiha bosanska žena. Samo, dalo se na zlo.
I danas neki varaju Bosnu. Republika Srpska i Hercegovina se, čini se, ne daju. Hoće oni da varaju i cijelu Bosnu i Hercegovinu.
I danas ima ljudi koji bi pošli u namamu, na vab, na prevaru.
Običan svijet to ne vidi. Ali, mislim da je jedini lijek tome stalno i naizmjenično gledati jednaput u zemlju, jedanput u nebo.
Ponekad i oko sebe.
