NOVE
DIMENZIJE
NASEOBINE
Politički blokovi Republike Srpske, SNSD – SDS, i hrvatskog biračkog segmenta u BiH, HDZ – HDZ 90, načinili su najveći potencijalni iskorak ka opstanku Bosne i Hercegovine. Ako Političko Sarajevo to bude razumjelo i umjelo pratiti.
Sudeći po platformaškom ponašanju Pripadnika Esdepea, oni ne vole predstavljanje pa su u politku uveli novu, dosad nepoznatu, kategoriju Političkog pripadanja, od tog umijeća nema ništa. Oni su po stoti put preglabali oglabine raznih papira, mapa puta, reformi i inicijativa i sve to premazali mješavinom eurokolomasti za brze integracije i još brže unitarizacije.
A jučer je Sulejman Tihić izjavio da današnji mostarski samit „usložnjava“ stanje u Naseobini. Ta komunistička riječ nekad je bila stalni inventar opštinskih komiteta Saveza komunista i radnih grupa i njihovih „materijala“ koji su analizirali bezbjednosne, političke i vjerske trendove u zajednici. Dakle, riječ je stara najmanje trideset godina. Sulejman Tihić kao da se nije pomakao nikuda od tog vremena.
Oba ova primjera svjedoče da Sarajevski Politički Krug dvadeset godina stoji u mjestu.
Srbi i Hrvati više ne mogu čekati. Više ne pristaju na situaciju da dobrovoljno drže glavu u giljotini sarajevske unitarizacije i centralizacije. Ne mogu više biti saučesnici u procesu devastiranja i Dejtona, i Ustava, i političkog sitema, i ravnopravnosti, i kolektivnih izbornih prava i zajedničkih institucija.
Ako Sarajevski Politički Krug ne prihvati Trojnu Demokratiju za BiH, onda BiH nema nikakvu šansu. Jer, do nastanka nove političke opcije u Sarajevu koja bi na realnom bošnjačkom, muslimanskom, političkom interesu dobila prevlađujući broj glasova u tom biračkom tijelu, proteći će mnogo vremena i to Bolesnik sa Balkana ne može dočekati.
HDZ, HDZ 90, SDS i SNSD pomakli su danas vrijeme naprijed. Otvorili su nove horizonte percepcije mogućih rješenja sudbine hrvatskog i srpskog naroda u BiH ali i same BiH. Segmentirali su cijeli region na nov način. Jer, ovaj Mostarski samit sigurno ima odobravanje Zagreba i Beograda. Ili je, najmanje, u duhu novog odnosa Zagreba i Beograda.
Sarajevski Politički Krug je ispao iz voza. Ni lokomotiva, ni vagoni, ni ranžirna stanica, nisu više u Sarajevu. Ako idete po BiH, moraćete, odsad, ići i u Mostar i u Banjaluku.
Akteri Mostarskog samita, pak, ne žele da SPK ostane na nekim pogrešnim skrenticama. Upućen je pozoiv za 29. decembar i sastanak sa četiri bošnjačke stranke. Svi znamo da ne treba biti prepoletan optimist.
Ako ne prihvate incijativu slijedi neka vrsta političke agonije u Naseobini. I led će početi da puca i da se razdvaja. Neko vrijeme ćemo još biti na istoj rijeci ali će između nas teći sve jača matica.
Dabome da ne treba ni bježati ni kriti se od činjenice da je Mostarski samit u stvari dvonacionalni sajam političkih koncepata. Ali, to više nije švercersko-nagodbena i trgovačko-tajna ratna predstava. To nije ni politički komplot protiv trećeg. O kojem danas Tihić kuka da ga nema i da nije dobro razgovarati bez „trećeg“. Neka i Tihić kuka za Trećim pa o čemugod se radilo. To nije farsa retuširanih ideja prejaglanih u Jaslama Unitarizacije. To nije maskenbal na pladnju lažne ravnopravnosti, prosperiteta i integracija.
To je, danas, na Samitu u Mostaru, povratak Trojnoj BiH. To je poruka Sarajevu da treba da pronađe realan bošnjački politički interes i artikuliše ga. Politička Magla Centralizma iznad Kotline, glavnog grada Naseobine, ne može više da sjedi za istim političkim stolom na kojoj su i dvije na izborima verifikovane ponude srpskih i hrvatskih političkih blokova.
Šarena igra reformi je završena. Ili će se suštinski uvažiti Trojnost i sva prava i praksa koja iz toga proizlazi ili će od posla malo ostati.
Dabome da će biti anarhističkih i razarajućih aktivnosti prema ova dva bloka, da se neko izmami i prevede preko brvna, kao što Lagumdžija pokušava da prevede Ljubića lažući da je u Esdepeovoj Platformi sve sam go Ljubićev stav.
Ali, nesumnjivo je da su hrvatska i srpska politička scena dostigle potreban nivo zrelosti da mogu da trajno i postupno zastupaju realan politički interes naroda. Političku artiklulaciju u Republici Srpskoj predvodi SNSD, postratna stranka, koji nema tegove i okove rata, kriminala i zločina. SDS je očistio svoje redove i sada je kvalifikovana opozicija na nivou Republike Srpske. HDZ i HDZ 90 su prošli puteve upotrebne ovisnosti o Zagrebu, o Sarajevu i o ljubičastoj sarajevskoj ponudi izgradnje Države Građana. I to je znak da će dva bloka odoljeti sarajevskim slatkišima ili izazovima opozicione borbe na republičkoj a partnerstva na zajedničkoj sceni BiH.
Po Naseobinu će Mostarski samit imati velike posljedice. Bez obzira na moguće praktične zastoje. Istoričnost je sigurno i u hrišćanskom ozračju, bez obzira što se danas nije radilo o vjerskim organizacijama. Istoričnost je i u povratku izvornoj suštini BiH koja je nastala spajanjem Muslimansko-hrvatske federacije i Republike Srpske a ne porodom BiH u kojoj je neko nacrtao kantončiće i entitetčiće i poklonio ih Srbima i Hrvatima. Istoričnost je i političkoj zrelosti dva nacionalna biračka kontigenta pokazan u okrupnjavanju glasova. Istoričnost je i u odgovornosti političke artikulacije, stranaka, koje nose sa sobom raboš načinjen sa biračima na izborima.
Bez obzira što niko o tome danas nije govorio, Mostarski samit je i veliki korak ka Trećem entitetu. Jer je za taj projekt potrebno i sve ono što je pokazanao od dvije najjače hrvatske stranke. Politička svijest i prezentacija. Veliki je korak i ka definitivnom etabliranju Republike Srpske kao strane u BiH.
Na potezu je nova, Sarajevska Politička Provincija.
Politički blokovi Republike Srpske, SNSD – SDS, i hrvatskog biračkog segmenta u BiH, HDZ – HDZ 90, načinili su najveći potencijalni iskorak ka opstanku Bosne i Hercegovine. Ako Političko Sarajevo to bude razumjelo i umjelo pratiti.
Sudeći po platformaškom ponašanju Pripadnika Esdepea, oni ne vole predstavljanje pa su u politku uveli novu, dosad nepoznatu, kategoriju Političkog pripadanja, od tog umijeća nema ništa. Oni su po stoti put preglabali oglabine raznih papira, mapa puta, reformi i inicijativa i sve to premazali mješavinom eurokolomasti za brze integracije i još brže unitarizacije.
A jučer je Sulejman Tihić izjavio da današnji mostarski samit „usložnjava“ stanje u Naseobini. Ta komunistička riječ nekad je bila stalni inventar opštinskih komiteta Saveza komunista i radnih grupa i njihovih „materijala“ koji su analizirali bezbjednosne, političke i vjerske trendove u zajednici. Dakle, riječ je stara najmanje trideset godina. Sulejman Tihić kao da se nije pomakao nikuda od tog vremena.
Oba ova primjera svjedoče da Sarajevski Politički Krug dvadeset godina stoji u mjestu.
Srbi i Hrvati više ne mogu čekati. Više ne pristaju na situaciju da dobrovoljno drže glavu u giljotini sarajevske unitarizacije i centralizacije. Ne mogu više biti saučesnici u procesu devastiranja i Dejtona, i Ustava, i političkog sitema, i ravnopravnosti, i kolektivnih izbornih prava i zajedničkih institucija.
Ako Sarajevski Politički Krug ne prihvati Trojnu Demokratiju za BiH, onda BiH nema nikakvu šansu. Jer, do nastanka nove političke opcije u Sarajevu koja bi na realnom bošnjačkom, muslimanskom, političkom interesu dobila prevlađujući broj glasova u tom biračkom tijelu, proteći će mnogo vremena i to Bolesnik sa Balkana ne može dočekati.
HDZ, HDZ 90, SDS i SNSD pomakli su danas vrijeme naprijed. Otvorili su nove horizonte percepcije mogućih rješenja sudbine hrvatskog i srpskog naroda u BiH ali i same BiH. Segmentirali su cijeli region na nov način. Jer, ovaj Mostarski samit sigurno ima odobravanje Zagreba i Beograda. Ili je, najmanje, u duhu novog odnosa Zagreba i Beograda.
Sarajevski Politički Krug je ispao iz voza. Ni lokomotiva, ni vagoni, ni ranžirna stanica, nisu više u Sarajevu. Ako idete po BiH, moraćete, odsad, ići i u Mostar i u Banjaluku.
Akteri Mostarskog samita, pak, ne žele da SPK ostane na nekim pogrešnim skrenticama. Upućen je pozoiv za 29. decembar i sastanak sa četiri bošnjačke stranke. Svi znamo da ne treba biti prepoletan optimist.
Ako ne prihvate incijativu slijedi neka vrsta političke agonije u Naseobini. I led će početi da puca i da se razdvaja. Neko vrijeme ćemo još biti na istoj rijeci ali će između nas teći sve jača matica.
Dabome da ne treba ni bježati ni kriti se od činjenice da je Mostarski samit u stvari dvonacionalni sajam političkih koncepata. Ali, to više nije švercersko-nagodbena i trgovačko-tajna ratna predstava. To nije ni politički komplot protiv trećeg. O kojem danas Tihić kuka da ga nema i da nije dobro razgovarati bez „trećeg“. Neka i Tihić kuka za Trećim pa o čemugod se radilo. To nije farsa retuširanih ideja prejaglanih u Jaslama Unitarizacije. To nije maskenbal na pladnju lažne ravnopravnosti, prosperiteta i integracija.
To je, danas, na Samitu u Mostaru, povratak Trojnoj BiH. To je poruka Sarajevu da treba da pronađe realan bošnjački politički interes i artikuliše ga. Politička Magla Centralizma iznad Kotline, glavnog grada Naseobine, ne može više da sjedi za istim političkim stolom na kojoj su i dvije na izborima verifikovane ponude srpskih i hrvatskih političkih blokova.
Šarena igra reformi je završena. Ili će se suštinski uvažiti Trojnost i sva prava i praksa koja iz toga proizlazi ili će od posla malo ostati.
Dabome da će biti anarhističkih i razarajućih aktivnosti prema ova dva bloka, da se neko izmami i prevede preko brvna, kao što Lagumdžija pokušava da prevede Ljubića lažući da je u Esdepeovoj Platformi sve sam go Ljubićev stav.
Ali, nesumnjivo je da su hrvatska i srpska politička scena dostigle potreban nivo zrelosti da mogu da trajno i postupno zastupaju realan politički interes naroda. Političku artiklulaciju u Republici Srpskoj predvodi SNSD, postratna stranka, koji nema tegove i okove rata, kriminala i zločina. SDS je očistio svoje redove i sada je kvalifikovana opozicija na nivou Republike Srpske. HDZ i HDZ 90 su prošli puteve upotrebne ovisnosti o Zagrebu, o Sarajevu i o ljubičastoj sarajevskoj ponudi izgradnje Države Građana. I to je znak da će dva bloka odoljeti sarajevskim slatkišima ili izazovima opozicione borbe na republičkoj a partnerstva na zajedničkoj sceni BiH.
Po Naseobinu će Mostarski samit imati velike posljedice. Bez obzira na moguće praktične zastoje. Istoričnost je sigurno i u hrišćanskom ozračju, bez obzira što se danas nije radilo o vjerskim organizacijama. Istoričnost je i u povratku izvornoj suštini BiH koja je nastala spajanjem Muslimansko-hrvatske federacije i Republike Srpske a ne porodom BiH u kojoj je neko nacrtao kantončiće i entitetčiće i poklonio ih Srbima i Hrvatima. Istoričnost je i političkoj zrelosti dva nacionalna biračka kontigenta pokazan u okrupnjavanju glasova. Istoričnost je i u odgovornosti političke artikulacije, stranaka, koje nose sa sobom raboš načinjen sa biračima na izborima.
Bez obzira što niko o tome danas nije govorio, Mostarski samit je i veliki korak ka Trećem entitetu. Jer je za taj projekt potrebno i sve ono što je pokazanao od dvije najjače hrvatske stranke. Politička svijest i prezentacija. Veliki je korak i ka definitivnom etabliranju Republike Srpske kao strane u BiH.
Na potezu je nova, Sarajevska Politička Provincija.
