четвртак, 30. децембар 2010.

ĆORAVI NOVINARI
Dabome da sam bio naivac. Livadić. Generalić. Mislio sam da novinari sve znaju a i ako ne znaju zna ko zna. Novinar ne može da bude svako. Mora da bude pismen, načitan, obaviješten, koordinatan. Političar može da bude svako. Čak i Mihajlica. Šta Mihajlica, i Ivanić može da bude političar.
Novinari sve znaju jer su svaki dan na mješalici za informacije. Oni treniraju svezanje. Oni prvi saznaju kad se podvaljuje, uvaljuje i zaglavljuje. Oni na osnovu toga mogu da predvide, proniknu, izbjegnu.
Čujem da se novinari Republike Srpske sastaju mnogo prije nego hajduci, 10. januara, i odlaze u gore i planine, bježeći iz udruženja Bh novinari, STJ. Povući će odluku iz 2004. kojom su ušli i kojom je formirano to strašilo.
Tako su i oni priznali da su bili naivci. Neko je od njih pravio Državu. Neko ih je navuko na Kvrgan Bana, da se udruže sa protuvama kakav je Alfa Reket iz 3600 sekundi. A ona frljava Borka im predsjednik Udruženja, SJJ. Kao kad bih ja bio prvak Moskovskog baleta.
A jesu i poletjeli, kao golubica na Baščaršiju. Bh ovo, bh ono, pa i bh novinari. Gdje svi Turci tu i mali Mujo.
Kada sam se onomad borio protiv ohaer-sarajske unitarizacije televizije, informisanja, medija uopšte, niko od novinara nije ni repom mrdnuo. Razumijem da svaki novinar uživa kad ministar visi, naročito kad je njihov. Ali ne razumijem da nisu shvatili. Ćutali ko mumije iz piramide. Trebalo im više od deset godina.
Da li će Sloboda zauvijek ostati u Čačku?