TURSKO SARAJEVO PODMEĆE NAM TURSKE MAJICE
Izbori su učinili da novine čitam sa petnaest dana zakašnjenja. Ko moja pokojna baba Milevka. Nekidan, sinko Rajko, ubijen Kenedi, izvještava me, onomad, prije nekoliko decenija. To je bilo, bako, prošle godine. Ali ona je nekidan čitala.
Tako i ja. Kako starim, sve kasnije čitam. I vidim Vildana Selimbegović Selimpivarević piše o tome kako smo mi, iz Esenesdea nabavili majice, sa likom Dodika, u Turskoj a, kobiva, stalno pričamo protiv Turskog angažmana na Tlu Stare Otomanske Stabilnosti Krvi i Sablje. I kako ćemo pobijediti na izborima a Dodik će biti naredne četiri godine Predsjednik Republike. Vildana, Vildana, sve si pogrešno razumjela. Narednih dvanaest.
Divim se sarajserima, onima koji sjede u Sarajevu i znaju sve o BiH, najviše o Bosni, sve o tome šta je dobro za Srbe i šta je najbolje za ukidanje Republike Srpske. Znaju kakav je režim u Laktašiji, u Šumskoj, kako vlada Laktašenko, znaju kuda Srbi mogu da idu a šta mogu da nose.
Tako se divim i Beervildani.
Zna da je SNSD štampao majice u Turskoj.
Nije.
Bili smo u Kini. Bilo je u novinama i na televiziji. Tamo sam se toliko oduševio tom crvenom bojom i količinom crvenih zastava da sam naručio da njihove fabrike 3o sekundi rade za SNSD i da nam odštampaju 300.000 majica. Evo, kaže Đing. A na svakoj piše krupnim slovima SNSD. Milina. Odmah u Šangaju obučem jednu. I slikam se na damom Cing. Svaka majica zapakovana u foliju sa samoljepljivim poklopcem. Na foliji piše SNSD. 300.000 komada.
I zastave sam naručio. Sto hiljada komada. I na njima piše SNSD. I pola miliona kompakt diskova. Srpska Zauvijek, kaže Đing. Dzauvijek, kaže dama Cing.
Nepojmljivo.
Na Kineskom zidu, mali Lin kaže: Vaske, evo tli plsta.
To sam radio i 2006. Kadgod trebam dobro, jevtino, a svjetski, nabavim u Kini. Kadgod trebam inspiraciju za izbornu pobjedu, odem u Kinu. A, vidim, Haris, kadgod predosjeća poraz, ode u Tursku.
Ne kažem da neko nije, ovdje uzeo neki turski bofl, četrdesetpetgramsko platno po kvadratu, i odštampao Dodolik. Ali to je pojedinačna kupnja.
Dajem ruku a nedam marku za Tursku robu.
Iz te majičarske činjenice, koju joj je neko slagao sa terena, jer u Sarajevu nije mogla vidjeti majice sa likom Dodika, ona izvlači zaključak da Dodik neće imati ništa protiv angažmana Turske na Balkanu.
Ako je Balkan Sarajevo, nemamo ništa protiv. Samo neka se ne vrzma na ovoj strani. A mislim i da neće. Sada, kad je crko Haris, šta će Turska na Balkanu. Doduše, tada kad je Beervildana to pisala, nije znala da će Haris tako proći.
To sa zaključkom Turska majica – Turski Balkan, može samo Sarajevsko Oslobođenje i Zarobljena logika.
Zar je Sarajevsko pivo toliko jako.
Izbori su učinili da novine čitam sa petnaest dana zakašnjenja. Ko moja pokojna baba Milevka. Nekidan, sinko Rajko, ubijen Kenedi, izvještava me, onomad, prije nekoliko decenija. To je bilo, bako, prošle godine. Ali ona je nekidan čitala.
Tako i ja. Kako starim, sve kasnije čitam. I vidim Vildana Selimbegović Selimpivarević piše o tome kako smo mi, iz Esenesdea nabavili majice, sa likom Dodika, u Turskoj a, kobiva, stalno pričamo protiv Turskog angažmana na Tlu Stare Otomanske Stabilnosti Krvi i Sablje. I kako ćemo pobijediti na izborima a Dodik će biti naredne četiri godine Predsjednik Republike. Vildana, Vildana, sve si pogrešno razumjela. Narednih dvanaest.
Divim se sarajserima, onima koji sjede u Sarajevu i znaju sve o BiH, najviše o Bosni, sve o tome šta je dobro za Srbe i šta je najbolje za ukidanje Republike Srpske. Znaju kakav je režim u Laktašiji, u Šumskoj, kako vlada Laktašenko, znaju kuda Srbi mogu da idu a šta mogu da nose.
Tako se divim i Beervildani.
Zna da je SNSD štampao majice u Turskoj.
Nije.
Bili smo u Kini. Bilo je u novinama i na televiziji. Tamo sam se toliko oduševio tom crvenom bojom i količinom crvenih zastava da sam naručio da njihove fabrike 3o sekundi rade za SNSD i da nam odštampaju 300.000 majica. Evo, kaže Đing. A na svakoj piše krupnim slovima SNSD. Milina. Odmah u Šangaju obučem jednu. I slikam se na damom Cing. Svaka majica zapakovana u foliju sa samoljepljivim poklopcem. Na foliji piše SNSD. 300.000 komada.
I zastave sam naručio. Sto hiljada komada. I na njima piše SNSD. I pola miliona kompakt diskova. Srpska Zauvijek, kaže Đing. Dzauvijek, kaže dama Cing.
Nepojmljivo.
Na Kineskom zidu, mali Lin kaže: Vaske, evo tli plsta.
To sam radio i 2006. Kadgod trebam dobro, jevtino, a svjetski, nabavim u Kini. Kadgod trebam inspiraciju za izbornu pobjedu, odem u Kinu. A, vidim, Haris, kadgod predosjeća poraz, ode u Tursku.
Ne kažem da neko nije, ovdje uzeo neki turski bofl, četrdesetpetgramsko platno po kvadratu, i odštampao Dodolik. Ali to je pojedinačna kupnja.
Dajem ruku a nedam marku za Tursku robu.
Iz te majičarske činjenice, koju joj je neko slagao sa terena, jer u Sarajevu nije mogla vidjeti majice sa likom Dodika, ona izvlači zaključak da Dodik neće imati ništa protiv angažmana Turske na Balkanu.
Ako je Balkan Sarajevo, nemamo ništa protiv. Samo neka se ne vrzma na ovoj strani. A mislim i da neće. Sada, kad je crko Haris, šta će Turska na Balkanu. Doduše, tada kad je Beervildana to pisala, nije znala da će Haris tako proći.
To sa zaključkom Turska majica – Turski Balkan, može samo Sarajevsko Oslobođenje i Zarobljena logika.
Zar je Sarajevsko pivo toliko jako.
