уторак, 5. октобар 2010.

ODLAZAK SEDAM VELIČANSTVENIH
Oni koji su tukli narod, dodvije, dotri godine, parolama o promjenama, otišli su ko popišani. A neki i ko usrani.
To ih je koštalo raspada, rasula i rasapa. Neki su igubili i dupe, neki i stranku a neki i besplatnu baljezgaonicu.
Neki su, zbog svoje unutrašnje pogreške, omogućili Zlatku Lagumdžiji i Esdepeu da vrtoglavo napreduje kao muslimanski faktor. Iako sa muslimansko-bošnjačkim faktorom ima tek nešto više nego Komišić sa Hrvatstvom. Dok su u Esdea gledali kako da se riješe Bakira i dok su u rasutom Stopostotku dozvolili Harisu da vodi svoju američko-arapsku politiku, glasači su se odlijevali Esdepeu i Državi. Mnogi i Esbebeu.
I to su, uglavnom, rezultati izbora.
BiH uopšte nije na dobitku. Izbor Komšića, ako ne zadnji, predzadnji je glogov kolac u leđa Đavolske Naseobine BiH. Nisu htjeli Dodika. Sad su dobili i Dodika i Čovića.
Ali jeste BiH na dobitku. Odlaskom Sedam Veličanstvenih.
• Silajdžić. Najveći borac za promjene. 100% za promjene. Pa prdnuo u čabar. Silajdžić je najsvjetlija indikativna lampica o tome kakve se ovdje promjene preferiraju i kako će proći Promjenaši.
• Mihajlica. Pička jedna. Nova kategorija u skupštinskom srpskom biću – Narodna Luda. Ćorkan. A govornica mu Švabica. Prototip čovjeka koji je sve umislio, od kriminala do svoje opozicione borbe. Ultralokalni primitivac i uživalac opojnih droga proizvedenih u češanju o velike ribe u politici. Ponudio mandat svojoj stranci. I ja ću, poučen Svijetlim Primjerom Pičke jedne, svojoj komšinici ponuditi mandat selektora Brazila. Neće ući ni u Skupštinu.
• Ivanić. Nadničar. Već deceniju i pol. Sve je učinio protiv Republike Srpske i sve za BiH. Nejasno mi je zašto su se Veliki krojači toliko uzdali u njega. Sada kada je definitivno propao za Predsjednika Republike i za člana Predsjedništva BiH, jer nikad više neće imati šansu, vrijeme je da ide i sa funkcije u Pedepeu. Tamo je, ionako, predsjednik samo Borenoviću. A pitanje je koliko još može da se rumeni Borenović.
• Tadić, Ognjen. Laku noć Republiko Srpska. Kobiva, tonete u tamnu noć jer niste mene izabrali. Klasičan primjer Potopnika, dugoročne srpske orijentacije, koji uživa u projektovanju propasti i sebe kao spasioca. Razuman izbor. Ovo je najbolja prilika da neki zadrti Esdeesovac podvikne: Ne kandiduj se više, majke ti. I da se Bosić konačno otrese starih protuva i praporaca.
• Božo Ljubić Devedesetka. Sad je vidljivo da i njegovo sarajevsko bauštelisanje nema prođu. Hrvati su, konačno, razvezali one kockice od onih smiješnih ljiljana. Čović mora nastaviti putem izrečenim u noći izbornih rezultata. U tom vlaku nema mjesta za one koji su se navlačili na sarajevske priče o funkcionalnoj državi i proizvodili multietničke brabonjke sa Miljacke.
• Komšić. Hrvat esdepeovske vjere. Zaređen. Biće četiri godine član Predsjedništva BiH, ali odlazi. To su četiri godine odlaska. Kad završi mandat, ako prije toga ne završi Naseobina, neće biti nizašta. Niko ga, tako proskribovanog neće kandidovati. On je svoj zadatak obavio, Bosne više nema.
• Zdravhudin Krsmanović. Američki čovjek. Amerika je, inače porijeklom, iz Foče. Doista mi je žao što su pokisli i što se gule bilbordi sa onim holivudskim iskezom ljepotana koji je donirao svoje obrve desetorici multietničkih bezdlakovaca. Pošto je izgubio i u svojoj Foči, odlazi nam Nova Nada Našeg Splava.
Tako se pročišćava politička scena Naseobine. Rafinirani igrači odlaze kao i Gregi im. To što u Narodnoj skupštini Republike Srpske ima novih stranaka, to je samo naizgled. Presipanje.