четвртак, 7. октобар 2010.

JEDNA NACIJA – JEDAN GLAS
Sada je posve jasno.
Ivanić je primio islam.
Prije tri godine, na prijevremenim predsjedničkim izborima u Republici Srpskoj, Ivanić je bio treći. Iza Ognjena Tadića. Sada, tri godine kasnije, iako ništa nije politički uradio kako bi podigao svoj rejting, ni uzvukao političke gaće na guzicu okrenutu Sarajevu, dobio je 50-60 hiljada glasova više od Tadića.
Nekoliko potanja je moguće postaviti:
• Da li je Pedepe toliko moćnija partija od Esdeesa, Tadićeve stranke. Nije. Nekoliko puta je manja. Ivanić, Miralem, politički krpelj, imela, gubar, lišaj, okoristio se glasovima Esdeesa dok Tadić nije dobio ni šačicu glasova Pedepea. Jer ga ne vole ineteltkualoidni progresisti i jer ih nema mnogo.
• Da li je Ivanićeva partija toliko jaka da je ona, uglavnom, namakla glasove svom lideru a Esdees samo pripomogao. Nije. Partija Ivanića, Miralema, dobila je oko, cirka, reče komšinica Paša, 40.000 glasova. Ivanić, Lider, dobio je oko 270.000 glasova. Nezabilježeno. Možda neki lider može da dobije i dvaput više glasova od svoje stranke, najčešće nešto više, ali da dobije skoro sedam puta više, nije moguće. Na osnovu rejtinga i političkog zlatnog važenja. Ivanić, Miralem, jednostavno nema pokriće za sebe kao političku valutu. Ivanić je politička inflacija, bezvrijedni papir.
• Otkuda, dakle, Ivaniću, Miralemu, više glasova od Tadića. Ako prihvatimo da je čvrsta koalicija Zajedno za plavi i crveni krug doista disciplinovano davala glasove svojoj dvojici, Esdees mnogo više a Pedepe mnogo manje, ali podjednako za Ivanića i Tadića, otkud razlika u korist Ivanića, Miralema. Pa, tih 50-60 hiljada glasova, stiglo je od Bošnjaka. Koji su riješili da se vrate na pravoslavlje. Jelde. Postoje precizni podaci po biračkim mjestima, Akmačići kod Ugljevika, da su Bošnjaci koji žive u Republici Srpskoj glasali za Ivanića, Miralema, 750 na tim ugljevičkim biračkim mjestima, na primjer. Te podatke ćemo, precizno, objaviti pa će se vidjeti da je Ivanić, Miralem, primio islam. Pristao na Sećijsku manipulaciju Sarajeva i Velikih Krojača da ga, kao Srpskog Člana Predsjedništva BiH, sunce ti nejebem, biraju Bošnjaci. Muslimani.
Nije toliko srahotično što su Bošnjaci u Republici Srpskoj glasali za Ivanića, Miralema. Ljudi su možda multietnički opredijeljeni mnogo više nego Sarajdžahedini ili Četnici. Toleranca.
Strahotično je, monstruozno, zastrašujuće, apokaliptično je što su Bošnjaci, organizovano, dirigovano, naložno, glasali za Komšića, Ljiljana i Ivanića, Miralema.
To je prviputno primijenjena demonstracija Većinske Nacionalne Demokratije, Arijevske nadmoći Bošnjačkog naroda nad druga dva narodčića. Sljedeći korak može bito samo žuta traka nadlaktica za one koji su glasali za Radmanovića i Borjanu. Da se zna da su to građani drugog reda. A njihovi kandidati, Ćeiflije, Komšić i Ivanić, kandidati su prvog reda.
Bošnjačake stranke, i Bošnjaci, obični ljudi, koji su na to pristali i glasali, pokušali su izvesti državni udar i uzeti vlast u Predsjedništvu BiH, birajući Svetri Člana Muslimana.
Ta Većinska Nacionalna Demokratija prvi je korak povratka BiH u Mrak Otomanske Stabilnosti.
Ovim činom, tolikim histeričnim odzivom da se glasa za Komšića, polučovjeka, polučlana, i tolikom disciplinom Bošnjaka u Republici Srpskoj, koju očima ne mogu gledati, da se glasa za Srpskog Člana, BiH je izvadila građevinsku dozvolu za gradnju Logora za Srbe i Hrvate.
Krajnje je vrijeme da se Naseobina podijeli.
Ovdje ću zaustaviti svoju političku maštu. Da vam ne bih napisao šta sve može da se uradi s pomoću Većinske Nacionalne Demokatije. Otomonske.