KOJA GORA,
BRATE IVO,
KOJA GORA
RASPADAT SE MORA
Moram, malo do umjereno, da polemišem sa Ivom Mirom Jovićem, mojim oštroslovnim drugom. Prije nego se složim.
Nisu samo Hrvati razbili SFRJ. Razbili su je i Srbi. Toliko su je voleli da su je razbili.
Jović je počeo jasnogovor i glasnozbor još u vezi Treće televizije, za Hrvate u BiH. Sada je nastavio odbojno komentarišući neodrživo prigrabljivanje prava da se govori u ime Hrvata iz dubine i tame bošnjačkih glasačkih kutija. I odbijajući mogućnost da predsjedavjući Savjeta ministara bude Dželepdžija Lagumdžija. Zalažući se da predsjedavajući bude iz Hadezea.
Jović je zaprijetio i drastičnim mjerama a saraj-portali su ga proglasili ratnim huškačem.
No, sarajska zaslijepljenost pobjedom Esdepea i Komšićevih bošnjačkih listića, u koju se uklapa i činjenica da sve druge bošnjačke stranke, kobiva ljuti protivnici Esdepea, ponizno čekaju da ih Zlaja uzme u koaliciju i pospe mrvicama vlasti, pa se i oglašavaju u svrhu pomoći: Ne može Čović, Mora Esdepe, neka se dogovore SNSD i Esdepe, tj. Neka SNSD legitimiše Lagumdžijino predsjedavanje, ne locira problem na pravo mjesto.
A usput je Ivo Miro Jović ratni huškač. Nije Lagumdžija koji je već mobilisao vojsku za rušenje Republike Srpske, da ne bi to uradili Mudadžahedini, prethodno svrgnuvši sa vlasti njega, europejca pevca. Nije ni ratni huškač ona Kara od Oskara, Danis, koji tvrdi da je Predsjednik Republike Srpske fašist a narod, srpski, lud.
Nije, međutim, pravo mjesto borbe prijestolje Savjeta ministara. I zajednički organi na niovu Naseobine.
Ivo Miro Jović pokušava da im kaže da je glavni problem da Komšić ne zbori u ime Hrvata koji su u Federaciji i kojima je onemugućeno da izaberu člana Predsjedništva. Nije problem što je Komšić dobio bošnjačke glasove. Problem je što su Hrvati onemogućeni. To je kao i da im je oduzeto pravo glasa. Njima je glasanje dozvoljeno samo kao vježba Civilne zaštite.
I da je glavni problem onemogućavanje najjače hrvatske stranke u BiH da predloži predsjedavajućeg Savjeta ministara koji i inače sada pripada hrvatskom narodu.
Problem, dakle, nije ni bosanskohercegovački, ni dejtonski, ni Republike Srpske. Problem je u Federaciji BiH. Svi teški udari na Hrvate produkovani su u Federaciji. Od Jovićeve nemoguće Treće Hrvatske Televizije pa dalje, sve do glasanja umjesto Hrvata i predsjedavajućeg umjesto Hrvata.
Bošnjačke političke stranke, na čelu sa Esdepeom, ne mogu unedogled, od problema u Federaciji, od činjenice da uništavaju i političke i obične Hrvate, bježati u vještačku europejizaciju, u integracije, u ustavne promjene, u centralizaciju.
Dok se bave centralno-ustavnom maglom, srušiće se Gora Federalna.
To neko mora da shvati i da počne da rješava problem.
Prijetnja ratom, hapšenjima, kao onomad Jelavića, optužbama za ratno huškanje, neće pomoći. Ako Centrotrans, Put Centralizacije, nastavi da vozi Miško Ko To Tamo Peva, doći će do stanja u kome Republika Srpska neće priznati centralne zakone na svojoj teritoriji. To bi mogli učiniti i hrvatske županije.
I šta će onda biti.
Da neće jake Centralne Patriotske Snage krenuti strateškim pravcem Pobunjeničko Livno i Balvan Banjaluka.
Samo je pitanje je ko će kome. Pamet Sarajevskom političkom krugu ili SPK pameti.
BRATE IVO,
KOJA GORA
RASPADAT SE MORA
Moram, malo do umjereno, da polemišem sa Ivom Mirom Jovićem, mojim oštroslovnim drugom. Prije nego se složim.
Nisu samo Hrvati razbili SFRJ. Razbili su je i Srbi. Toliko su je voleli da su je razbili.
Jović je počeo jasnogovor i glasnozbor još u vezi Treće televizije, za Hrvate u BiH. Sada je nastavio odbojno komentarišući neodrživo prigrabljivanje prava da se govori u ime Hrvata iz dubine i tame bošnjačkih glasačkih kutija. I odbijajući mogućnost da predsjedavjući Savjeta ministara bude Dželepdžija Lagumdžija. Zalažući se da predsjedavajući bude iz Hadezea.
Jović je zaprijetio i drastičnim mjerama a saraj-portali su ga proglasili ratnim huškačem.
No, sarajska zaslijepljenost pobjedom Esdepea i Komšićevih bošnjačkih listića, u koju se uklapa i činjenica da sve druge bošnjačke stranke, kobiva ljuti protivnici Esdepea, ponizno čekaju da ih Zlaja uzme u koaliciju i pospe mrvicama vlasti, pa se i oglašavaju u svrhu pomoći: Ne može Čović, Mora Esdepe, neka se dogovore SNSD i Esdepe, tj. Neka SNSD legitimiše Lagumdžijino predsjedavanje, ne locira problem na pravo mjesto.
A usput je Ivo Miro Jović ratni huškač. Nije Lagumdžija koji je već mobilisao vojsku za rušenje Republike Srpske, da ne bi to uradili Mudadžahedini, prethodno svrgnuvši sa vlasti njega, europejca pevca. Nije ni ratni huškač ona Kara od Oskara, Danis, koji tvrdi da je Predsjednik Republike Srpske fašist a narod, srpski, lud.
Nije, međutim, pravo mjesto borbe prijestolje Savjeta ministara. I zajednički organi na niovu Naseobine.
Ivo Miro Jović pokušava da im kaže da je glavni problem da Komšić ne zbori u ime Hrvata koji su u Federaciji i kojima je onemugućeno da izaberu člana Predsjedništva. Nije problem što je Komšić dobio bošnjačke glasove. Problem je što su Hrvati onemogućeni. To je kao i da im je oduzeto pravo glasa. Njima je glasanje dozvoljeno samo kao vježba Civilne zaštite.
I da je glavni problem onemogućavanje najjače hrvatske stranke u BiH da predloži predsjedavajućeg Savjeta ministara koji i inače sada pripada hrvatskom narodu.
Problem, dakle, nije ni bosanskohercegovački, ni dejtonski, ni Republike Srpske. Problem je u Federaciji BiH. Svi teški udari na Hrvate produkovani su u Federaciji. Od Jovićeve nemoguće Treće Hrvatske Televizije pa dalje, sve do glasanja umjesto Hrvata i predsjedavajućeg umjesto Hrvata.
Bošnjačke političke stranke, na čelu sa Esdepeom, ne mogu unedogled, od problema u Federaciji, od činjenice da uništavaju i političke i obične Hrvate, bježati u vještačku europejizaciju, u integracije, u ustavne promjene, u centralizaciju.
Dok se bave centralno-ustavnom maglom, srušiće se Gora Federalna.
To neko mora da shvati i da počne da rješava problem.
Prijetnja ratom, hapšenjima, kao onomad Jelavića, optužbama za ratno huškanje, neće pomoći. Ako Centrotrans, Put Centralizacije, nastavi da vozi Miško Ko To Tamo Peva, doći će do stanja u kome Republika Srpska neće priznati centralne zakone na svojoj teritoriji. To bi mogli učiniti i hrvatske županije.
I šta će onda biti.
Da neće jake Centralne Patriotske Snage krenuti strateškim pravcem Pobunjeničko Livno i Balvan Banjaluka.
Samo je pitanje je ko će kome. Pamet Sarajevskom političkom krugu ili SPK pameti.
