KAIN JE
UBIO AVELJA
ZBOG USTAVNIH PROMJENA
Izbori prošli. Silajdžić, Mihajlica i Ivanić nisu prošli. Ljudi shvatili da za neke ne vrijedi glasati. Na primjer, Za budale. Ili za Stopostotnjake. Za unitarnu, centralizovanu Centrobosnu. I za Komšića, shvatili su ljudi, birači, da ne treba glasati. Jer su Hrvati birali između nekoliko hrvatskih kandidata koji dolaze iz hrvatstva a ne iz rubrike za Hrvate.
Karavana, dakle, prolazi. Ali lavež o ustavnim promjenama ne prolazi. Štagod da se dogodi, štagod da propadne u Butmiru ili u Aprilu, Sarajevski politički krug, Doris Pak, AmAmb... zahtijevaju, predlažu, nalažu... ustavne promjene. Država mora biti spremna. Za EU spremni. Država mora imati jednu adresu, Zadnja pošta. Država mora biti Funkcionalna, STJ.
I Tihić, koji je u kampanji bio u mišijoj rupici u zidu, duvaru, sada se nakostriješio, narogušio i nakočoperio. Pošto mu je bilo žao što Bakir nije pobijedio na stranačkim izborima, razveselilo ga što je pobijedio na Članskim izborima. Mada ga je još više razveselilo to što je pobijedio njegov SDPZL. Ništa Čović, Stolni grad. Samo April, Najbolje iz Aprila. Samo Prud, Najbolje iz Pruda.
Dragan Čović je lijepo u izbornoj noći, a i kasnije, predložio tri federalne jedinice a da bi odobrovoljio Tihića, Sarajevo, bliskoistočno, ono koje je blizu Istočnog, može da bude distrikt. Tišu rafo, distrikt je zajednički.
Lijepo su na izborima ljudi, birači, glasali za Srpska zauvijek. Nismo išli sa sloganom Malo Srpske, malo Turske. Lijepo su glasali za hrvatske stranke i hrvatske kandidate. Glasali su za decentralizovanu i tronacionalno ravnopravnu Naseobinu.
A kucanja opet o ustavnim promjenama. Da li će nas izluđivati i naredne četiri godine. Da li smo trebali ići sa sloganom Samo Samostalno.
Dokle će neki ljudi, Tihić, Lagumdžija, ambasadori, pakice, tajni Veliki Krojači ići šumom dok Naseobina ide drumom.
Ovi izbori su otvorili novi kolosijek za Naseobinu. Još jedan jedini koji je ostao. Decentralizovani trojni kolosijek. Od Sarajeva, ali i od njegovih svodnika, mecena i mentora, zavisi da li će se krenuti tom prugom ili će se šine, tamo negdje, ne tako daleko, raskoračiti.
Izbori prošli. Silajdžić, Mihajlica i Ivanić nisu prošli. Ljudi shvatili da za neke ne vrijedi glasati. Na primjer, Za budale. Ili za Stopostotnjake. Za unitarnu, centralizovanu Centrobosnu. I za Komšića, shvatili su ljudi, birači, da ne treba glasati. Jer su Hrvati birali između nekoliko hrvatskih kandidata koji dolaze iz hrvatstva a ne iz rubrike za Hrvate.
Karavana, dakle, prolazi. Ali lavež o ustavnim promjenama ne prolazi. Štagod da se dogodi, štagod da propadne u Butmiru ili u Aprilu, Sarajevski politički krug, Doris Pak, AmAmb... zahtijevaju, predlažu, nalažu... ustavne promjene. Država mora biti spremna. Za EU spremni. Država mora imati jednu adresu, Zadnja pošta. Država mora biti Funkcionalna, STJ.
I Tihić, koji je u kampanji bio u mišijoj rupici u zidu, duvaru, sada se nakostriješio, narogušio i nakočoperio. Pošto mu je bilo žao što Bakir nije pobijedio na stranačkim izborima, razveselilo ga što je pobijedio na Članskim izborima. Mada ga je još više razveselilo to što je pobijedio njegov SDPZL. Ništa Čović, Stolni grad. Samo April, Najbolje iz Aprila. Samo Prud, Najbolje iz Pruda.
Dragan Čović je lijepo u izbornoj noći, a i kasnije, predložio tri federalne jedinice a da bi odobrovoljio Tihića, Sarajevo, bliskoistočno, ono koje je blizu Istočnog, može da bude distrikt. Tišu rafo, distrikt je zajednički.
Lijepo su na izborima ljudi, birači, glasali za Srpska zauvijek. Nismo išli sa sloganom Malo Srpske, malo Turske. Lijepo su glasali za hrvatske stranke i hrvatske kandidate. Glasali su za decentralizovanu i tronacionalno ravnopravnu Naseobinu.
A kucanja opet o ustavnim promjenama. Da li će nas izluđivati i naredne četiri godine. Da li smo trebali ići sa sloganom Samo Samostalno.
Dokle će neki ljudi, Tihić, Lagumdžija, ambasadori, pakice, tajni Veliki Krojači ići šumom dok Naseobina ide drumom.
Ovi izbori su otvorili novi kolosijek za Naseobinu. Još jedan jedini koji je ostao. Decentralizovani trojni kolosijek. Od Sarajeva, ali i od njegovih svodnika, mecena i mentora, zavisi da li će se krenuti tom prugom ili će se šine, tamo negdje, ne tako daleko, raskoračiti.
