SAČUVAJ ME BOŽE MUSLIMANSKOG ANTIFAŠIZMA
Ne znam šta je po zanimanju ljevičarski antifašist Selmedin Mesihović ali sam siguran da u glavi ima ugrađenu drobilicu.
U svom tekstu o fašistima kojih je puna BiH a naročito Portal Poskok, koji mu je i prenio taj drobilački ispis, pomenuo je i mene pa sam, tako, dobio formalni povod da progovorim o tom drobilumu.
Ne bih se zbog toga bavio Selmedinom Antifašistom. No, zalaganje jednog Selmedina za Antifašizam počinje da izaziva sumnju. Kao što je i u posljednjoj komemoraciji u Gradini učestvovala grupa islamskih vjerskih službenika. I izazvala sumnju. Bijelim omotani vjerski fesovi spadaju u Jasenovačku Kočljačnicu kao i partizani u džamije. Kao što je farsišna i tamošnja pojava Željka Komšića, u Gradini, gdje je on, u stvari došao da dobije potvrdu da je Hrvat pa se kao takav poklanja žrtvama ustaškog režima.
Izaziva sumnju, jer se samim tekstom nema potrebe baviti. To je toliko udrobljen antifašizam da se nema šta razumjeti a kamoli pobijati. Selmedin optužuje licemjernu Republiku Srpsku da upozorava na opasnost od Neosmanizma a onda je Rafineriju prodala Rusima. Kakave veze imaju Rusi. Nisu Rusi ovdje sabljarili 500 godina. I po toj formuli je udrobljen cijeli tekst.
Ali Selmedin Drobilica izaziva sumnju zbog trenda kojeg nastoji da trasira i zbog vještačke ljubavi za koju se zalaže. Ljubavi u kojoj jači i brojniji diriguje zagrljajem. Iz kojeg se izlazi poderane guzice.
Trend je jednostavan.
Demon zla u BiH oživljava a oličen je u „ustaško-četničkim pokoljima“. Hrvati su fašistoidni. Imali su Endeha. Sada imaju nostalgični Endeha portal Poskok. Srbi su genocidni, iako to Selmedin ne govori ali ima ko govori, već dvadeset godina, dakle, fašisti a i bili su četnici. Svi oni, a naročito udruženi ustaško-četnički konglomeratorijum, oličen u mitskom biću Pola Poskok, Pola Vasić, napadaju sve zajedničko, umilno, beharli, kreativno. I Antifu, antifašistički spermatozorijum u Mostaru, simboliziraju mladim golosiskama sa titovkom i petokrakom.
Trend je, dabome, Humano Ujedinjenje.
A Antifašizam Selmedinovog tipa treba da posluži kao amalgam i crven-fesić linija koja spaja, izgrađuje, ujedinjuje i kreira Novo Društvo koje konačno odbaciuje ustaško-četničke demone i sa kodiranom Kartom Antifašizma ulazi u Europu. Kao Antifašistička Islamska Republika.
Sumnjivo je kada muslimani pričaju o antifašizmu. Antifašizam nije mirnodopska deklaracija. Antifašizam je ideja spasa iz krvi koju puštaju nacisti, drugim narodima, kolektivno, ideja koja daje glavu u bitku a ne deklaraciju u drobilicu. Antifašizam nije neuvjerljiv odsjaj potomaka onih koji su bili prvi saveznici Nijemaca pridošlih u tadašnju Naseobinu u svojstvu Turista, na destinacije Kozara, Sutjeska, Grmeč, Doboj... i gradili dominatne spomenike kulture u vidu betonskih bunkera. Poznato je da su muslimani, bogate čaršijlije i vjerski službenici, listom stali uz Okupatorske Nijemce i slizali se s njima prisnije nego ijedan ustaša ili četnik. A onda je snimljen film Osman Brani Sarajevo.
Iz svega se može zaključiti da su neki kolektiviteti koje simbolizuje Selmedin Antifašist, zakasnili u Antifašizam.
Selmedinov, i njegovih mu, antifašizam se ovdje može pojavljivati smao kao bezočna želja za ujedinjenjem koje bi se manifestovalo kao unitarizam, pokoravanje i kreativna dominacija. Nemoguće je dokazati da je zalaganje za podjelu fašizam, novozlo Vasića i Poskoka. I nemoguće je dokazati da Vasić i Poskok dijele BiH na četnike, ustaše i handžarovce. Kao što je dijeli Selmedin.
Nakon oblizivanja sa Nijemcima u Drugom svjetskom ratu, nakon vezivanja ljiljana sa šahovnicom, sa ciljem da se izbije na Drinski Bair, nakon proglašenja Republike Srpske i Srba genocidnim, agresorskim i zločinačkim, Islamski Antifašizam nije moguć. Jednako kao i Bosanskohercgovački Antifašizam. Jednako kao i Sarajevski Antifašizam.
Tuđa istorija nikom nije donijela probitak.
Ne znam šta je po zanimanju ljevičarski antifašist Selmedin Mesihović ali sam siguran da u glavi ima ugrađenu drobilicu.
U svom tekstu o fašistima kojih je puna BiH a naročito Portal Poskok, koji mu je i prenio taj drobilački ispis, pomenuo je i mene pa sam, tako, dobio formalni povod da progovorim o tom drobilumu.
Ne bih se zbog toga bavio Selmedinom Antifašistom. No, zalaganje jednog Selmedina za Antifašizam počinje da izaziva sumnju. Kao što je i u posljednjoj komemoraciji u Gradini učestvovala grupa islamskih vjerskih službenika. I izazvala sumnju. Bijelim omotani vjerski fesovi spadaju u Jasenovačku Kočljačnicu kao i partizani u džamije. Kao što je farsišna i tamošnja pojava Željka Komšića, u Gradini, gdje je on, u stvari došao da dobije potvrdu da je Hrvat pa se kao takav poklanja žrtvama ustaškog režima.
Izaziva sumnju, jer se samim tekstom nema potrebe baviti. To je toliko udrobljen antifašizam da se nema šta razumjeti a kamoli pobijati. Selmedin optužuje licemjernu Republiku Srpsku da upozorava na opasnost od Neosmanizma a onda je Rafineriju prodala Rusima. Kakave veze imaju Rusi. Nisu Rusi ovdje sabljarili 500 godina. I po toj formuli je udrobljen cijeli tekst.
Ali Selmedin Drobilica izaziva sumnju zbog trenda kojeg nastoji da trasira i zbog vještačke ljubavi za koju se zalaže. Ljubavi u kojoj jači i brojniji diriguje zagrljajem. Iz kojeg se izlazi poderane guzice.
Trend je jednostavan.
Demon zla u BiH oživljava a oličen je u „ustaško-četničkim pokoljima“. Hrvati su fašistoidni. Imali su Endeha. Sada imaju nostalgični Endeha portal Poskok. Srbi su genocidni, iako to Selmedin ne govori ali ima ko govori, već dvadeset godina, dakle, fašisti a i bili su četnici. Svi oni, a naročito udruženi ustaško-četnički konglomeratorijum, oličen u mitskom biću Pola Poskok, Pola Vasić, napadaju sve zajedničko, umilno, beharli, kreativno. I Antifu, antifašistički spermatozorijum u Mostaru, simboliziraju mladim golosiskama sa titovkom i petokrakom.
Trend je, dabome, Humano Ujedinjenje.
A Antifašizam Selmedinovog tipa treba da posluži kao amalgam i crven-fesić linija koja spaja, izgrađuje, ujedinjuje i kreira Novo Društvo koje konačno odbaciuje ustaško-četničke demone i sa kodiranom Kartom Antifašizma ulazi u Europu. Kao Antifašistička Islamska Republika.
Sumnjivo je kada muslimani pričaju o antifašizmu. Antifašizam nije mirnodopska deklaracija. Antifašizam je ideja spasa iz krvi koju puštaju nacisti, drugim narodima, kolektivno, ideja koja daje glavu u bitku a ne deklaraciju u drobilicu. Antifašizam nije neuvjerljiv odsjaj potomaka onih koji su bili prvi saveznici Nijemaca pridošlih u tadašnju Naseobinu u svojstvu Turista, na destinacije Kozara, Sutjeska, Grmeč, Doboj... i gradili dominatne spomenike kulture u vidu betonskih bunkera. Poznato je da su muslimani, bogate čaršijlije i vjerski službenici, listom stali uz Okupatorske Nijemce i slizali se s njima prisnije nego ijedan ustaša ili četnik. A onda je snimljen film Osman Brani Sarajevo.
Iz svega se može zaključiti da su neki kolektiviteti koje simbolizuje Selmedin Antifašist, zakasnili u Antifašizam.
Selmedinov, i njegovih mu, antifašizam se ovdje može pojavljivati smao kao bezočna želja za ujedinjenjem koje bi se manifestovalo kao unitarizam, pokoravanje i kreativna dominacija. Nemoguće je dokazati da je zalaganje za podjelu fašizam, novozlo Vasića i Poskoka. I nemoguće je dokazati da Vasić i Poskok dijele BiH na četnike, ustaše i handžarovce. Kao što je dijeli Selmedin.
Nakon oblizivanja sa Nijemcima u Drugom svjetskom ratu, nakon vezivanja ljiljana sa šahovnicom, sa ciljem da se izbije na Drinski Bair, nakon proglašenja Republike Srpske i Srba genocidnim, agresorskim i zločinačkim, Islamski Antifašizam nije moguć. Jednako kao i Bosanskohercgovački Antifašizam. Jednako kao i Sarajevski Antifašizam.
Tuđa istorija nikom nije donijela probitak.
