NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
S ČIM SU SVATOVI POŠLI PO MLADU
Čitam na Silajdžićevom prosvijetljenom portalu, pošto u medjima Republike Srpske vlada opšti mrak, izjavu Ognjena Tadića: Ujediniću Republiku Srpsku. U televizijskom spotu Ivanić, pak, zbori nešto socrealistično, biropatetično i šablonično, nešto što izaziva pozor, u stilu: A sada svi zajedno u očuvanje Republike Srpske.
I to je, čini mi se, sve što je opozicioni dvojac uspio da saopšti u kampanji koja je trebala da sruši Režim, da uništi Stoglavu hidru Korupcije, da Narod izbavi propasti i jarma Investiciono-razvojne banke, da vrati Dostojanstvo Engleskom jeziku, da zatvori Rafineriju nafte i da zaustavi izgradnju Kriminalnog Autoputa.
Imam svoje mišljenje o sposobnostima dvojca Ivanić-Tadić. Samo malo je bolje nego mogućnost da teniski duo Mihajlica – Cenić postanu pobjednici Vimbldona, onako bucmasti, dežmekasti, zamašćeni i zašlaufani, u velikom finalu protiv Venus i Kim. Venus računam kao muško, barem veće muško od Mihajlice.
Ali, radi teoretskog umjetničkog dojma, reći ću da postoje samo dva objašnjenja za kurčevu kampanju koju su vodili.
Ili im je neko slagao da je dovoljno da se ujedine, guz uz guz, leđa uz leđa, da ne trebaju ništa da pričaju, i da će se Vlastorežimci unerediti i izgubiti izbore.
Ili oni doista nemaju šta da kažu.
Mislim da je u pitanju sadejstvo tih i još nekoliko faktora.
Tačno je da im je sugerisano kako su mladi, lijepi i pametni, a jedan od njih zna i engleski, i da je došlo vrijeme za njihovo vrijeme. Nije nemoguće da im je to dokazivano i urađenim specijalnim i tajnim istraživanjem javnog mnijenja, prezentiranjem fokus grupa, obavještajnim procjenama, provincijalce je lako našibicariti.
Tačno je da nemaju šta da kažu. Sjeća li se iko, evo Živko Radišić, on je najstariji, Tunjo Filipović ne prati protuve te vrste, ijedne političke ideje, nemora biti realizacija, Mladena Ivanića ili Ognjena Tadića. Ovo Ujediniću Republiku Srpsku nije ideja, to je izvala.
Tačno je da su politički narcisoidi. I jedan i drugi su zaljubljeni u sebe i u svoje političke karijere.
Tačno je da im je analitičnost, realitet, procjena i predstava o vlastitoj stepenici na kojoj im je mjesto, ispod nule. Da nije, ne bi 2007. obojica, ko dva klena, bili uvjereni da će pobijediti Rajka Kuzmanovića. Nisu stigli ni do procjene da se ne bore samo protiv Rajka, nego, prvenstveno protiv stranke. Najorganizovanije na prostoru bivše Juge.
I tačno je da im je komunikacija sa biračima i građanima takođe ispod nule. Poruka Ujediniću Republiku Srpsku je jednako uvjerljiva kao i Popeću se bos na Mon Everest ili Postaću prvak, ja, mislim, Moskovskog baleta. A Mladenova poruka Svi u borbu za očuvanje Republike Srpske uvjerljiva je kao i moja ljubav prema pederima. Samo je još uvjerljivija iskežena plakatirana lobanja, u stilu Holivud 1934., fotografija na staklenoj ploči, retuširana četkicom i razmućenom čađi, sa koje se kezi Zdravhudin Krsmanović.
Pošto su pred kraj kampanje izašli sa tako oštrim porukama, procjenjujem da su shvatili da su prdnuli u čabar.
A mi smo shvatili da prisustvujemo kraju dvije političke karijere.
Dok ne nađu dva nova livadića.
skica za opijelo opoziciji
S ČIM SU SVATOVI POŠLI PO MLADU
Čitam na Silajdžićevom prosvijetljenom portalu, pošto u medjima Republike Srpske vlada opšti mrak, izjavu Ognjena Tadića: Ujediniću Republiku Srpsku. U televizijskom spotu Ivanić, pak, zbori nešto socrealistično, biropatetično i šablonično, nešto što izaziva pozor, u stilu: A sada svi zajedno u očuvanje Republike Srpske.
I to je, čini mi se, sve što je opozicioni dvojac uspio da saopšti u kampanji koja je trebala da sruši Režim, da uništi Stoglavu hidru Korupcije, da Narod izbavi propasti i jarma Investiciono-razvojne banke, da vrati Dostojanstvo Engleskom jeziku, da zatvori Rafineriju nafte i da zaustavi izgradnju Kriminalnog Autoputa.
Imam svoje mišljenje o sposobnostima dvojca Ivanić-Tadić. Samo malo je bolje nego mogućnost da teniski duo Mihajlica – Cenić postanu pobjednici Vimbldona, onako bucmasti, dežmekasti, zamašćeni i zašlaufani, u velikom finalu protiv Venus i Kim. Venus računam kao muško, barem veće muško od Mihajlice.
Ali, radi teoretskog umjetničkog dojma, reći ću da postoje samo dva objašnjenja za kurčevu kampanju koju su vodili.
Ili im je neko slagao da je dovoljno da se ujedine, guz uz guz, leđa uz leđa, da ne trebaju ništa da pričaju, i da će se Vlastorežimci unerediti i izgubiti izbore.
Ili oni doista nemaju šta da kažu.
Mislim da je u pitanju sadejstvo tih i još nekoliko faktora.
Tačno je da im je sugerisano kako su mladi, lijepi i pametni, a jedan od njih zna i engleski, i da je došlo vrijeme za njihovo vrijeme. Nije nemoguće da im je to dokazivano i urađenim specijalnim i tajnim istraživanjem javnog mnijenja, prezentiranjem fokus grupa, obavještajnim procjenama, provincijalce je lako našibicariti.
Tačno je da nemaju šta da kažu. Sjeća li se iko, evo Živko Radišić, on je najstariji, Tunjo Filipović ne prati protuve te vrste, ijedne političke ideje, nemora biti realizacija, Mladena Ivanića ili Ognjena Tadića. Ovo Ujediniću Republiku Srpsku nije ideja, to je izvala.
Tačno je da su politički narcisoidi. I jedan i drugi su zaljubljeni u sebe i u svoje političke karijere.
Tačno je da im je analitičnost, realitet, procjena i predstava o vlastitoj stepenici na kojoj im je mjesto, ispod nule. Da nije, ne bi 2007. obojica, ko dva klena, bili uvjereni da će pobijediti Rajka Kuzmanovića. Nisu stigli ni do procjene da se ne bore samo protiv Rajka, nego, prvenstveno protiv stranke. Najorganizovanije na prostoru bivše Juge.
I tačno je da im je komunikacija sa biračima i građanima takođe ispod nule. Poruka Ujediniću Republiku Srpsku je jednako uvjerljiva kao i Popeću se bos na Mon Everest ili Postaću prvak, ja, mislim, Moskovskog baleta. A Mladenova poruka Svi u borbu za očuvanje Republike Srpske uvjerljiva je kao i moja ljubav prema pederima. Samo je još uvjerljivija iskežena plakatirana lobanja, u stilu Holivud 1934., fotografija na staklenoj ploči, retuširana četkicom i razmućenom čađi, sa koje se kezi Zdravhudin Krsmanović.
Pošto su pred kraj kampanje izašli sa tako oštrim porukama, procjenjujem da su shvatili da su prdnuli u čabar.
A mi smo shvatili da prisustvujemo kraju dvije političke karijere.
Dok ne nađu dva nova livadića.
