GDJE RASTE TERORIZAM
Mlijeko raste u frižideru. Droga raste u Kolumbiji. A, mam, gdje raste terorizam. U Republici Srpskoj, kćeri.
Republika Srpska ne želi da pokloni sve svoje, i policijske i bezbjedonosne, nadležnosti na Sarajevo, što direktno generiše terorizam u BiH.
To je američko porodično-departmentsko viđenje svijeta terorizma i glavne talibansko-alkaidske uloge Republike Srpske u BiH. Godišnji izvještaj Stejt dipartmenta pisan je starosarajevskom glagoljicom unitarističke otomanske raskošnosti. Te ocjene napisane su ovdje i onda nebrojeno puta fajlirane i kopirane dok nisu pristigle kao ispečene i ispeglane za konačni, ekspertski izvještaj o stanju terorizma na području Naseobine.
Mislim da oko toga ne treba da se uzbuđavamo. Ni kao Djole. Oni koji su pisali taj izvještaj, ne bi, bez pomoći protokola i ostalih službi, ni za pet godina znali pronaći je i doputovati u BiH. To što tamo piše, stare su ruine sarajevske sedre iz vremena kada im je neko obećao lagano maligno ukidanje Republike Srpske. A Herceg Bosna je već bila otišla niz Mutno Neretvo.
Saraj je, međutim, izgubio bitku mnogo prije. Trebalo je da se izbori da Bond stil ne bude na Kosovu nego na Butmiru. A ta bitka se vodila negdje prije nego što je pokojni Stipe Šuvar, ispred Cekaeskaju, sišao u okna Trepče, na noge uštrajkanim Šiptarima.
Nakon toga, Naseobina je jedva skrpljena u Dejtonu. Danas ne drži ni vodu. I neće Stejt dipartment učiniti više od ovog izvještaja.
Istovremeno, stigla je vijest iz Hamburga. Zatvorena je tamošnja džamija u kojoj su se okupljali Letači 11. Septembra. Počeli ponovo, neki novi klinci.
Mislim da je problem tog terorizma u Njemačkoj, Njemačku sam dosad smatrao samo zemljom Bizmarka, Marksa i Rumenigea, šta ti je neobaviještenost, u tome što džamije nisu objedinjene i centralizovane pa se onda lako pojavljuju teroristi bez finalne obrade hlača, na koje nema ko da pazi uniformisanim i centralizovanim ilahijama i kasidama.
Terorizam u BiH je, da zbiljno razmotrim određenu pojavu na određenom stepenu razvoja bratstva i jedinstva, i šire, direktna posljedica antisrpskog rata i destrukcije Jugoslavije, uz veliku pomoć unutarsrpskog divljačko-imbecilnog korpusa. Taj rat je obilovao velikim pronalascima tipa Što gore to bolje, Sredstvo opravdava cilj, Srbija zemlja loših momaka... i dobar je pomagač mio ma koje vjere bio. Tako su ovdje došli, da ratuckaju, Legijaši, Čerkezi i Mudžahedini. Problem sa ovim posljednjim je što ne odlaze, kao vinske mušice za vinom, nego ostaju, prave djecu i primaju se, šešeljizuju džamije i džematlije.
I problem je s njima, mudžahedinima i podvarijantama ratovjera, što generišu terorizam ako im ne date državu ali generišu terorizam i ako im date državu.
Oni kjoji izvana podržavaju unitarizaciju Naseobine, u stvari kupuju vrijeme kako bi pronašli način kako da vladaju Agresivnom Vjerom Terora dok se to zlo modifikuje u Teror Agresivne Vjere i u Vjeru Agresivnog Terora, u Funkcionalnu Državu.
Oni koji iznutra, prećutnije i skrovitije, podržavaju Teror, kupuju Unitarizaciju.
A oni koji i izvana i iznutra podržavaju unitarizaciju i centralizaciju, kupuju dugotrajnu alatku upravaljanja Naseobinom nesvjesni da alatka mijenja ruke mnogo krvavije nego što ruke mijenjaju alatke.
Centralizaciju traži i Terorizam. Samo što to ne ispoljava kroz medije, deklaracije i ustavne promjene. I Trorizam voli jednu adresu. Onda najlakše napada, osvaja i prisvaja.
Ko dakle, ovdje i tamo, vabi Terorizam?
A gdje raste Republika Srpska?
Mlijeko raste u frižideru. Droga raste u Kolumbiji. A, mam, gdje raste terorizam. U Republici Srpskoj, kćeri.
Republika Srpska ne želi da pokloni sve svoje, i policijske i bezbjedonosne, nadležnosti na Sarajevo, što direktno generiše terorizam u BiH.
To je američko porodično-departmentsko viđenje svijeta terorizma i glavne talibansko-alkaidske uloge Republike Srpske u BiH. Godišnji izvještaj Stejt dipartmenta pisan je starosarajevskom glagoljicom unitarističke otomanske raskošnosti. Te ocjene napisane su ovdje i onda nebrojeno puta fajlirane i kopirane dok nisu pristigle kao ispečene i ispeglane za konačni, ekspertski izvještaj o stanju terorizma na području Naseobine.
Mislim da oko toga ne treba da se uzbuđavamo. Ni kao Djole. Oni koji su pisali taj izvještaj, ne bi, bez pomoći protokola i ostalih službi, ni za pet godina znali pronaći je i doputovati u BiH. To što tamo piše, stare su ruine sarajevske sedre iz vremena kada im je neko obećao lagano maligno ukidanje Republike Srpske. A Herceg Bosna je već bila otišla niz Mutno Neretvo.
Saraj je, međutim, izgubio bitku mnogo prije. Trebalo je da se izbori da Bond stil ne bude na Kosovu nego na Butmiru. A ta bitka se vodila negdje prije nego što je pokojni Stipe Šuvar, ispred Cekaeskaju, sišao u okna Trepče, na noge uštrajkanim Šiptarima.
Nakon toga, Naseobina je jedva skrpljena u Dejtonu. Danas ne drži ni vodu. I neće Stejt dipartment učiniti više od ovog izvještaja.
Istovremeno, stigla je vijest iz Hamburga. Zatvorena je tamošnja džamija u kojoj su se okupljali Letači 11. Septembra. Počeli ponovo, neki novi klinci.
Mislim da je problem tog terorizma u Njemačkoj, Njemačku sam dosad smatrao samo zemljom Bizmarka, Marksa i Rumenigea, šta ti je neobaviještenost, u tome što džamije nisu objedinjene i centralizovane pa se onda lako pojavljuju teroristi bez finalne obrade hlača, na koje nema ko da pazi uniformisanim i centralizovanim ilahijama i kasidama.
Terorizam u BiH je, da zbiljno razmotrim određenu pojavu na određenom stepenu razvoja bratstva i jedinstva, i šire, direktna posljedica antisrpskog rata i destrukcije Jugoslavije, uz veliku pomoć unutarsrpskog divljačko-imbecilnog korpusa. Taj rat je obilovao velikim pronalascima tipa Što gore to bolje, Sredstvo opravdava cilj, Srbija zemlja loših momaka... i dobar je pomagač mio ma koje vjere bio. Tako su ovdje došli, da ratuckaju, Legijaši, Čerkezi i Mudžahedini. Problem sa ovim posljednjim je što ne odlaze, kao vinske mušice za vinom, nego ostaju, prave djecu i primaju se, šešeljizuju džamije i džematlije.
I problem je s njima, mudžahedinima i podvarijantama ratovjera, što generišu terorizam ako im ne date državu ali generišu terorizam i ako im date državu.
Oni kjoji izvana podržavaju unitarizaciju Naseobine, u stvari kupuju vrijeme kako bi pronašli način kako da vladaju Agresivnom Vjerom Terora dok se to zlo modifikuje u Teror Agresivne Vjere i u Vjeru Agresivnog Terora, u Funkcionalnu Državu.
Oni koji iznutra, prećutnije i skrovitije, podržavaju Teror, kupuju Unitarizaciju.
A oni koji i izvana i iznutra podržavaju unitarizaciju i centralizaciju, kupuju dugotrajnu alatku upravaljanja Naseobinom nesvjesni da alatka mijenja ruke mnogo krvavije nego što ruke mijenjaju alatke.
Centralizaciju traži i Terorizam. Samo što to ne ispoljava kroz medije, deklaracije i ustavne promjene. I Trorizam voli jednu adresu. Onda najlakše napada, osvaja i prisvaja.
Ko dakle, ovdje i tamo, vabi Terorizam?
A gdje raste Republika Srpska?
