SUDIJE JEDU FUDBAL
Utakmica Španije i Paragvaja nevjerovatno je koncentrisan primjer sudijske režije, narciosoidnosti, namjere, nehata i nefunkcionalne izvanvremenosti.
Ako Gargamel Blater i drugi isfolizirani fudbaloidi iz evropske i svjetske, kako ih zovu prigradski provincijalni novinartiti, Kuće fudbala, porijeklom s početka prošlog vijeka, nikad nisu mogli da shvate da su sudije prevaziđen institut fudbala, atrofirao i okoštao izrastak organizma koji se hrani parama, krvožednim savremenim gladijatorstvom, naukom, taktikom i tehnikom i koji, da bi sve to primjenjivao i funkcionisao, mora da djeluje, na travnjaku, po jedinstvenim, jednostavnim i neprekršivim pravilima.
Sve je obezbijeđeno ali to posljednje nije jer sudije više nisu u stanju da to opsluže. Njihov napredak u posljednjih sto godina jedino jeste odstupanje od crne darkerske uniforme. Njihove staleške i organizacione pretpostavke ostale su na početku. Njihove sposobnosti kontrole i percepcije igre ostale su na učenju pravila napamet a autoritet se pokriva Okom sokolovim, Mudom marjanovim i sličnim demonstratima naknadnog objašnjavanja materijalnih pravila fudbalske igre.
Utakmica Španije i Paragvaja i dva penala koja je sudija, jedan od rijetkih za kojeg su imali obraza da ga ostave na prvenstvu, pokazala je kako se penali sude i ne sude, kako se penali ponavljaju zbog prevremenog ulaska igrača u šesnaesterac a kako se to isto, još drastičnije, toleriše, samo dva minuta ranije.
Dakle, sudija je vidio povlačenje ruke španskog igrača, guzičenje paragvajskog igrača i sankcionisao to penalima. Ali nije vidio da je paragvajski golman hvatao za nogu Španca koji je pokušavao da da gol poslije penala i nije vidio prevremeni ulazak u šesnaesterac kod paragvajskog penala.
Nije to zato što on nije htio da vidi, što je kalkulisao ili što je namiještao utakmicu. Čovjek jednostavno ne može da bude koncentrisan 90 minuta, pred šezdeset hiljada gledalaca, pri tolikoj brzini, stotinama konatkata, hiljadama pasova i 250 pretrčanih kilometara od strane igrača.
Bilo je i drastičnijih primjera, sa ofsajdima npr, ali to je posljedica čiste pojedinačlne nesposobnosti pa ne može dobro pokazati stanje stvari kao što to mogu koncentrisani događaji na utakamaici Španija – Paragvaj.
Fudbalski radnici iz svih Kuća fudbala mudro će objasaniti da sudija nije uticao na rezultat. I time se problem primjene pravila i suđenja ostavlja neriješenim do sljedećeg velikog događaja u fudbalu.
Sudije i fudbalska organizacija će morati da prihvate činjenicu da ih je Igra nadišla, da su ostali u staretinarnici i da će morati da se transformišu kao elektronski revolver kod preuranjenog starta u sprinterskim disciplinama.
Elektronika će morati da se useli u kopačke, lopte i travnjake a sudijska komisija će morati da djeluje u video sobi na stadionima pregledavajući odmah snimke, kada i gledaoci kod kuća, i saopštavajući, razglasom, svoju odluku: Bio je ofsajd, mister Rozeti. Uzgred dobro je što je ovaj sudija konačno najuren jer godinama pravi katastrofalne grešeke zaštićen autoritetom nedodirljive fudbalske asocijacije starih i iznemoglih lica.
Utakmica Španije i Paragvaja nevjerovatno je koncentrisan primjer sudijske režije, narciosoidnosti, namjere, nehata i nefunkcionalne izvanvremenosti.
Ako Gargamel Blater i drugi isfolizirani fudbaloidi iz evropske i svjetske, kako ih zovu prigradski provincijalni novinartiti, Kuće fudbala, porijeklom s početka prošlog vijeka, nikad nisu mogli da shvate da su sudije prevaziđen institut fudbala, atrofirao i okoštao izrastak organizma koji se hrani parama, krvožednim savremenim gladijatorstvom, naukom, taktikom i tehnikom i koji, da bi sve to primjenjivao i funkcionisao, mora da djeluje, na travnjaku, po jedinstvenim, jednostavnim i neprekršivim pravilima.
Sve je obezbijeđeno ali to posljednje nije jer sudije više nisu u stanju da to opsluže. Njihov napredak u posljednjih sto godina jedino jeste odstupanje od crne darkerske uniforme. Njihove staleške i organizacione pretpostavke ostale su na početku. Njihove sposobnosti kontrole i percepcije igre ostale su na učenju pravila napamet a autoritet se pokriva Okom sokolovim, Mudom marjanovim i sličnim demonstratima naknadnog objašnjavanja materijalnih pravila fudbalske igre.
Utakmica Španije i Paragvaja i dva penala koja je sudija, jedan od rijetkih za kojeg su imali obraza da ga ostave na prvenstvu, pokazala je kako se penali sude i ne sude, kako se penali ponavljaju zbog prevremenog ulaska igrača u šesnaesterac a kako se to isto, još drastičnije, toleriše, samo dva minuta ranije.
Dakle, sudija je vidio povlačenje ruke španskog igrača, guzičenje paragvajskog igrača i sankcionisao to penalima. Ali nije vidio da je paragvajski golman hvatao za nogu Španca koji je pokušavao da da gol poslije penala i nije vidio prevremeni ulazak u šesnaesterac kod paragvajskog penala.
Nije to zato što on nije htio da vidi, što je kalkulisao ili što je namiještao utakmicu. Čovjek jednostavno ne može da bude koncentrisan 90 minuta, pred šezdeset hiljada gledalaca, pri tolikoj brzini, stotinama konatkata, hiljadama pasova i 250 pretrčanih kilometara od strane igrača.
Bilo je i drastičnijih primjera, sa ofsajdima npr, ali to je posljedica čiste pojedinačlne nesposobnosti pa ne može dobro pokazati stanje stvari kao što to mogu koncentrisani događaji na utakamaici Španija – Paragvaj.
Fudbalski radnici iz svih Kuća fudbala mudro će objasaniti da sudija nije uticao na rezultat. I time se problem primjene pravila i suđenja ostavlja neriješenim do sljedećeg velikog događaja u fudbalu.
Sudije i fudbalska organizacija će morati da prihvate činjenicu da ih je Igra nadišla, da su ostali u staretinarnici i da će morati da se transformišu kao elektronski revolver kod preuranjenog starta u sprinterskim disciplinama.
Elektronika će morati da se useli u kopačke, lopte i travnjake a sudijska komisija će morati da djeluje u video sobi na stadionima pregledavajući odmah snimke, kada i gledaoci kod kuća, i saopštavajući, razglasom, svoju odluku: Bio je ofsajd, mister Rozeti. Uzgred dobro je što je ovaj sudija konačno najuren jer godinama pravi katastrofalne grešeke zaštićen autoritetom nedodirljive fudbalske asocijacije starih i iznemoglih lica.
