уторак, 01. јун 2010.

SINDROM ZAOBILASKA
Danas je Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH, izjavio da se u organizaciji i političkom finiširanju Sarajevskog neidentifikovanog samita potpuno zaobišlo Predsjedništvo BiH, koje, inače, vodi spoljnu politiku Ove Zemlje Prevažne, nestalne članice Savjeta bezbjednosti UN.
Prije toga je Nikola Špirić, predsjedavajući Savjeta ministara, nekoliko puta izjavljivao da ga niko ni našta ne poziva, PIC i slični.
Ali zato je Doris Pak, poslanica Parlamentarne skupštine Evrope okupljene oko Grčke, danas isposlovala rezoluciju o BiH. U nekom spoljnopolitičkom odboru. Glavni medikament: Unitarizacija – 500 miligrama, triput dnevno, na gladan stomak.
Nešto permanentnije o BiH sere slovenački provincijalni politikopatoid kome su dodijelili izvjestiljestvo o Srbiji a tamo mu niko ništa ne smije da kaže, pa se stalno zadnjim nogama i usranim repom baca na BiH. Sa umišljajem na Republiku Srpsku.
Sve mi se čini, ovdje BiH uopšte nije bitna.
Ovdje se vode stalne igre na maloj eksperimentalnoj sceni. Mala rupa puna pedera. Hoće Španija da bude glavna. Zemlja predsjedavajuća (pa šta, predsjedavajući je i Haris), prije toga hoće Bilt i Štajnberg da budu glavni. Onda dođe Davutoglu pa i on hoće da bude glavni. Bio Bajden pa ovlaženi unitaristi mislili da će im svanuti pošto su pretpostavili da i on hoće da bude glavni. Ešdaun daje intervjue, i on bi da bude glavni. Borba je između njega, navodno, i Lajčaka. Našta je spao naš Miroslav. Onda Brisel kaže: Mi ukidamo vize. Prevodim: Mi smo glavni.
Dok nakon stote epizode BiH watch, neko ne upita: A o kojoj se zemlji radi.
Jasno je da se najvažniji ne bave Bosnom i Hercegovinom. Njemačka, na primjer. Rusija. Ne šalju velike igrače na Sarajevski samit.
Bosnom i Hercgovinom se bave polupatološki profesionalni deklaracijaši, evropski krajputni samoiscjelitelji epileptičnih napada sopstvene veličine poznatih kao Briselski turski marš.
Zanimljivo je i to.
Pošto su obavljene neke prethodne radnje, sada je dovoljno sa strane posmatrati Raspad.
Neće nikad doći vrijeme da nas vole. Ali doći će vrijeme da nas mole.
Ovo govorim samo jednom.
A ako to nije dovoljno, onda treba reći da je najaveći politički događaj u posljednje četiri godine u BiH, bio susret Dodika, predsjednika Vlade Republike Srpske i Ive Josipovića, predsjednika Hrvatske.
Toliko o izvjestiteljima, iscjeliteljima, predsjedvajućm, briselskim, parlamentarnim akterima.