OPSJEDNUTOST
Moram priznati, teoretičarima i praktičarima permanentnih izbornih pocesa, mada je takvih malo u političkoj praksi i u Evorpi i u Americi, da smo jedan dio, svega što se događa na izradi političkog goblena u BiH, i okolo, planirali i produkovali a da nam jedan dio nije pod konotrolom.
Planirali smo i produkovali cijele svakodnevne redenike varalica i tema na koje amateri, provincijalci, administrativci, analitičari i protivnici skaču kao najezda kineskih skakavaca. Time smo postigli ono što smo i htjeli. Da se bave sami sobom.
Nismo planirali svakodnevnu hroničnu opsjednutost Srbima, Republikom Srpskom, Esenesdeom i Dodikom, ni u BiH ni u Hrvatskoj i Srbiji na koje se dotična opsjednutost širi.
Dio te opsjednutosti u Hrvatskoj i BiH, objašnjiva je kolektivnim osobinama naroda u tim naseobinama. Jednostavno: u Hrvatskoj se hrvatstvo nekoliko decenija, skoro cijeli vijek, unazad, mjerilo, među ostalim, i odnosom prema Srbima. U BiH se samosvojnost vjere postizala odnosom prema komšijama, Srbima. Ali postizala se i odmaknutost od napuštenog pravoslavlja, dobrovoljnog poturčivanja te istočnjačko, uglavnom, vještačko porijeklo. U sadejstvu, postizala se brojčana nadmoć protiv Srba. I u ratu na strani fašista, Drugom, i u ratovima za raspad SFRJ, na strani Sila Raspada.
Najveći dio još uvijek nema objašnjenja.
Svakodnevno neobjašnjivo bolesno bavljenje Republikom Srpskom, Srbima, Esenesdeom i Dodikom, ne mislim samo na Sarajevo, bošnjačke političke stranke, muslimanske intelektualce, medije i medijske zvijezde, nego i na razne izvjestioce, zamjenikodavce, parlamentarce, posmatrače, komisionare, ambasadioničare... pouzdan je znak propasti. Znak je nepostojanja bilo kakvog koncepta za politički tok, vlastiti stranački glasovni i izborni napredak, demokratsko rješenje decentralizovane BiH, civilizovanja regiona.
To je najočitije kod disonantnog horskog pjevanja opozicionog hora banjalučkih dječaka, balkanskih podsuknjaša i karakternih bezgaćaša, lokalizovanih minornjaka, osim Esdeesa koji odmjerava poteze i čeka odvijanje vremenskog traka, a čije note se vrte oko jednog stiha: Esenesde je najjači i vlada svim polugama. Kad srušimo Esenesde, demokratija će padati s neba a iz zemlje će rasti funkcionalna država.
Rušenje pobjednika izbora, čak i na izborima, nije nikakav politički program.
Opsjednutost jednom republikom, jednom nacijom, jednim liderom, znak je opasne kolektivne političke bolesti, koja se lako može opredmetiti u fašistoidnim postupcima progona, etničkog čišćenja, svođenja na manjinu, unitarizacije, podjarmljivanja, torture.
Upravo i zbog toga je potrebno očuvati teritorijalno politički i međunarodno priznati okvir Republike Srpske i njenu samostalnost.
Moram priznati, teoretičarima i praktičarima permanentnih izbornih pocesa, mada je takvih malo u političkoj praksi i u Evorpi i u Americi, da smo jedan dio, svega što se događa na izradi političkog goblena u BiH, i okolo, planirali i produkovali a da nam jedan dio nije pod konotrolom.
Planirali smo i produkovali cijele svakodnevne redenike varalica i tema na koje amateri, provincijalci, administrativci, analitičari i protivnici skaču kao najezda kineskih skakavaca. Time smo postigli ono što smo i htjeli. Da se bave sami sobom.
Nismo planirali svakodnevnu hroničnu opsjednutost Srbima, Republikom Srpskom, Esenesdeom i Dodikom, ni u BiH ni u Hrvatskoj i Srbiji na koje se dotična opsjednutost širi.
Dio te opsjednutosti u Hrvatskoj i BiH, objašnjiva je kolektivnim osobinama naroda u tim naseobinama. Jednostavno: u Hrvatskoj se hrvatstvo nekoliko decenija, skoro cijeli vijek, unazad, mjerilo, među ostalim, i odnosom prema Srbima. U BiH se samosvojnost vjere postizala odnosom prema komšijama, Srbima. Ali postizala se i odmaknutost od napuštenog pravoslavlja, dobrovoljnog poturčivanja te istočnjačko, uglavnom, vještačko porijeklo. U sadejstvu, postizala se brojčana nadmoć protiv Srba. I u ratu na strani fašista, Drugom, i u ratovima za raspad SFRJ, na strani Sila Raspada.
Najveći dio još uvijek nema objašnjenja.
Svakodnevno neobjašnjivo bolesno bavljenje Republikom Srpskom, Srbima, Esenesdeom i Dodikom, ne mislim samo na Sarajevo, bošnjačke političke stranke, muslimanske intelektualce, medije i medijske zvijezde, nego i na razne izvjestioce, zamjenikodavce, parlamentarce, posmatrače, komisionare, ambasadioničare... pouzdan je znak propasti. Znak je nepostojanja bilo kakvog koncepta za politički tok, vlastiti stranački glasovni i izborni napredak, demokratsko rješenje decentralizovane BiH, civilizovanja regiona.
To je najočitije kod disonantnog horskog pjevanja opozicionog hora banjalučkih dječaka, balkanskih podsuknjaša i karakternih bezgaćaša, lokalizovanih minornjaka, osim Esdeesa koji odmjerava poteze i čeka odvijanje vremenskog traka, a čije note se vrte oko jednog stiha: Esenesde je najjači i vlada svim polugama. Kad srušimo Esenesde, demokratija će padati s neba a iz zemlje će rasti funkcionalna država.
Rušenje pobjednika izbora, čak i na izborima, nije nikakav politički program.
Opsjednutost jednom republikom, jednom nacijom, jednim liderom, znak je opasne kolektivne političke bolesti, koja se lako može opredmetiti u fašistoidnim postupcima progona, etničkog čišćenja, svođenja na manjinu, unitarizacije, podjarmljivanja, torture.
Upravo i zbog toga je potrebno očuvati teritorijalno politički i međunarodno priznati okvir Republike Srpske i njenu samostalnost.
