TURSKA ĆUPRIJA NA DRINI
Nije pouzdano utvrđeno da li je Mehmed-paša Sokolović, Srbin koji je otet u sepetu zarad privremenog rada u Oružanim Snagama Otomanske Imperije, raspisivao javni tender za izgradnju Ćuprije i da li je na isti način angažovao podizvođače za nabijanje na kolac.
Kao što nije ustanovljeno kako je došlo do toga da Turska revitalizuje, sanira, obnavlja, rekonstruiše Mehmedovu Ćupriju. Osim što se zna da je prije dvije godine na toj ćupriji boravio Haris Silajdžić, kao jedan od dvostruke ličnosti sadržan u tom homohardveru, onaj koji ima prebivalište i interese u Turskoj. Na mostu je boravio sa tadašnjim načelnikom, izvjesnim inokosnim selejakom iz okoline Višegrada, Miladinom ili slično, koji ne razlikuje suzu od ’kebane koje je naručivao od Jace cvjećarice a povodom dolaska ’arisa.
’aris i ostala bulumenta isposlovala je da Turska revitalizuje Ćupriju ne radi kulturno-istorijske vrijednosti nego zarad stabilizovanja sjećanja na Otomansku Stabilnost na Balkanu, što, će mnogo kasnije revitalizovati turski ministar inostranih poslovoglua, Ahmet Davutoglu.
A Turska se razumije u te mostogradnje kao Mara...
Kao što su sirotom, dobrom čovjeku Halidu savjetovali da se oči najbolje operišu u Turskoj.
Ćuprija, u stvari, ponovo, nakon 1577. godine, kada je izgrađena, služi za najezdu Turske na Balkan. Sada se ta politika promoviše pod geslom: Ni jedan problem sa susjedima. S tim što se susjedima smatraju i Srbija i BiH. Bugarska se malo joguni pa je tužila Tursku za neku otomansku ratnu štetu.
Srbijansko shvatanje i prihvatanje posve je drukčije od prihvatanja i shvatanja Srba u BiH. Pa i Hrvata. Prije svega, Srbija je velika zemlja na Balkanu a Srbi i Hrvati u BiH se drže za slamku među vihorove. Drugo, Srbija gleda svoja posla i Srbi u BiH je zanimaju koliko i Zagreb Hrvati u BiH. Treće, dobri odnosi sa Turskom omekšavaju NATO i Ameriku te skidaju joj s leđa dio Čvrstog tereta Mladić dok Turskoj Srbija može da bude omekšavajuća okolnost prema EU. Stoga u Srbiji nema graje oko odlaska ministroglua na Sandžak.
Ali, svejedno, sa Turskom treba oprezno.
Turska je članica NATO-a i svoje misije prema susjedima nije sama kreirala. Te misije i namjere su kreirane za pola ili cijeli vijek unaprijed. Mislim da Srbija to ne razmatra tako i to nije dobro, ne samo za Srbiju nego i za cijeli Balkan
Nije pouzdano utvrđeno da li je Mehmed-paša Sokolović, Srbin koji je otet u sepetu zarad privremenog rada u Oružanim Snagama Otomanske Imperije, raspisivao javni tender za izgradnju Ćuprije i da li je na isti način angažovao podizvođače za nabijanje na kolac.
Kao što nije ustanovljeno kako je došlo do toga da Turska revitalizuje, sanira, obnavlja, rekonstruiše Mehmedovu Ćupriju. Osim što se zna da je prije dvije godine na toj ćupriji boravio Haris Silajdžić, kao jedan od dvostruke ličnosti sadržan u tom homohardveru, onaj koji ima prebivalište i interese u Turskoj. Na mostu je boravio sa tadašnjim načelnikom, izvjesnim inokosnim selejakom iz okoline Višegrada, Miladinom ili slično, koji ne razlikuje suzu od ’kebane koje je naručivao od Jace cvjećarice a povodom dolaska ’arisa.
’aris i ostala bulumenta isposlovala je da Turska revitalizuje Ćupriju ne radi kulturno-istorijske vrijednosti nego zarad stabilizovanja sjećanja na Otomansku Stabilnost na Balkanu, što, će mnogo kasnije revitalizovati turski ministar inostranih poslovoglua, Ahmet Davutoglu.
A Turska se razumije u te mostogradnje kao Mara...
Kao što su sirotom, dobrom čovjeku Halidu savjetovali da se oči najbolje operišu u Turskoj.
Ćuprija, u stvari, ponovo, nakon 1577. godine, kada je izgrađena, služi za najezdu Turske na Balkan. Sada se ta politika promoviše pod geslom: Ni jedan problem sa susjedima. S tim što se susjedima smatraju i Srbija i BiH. Bugarska se malo joguni pa je tužila Tursku za neku otomansku ratnu štetu.
Srbijansko shvatanje i prihvatanje posve je drukčije od prihvatanja i shvatanja Srba u BiH. Pa i Hrvata. Prije svega, Srbija je velika zemlja na Balkanu a Srbi i Hrvati u BiH se drže za slamku među vihorove. Drugo, Srbija gleda svoja posla i Srbi u BiH je zanimaju koliko i Zagreb Hrvati u BiH. Treće, dobri odnosi sa Turskom omekšavaju NATO i Ameriku te skidaju joj s leđa dio Čvrstog tereta Mladić dok Turskoj Srbija može da bude omekšavajuća okolnost prema EU. Stoga u Srbiji nema graje oko odlaska ministroglua na Sandžak.
Ali, svejedno, sa Turskom treba oprezno.
Turska je članica NATO-a i svoje misije prema susjedima nije sama kreirala. Te misije i namjere su kreirane za pola ili cijeli vijek unaprijed. Mislim da Srbija to ne razmatra tako i to nije dobro, ne samo za Srbiju nego i za cijeli Balkan
