JADNO PREDSTAVLJANJE BiH
Dabome da je istorijska sudbina teško izbježljiva, izvrdljiva i odgodljiva. Po toj sudbini Turska je na Balkanu, kome su Turci Otomanci i dali ime, važna diplomatska i regionalna zemlja, mada je, nekada u istoriji, kao Otomanski Stabilizator, bila destilator krvi, demonter glava i sepet-transporter srpskih mladića na Bosfor što se pokazalo veoma uspješnom tehnologijom poturčavanja.
Razumljivo, imam neublaživu gadljivost prema političkom angažmanu Turske na ovom prostoru. Osjećaj je isti kao kada pobješnjeli kojot razdere svu perutninu u kokošinjcu pa se onda vrati da batacima, krilcima i žutim pijetlovim nogicama liže rane da brže zarastu.
Tako se na nekim turnejama stalno viđaju neki ministri Balkana i Turske. Jeremić, Davutoglu Novootomanski Stabilizirajući, Jandroković, ministar inostrani zagrebački i Sven Alkalaj. Po imenu i prezimenu, i po ko tuđem sakou koji nosi, ovaj posljednji bi mogao biti šef ranžirnice Rudarsko-topioničarskog bazena Bor ili referent za utovar-istovar, Rudnika olova i cinka Trepča. A tako i izgleda.
Davutoglu Novotomanski Strabilizirajući, izjavio je nakon sastanka u Beogradu, da su ministri stvorili povjerenje na ovim trilaterarnim pregovorima.
Iz toga zaključujem da je BiH na tim pregovorima zastupljena po tom Alkalaju, koji izgleda jednako neugledno kako se i ponaša i kakva mu je dekape mreža, diplomatsko konzularna privatna bulumenta (čast izuzecima).
Jasno je da BiH u ovoj igri može ostati bez gaća, ako se doista o nečemu pregovara, jer ministar Alkalaj nikome ne odgovara u BiH, niti bilo ko zna šta on radi, osim njegovog svodnika koji ga je sveo u Savjet ministara, Harisa Silajdžića.
Predsjedništvo BiH, sa privatnim predsjedavajućim Željkom Komšićem, koji je tek prije neki dan priznao dio zemlje kojim, u sastavu BiH, takođe predsjedava, koji privatno hoda po Njemačkoj i Zagrebu, ne pitajući i ne obavještavajući nikoga, pa ni Alkalaja, trebalo bi da se oglasi povodom tih „pregovora“, Savjet ministara bi takođe trebao da se oglasi oko toga a Parlamentarna skupština BiH, trebala bi nešto da znao o tome, dopuštam i više nego što javnost zna.
Od svega toga nema ništa, niko ništa ne zna.
Čak ni Sven Alkalaj.
Dabome da je istorijska sudbina teško izbježljiva, izvrdljiva i odgodljiva. Po toj sudbini Turska je na Balkanu, kome su Turci Otomanci i dali ime, važna diplomatska i regionalna zemlja, mada je, nekada u istoriji, kao Otomanski Stabilizator, bila destilator krvi, demonter glava i sepet-transporter srpskih mladića na Bosfor što se pokazalo veoma uspješnom tehnologijom poturčavanja.
Razumljivo, imam neublaživu gadljivost prema političkom angažmanu Turske na ovom prostoru. Osjećaj je isti kao kada pobješnjeli kojot razdere svu perutninu u kokošinjcu pa se onda vrati da batacima, krilcima i žutim pijetlovim nogicama liže rane da brže zarastu.
Tako se na nekim turnejama stalno viđaju neki ministri Balkana i Turske. Jeremić, Davutoglu Novootomanski Stabilizirajući, Jandroković, ministar inostrani zagrebački i Sven Alkalaj. Po imenu i prezimenu, i po ko tuđem sakou koji nosi, ovaj posljednji bi mogao biti šef ranžirnice Rudarsko-topioničarskog bazena Bor ili referent za utovar-istovar, Rudnika olova i cinka Trepča. A tako i izgleda.
Davutoglu Novotomanski Strabilizirajući, izjavio je nakon sastanka u Beogradu, da su ministri stvorili povjerenje na ovim trilaterarnim pregovorima.
Iz toga zaključujem da je BiH na tim pregovorima zastupljena po tom Alkalaju, koji izgleda jednako neugledno kako se i ponaša i kakva mu je dekape mreža, diplomatsko konzularna privatna bulumenta (čast izuzecima).
Jasno je da BiH u ovoj igri može ostati bez gaća, ako se doista o nečemu pregovara, jer ministar Alkalaj nikome ne odgovara u BiH, niti bilo ko zna šta on radi, osim njegovog svodnika koji ga je sveo u Savjet ministara, Harisa Silajdžića.
Predsjedništvo BiH, sa privatnim predsjedavajućim Željkom Komšićem, koji je tek prije neki dan priznao dio zemlje kojim, u sastavu BiH, takođe predsjedava, koji privatno hoda po Njemačkoj i Zagrebu, ne pitajući i ne obavještavajući nikoga, pa ni Alkalaja, trebalo bi da se oglasi povodom tih „pregovora“, Savjet ministara bi takođe trebao da se oglasi oko toga a Parlamentarna skupština BiH, trebala bi nešto da znao o tome, dopuštam i više nego što javnost zna.
Od svega toga nema ništa, niko ništa ne zna.
Čak ni Sven Alkalaj.
