TEROR NAD NOVINARIMA
Niko ne voli svoju bivšu profesiju. Kao ni bivšu ženu. Kao ni bivšu ljubavnicu koja ga je varala. Ni ja ne volim novinarstvo. Mada bi neko mogao da kaže da sam zapao u starački ufur: Kad sam ja bio novinar, svi smo bili genijalci a onda su došli nacionalisti esdeesdeahadeze, organizovali rat i u novinarstvo doveli kretenoide. Kad sam ja bio vodoinstalater, u moje vrijeme, vi niste znali šta je pipa ni gdje pišate.
Svako objektivan mora priznati da ima dobar broj novinara koji su gori i od političara. A to je dovoljan argument za moju tvrdnju.
Ali, odmah moram reći da ni novinarima nije lako.
Čitam tužnu epizodu pod nazivom Tarik Lazović & Odžak.
Tipična turska bajka. Istuci dijete kad pođe na vodu, možda će razbiti čabar.
Ambasador Turske je u kanonadi prijetnji, nepovjerenja, sumnji, sranja i još cijele niske diplomatskih poteza i proteza, odgovarao na pitanja sirotog Tarika koji je u strahu da se ambasador ne naljuti, morao objaviti sve to što i nije za novine. Nema smisla, naime, da se ambasador jedne velike zemlje bavi sranjima po novinama.
Razumijem amb.odžaka. U kratkom vremenu dva velika sranja. Prvo ministar Davutoglu rasprostro Otomansku Stabilnost po nekoliko kontinenata i to izložio u Evropskom Stambolu pa onda ti novi, Odžak trči po BiH, po Republici Srpskoj, gluho bilo, peri, briši, šminkaj, veži mašnice, cijuči, nije tako mislio, profesor je, piše knjige, nosi naočare... a onda zaigrali na Harija, dali mu park u Konji, čujem nosi ime Harisa Bosanskog Silajdžića Veličanstvenog, i pozvali male vezire Zlaju, Sulju i Svena, da se nađu, divane i kafenišu. Pa propalo sve a dokopali se gnusni mediji cijele priče. Opet, ti, Odžak, ribaću četku u ruke pa peri, struži, kulturni događaj, izlet, piknik, nije Turska mislila da ujedinjuje Bošnjake niti da miri stranke... To stvara određenu količinu nervoze. Ali ne možemo zbog toga nabijati na kolac Tarika Lazovića. Nisu turska vremena. A i ćuprija na Drini je izgrađena.
BiH je, izgleda dobar diplomatski poligon da erektivnu disfunkciju, nefunkcionalno upotrebljavanje one zečije stvari u svakoj prilici. Djelatnici SOUR Ambasade prijete, ne svi, dabome, zahtijevaju smjene, nude nagodbe, galame, protežiraju, navijaju, forisraju, imaju svoje favorite, organizuju ustavne promjene, naručuju istraživanja stranačkog rejtinga... sve što nema veze sa predstavljanjem svoje zemlje u ovoj zemlji.
Sad su počeli da disfunkcioniraju i novinare.
A ja se toliko suzdržavam.
Niko ne voli svoju bivšu profesiju. Kao ni bivšu ženu. Kao ni bivšu ljubavnicu koja ga je varala. Ni ja ne volim novinarstvo. Mada bi neko mogao da kaže da sam zapao u starački ufur: Kad sam ja bio novinar, svi smo bili genijalci a onda su došli nacionalisti esdeesdeahadeze, organizovali rat i u novinarstvo doveli kretenoide. Kad sam ja bio vodoinstalater, u moje vrijeme, vi niste znali šta je pipa ni gdje pišate.
Svako objektivan mora priznati da ima dobar broj novinara koji su gori i od političara. A to je dovoljan argument za moju tvrdnju.
Ali, odmah moram reći da ni novinarima nije lako.
Čitam tužnu epizodu pod nazivom Tarik Lazović & Odžak.
Tipična turska bajka. Istuci dijete kad pođe na vodu, možda će razbiti čabar.
Ambasador Turske je u kanonadi prijetnji, nepovjerenja, sumnji, sranja i još cijele niske diplomatskih poteza i proteza, odgovarao na pitanja sirotog Tarika koji je u strahu da se ambasador ne naljuti, morao objaviti sve to što i nije za novine. Nema smisla, naime, da se ambasador jedne velike zemlje bavi sranjima po novinama.
Razumijem amb.odžaka. U kratkom vremenu dva velika sranja. Prvo ministar Davutoglu rasprostro Otomansku Stabilnost po nekoliko kontinenata i to izložio u Evropskom Stambolu pa onda ti novi, Odžak trči po BiH, po Republici Srpskoj, gluho bilo, peri, briši, šminkaj, veži mašnice, cijuči, nije tako mislio, profesor je, piše knjige, nosi naočare... a onda zaigrali na Harija, dali mu park u Konji, čujem nosi ime Harisa Bosanskog Silajdžića Veličanstvenog, i pozvali male vezire Zlaju, Sulju i Svena, da se nađu, divane i kafenišu. Pa propalo sve a dokopali se gnusni mediji cijele priče. Opet, ti, Odžak, ribaću četku u ruke pa peri, struži, kulturni događaj, izlet, piknik, nije Turska mislila da ujedinjuje Bošnjake niti da miri stranke... To stvara određenu količinu nervoze. Ali ne možemo zbog toga nabijati na kolac Tarika Lazovića. Nisu turska vremena. A i ćuprija na Drini je izgrađena.
BiH je, izgleda dobar diplomatski poligon da erektivnu disfunkciju, nefunkcionalno upotrebljavanje one zečije stvari u svakoj prilici. Djelatnici SOUR Ambasade prijete, ne svi, dabome, zahtijevaju smjene, nude nagodbe, galame, protežiraju, navijaju, forisraju, imaju svoje favorite, organizuju ustavne promjene, naručuju istraživanja stranačkog rejtinga... sve što nema veze sa predstavljanjem svoje zemlje u ovoj zemlji.
Sad su počeli da disfunkcioniraju i novinare.
A ja se toliko suzdržavam.
