SUKOB CIVILIZACIJA
Ima nešto mrtvački simbolično, ili lešinarski sladostrasno, u održavanju konferencije Alijanse civilizacija, u Sarajevu, na području gdje se sedmi vijek sukobljavaju i kolju civilizacije.
Ta Alijansa se ovdje demonstrira kao potvrda krvi a ne kao lijek napretka.
Besmisleno je na grobolju govoriti o porodilištu. Nad rakom o zaljubljivanju. Kod giljotine o toleranciji.
Predstavnik te Alijanse civilizacija, koja djeluje pod pokroviteljstvom UN a u stvari je tursko-španski projekt, Horhe Sampajo, izjavio je u Sarajevu, povodom Deklaracije Alijanse, da u modernim i otvorenim društvima postoji prijeka potreba za rješavanjem etničkih, religijskih i kulturnih razlika, na pragmatičan i održiv način.
Etničke, religijske i kulturne razlike su i u BiH riješene. Narod je to skoncentrisao u filozofiju: Hodža ne ide u crkvu. Nešto je pokušavao da popravi komunizam, socijalističko samoupravljanje, pa je postotak mješovitih brakova neke razlike potirao, no kasnije se, u toku međubratskih ratova u BiH, to pokazalao kao otegotna okolnost – najveće je zlo bilo biti iz mješovitog braka ili imati ženu druge vjere.
Riješene su tako da je potrebna količina mržnje vraćena na optimalan nivo i živi se, etnički, kulturalno i religijski, nedodirljivo, nespojivo i nekompatibilno.
Ovdje je problem teritorijalnih razlika.
Sve što se događa u svim sferama, ne samo u tum religijsko-nacionalno-kulturnim, povezano je sa planovima i ciljevima teritorijalnog prisvajanja, okupacije, aneksije.
Kada se ne može riješiti pitanje gradonačelnika Mostara, u pozadini su teritorijalne pretenzije. Kada se ne dozvoljava referendum o bilo čemu u Republici Srpskoj, u pozadini su teritorijalne pretenzije, kada se zahtijeva funkcionalna vlada i država u BiH, u pitanju su teritorijalne pretenzije, čak i okupacija sudstva i tužilaštva ima iza sebe teritorijalne pretenzije. Ovdje niko ne želi da vlada Srbima, Bošnjacima i Hrvatima. Želi da vlada teritorijama. Ako su na njima Srbi, još bolje. Najbolje, međutim, da ih nema. Kao ni Hrvata.
Ta sranja o nacionalnom, kulturnom i vjerskom tolerisanju su obična varka mrskih teritorijalista. Čak je i Otomanska imperija tolerisala te nacije, crkve i kulture. Poturčavanje i pokolj su bili, ukras, kao behar. Pa i Austrougarska. Svi su oni tolerantni, samo im daj teritoriju.
Ima nešto mrtvački simbolično, ili lešinarski sladostrasno, u održavanju konferencije Alijanse civilizacija, u Sarajevu, na području gdje se sedmi vijek sukobljavaju i kolju civilizacije.
Ta Alijansa se ovdje demonstrira kao potvrda krvi a ne kao lijek napretka.
Besmisleno je na grobolju govoriti o porodilištu. Nad rakom o zaljubljivanju. Kod giljotine o toleranciji.
Predstavnik te Alijanse civilizacija, koja djeluje pod pokroviteljstvom UN a u stvari je tursko-španski projekt, Horhe Sampajo, izjavio je u Sarajevu, povodom Deklaracije Alijanse, da u modernim i otvorenim društvima postoji prijeka potreba za rješavanjem etničkih, religijskih i kulturnih razlika, na pragmatičan i održiv način.
Etničke, religijske i kulturne razlike su i u BiH riješene. Narod je to skoncentrisao u filozofiju: Hodža ne ide u crkvu. Nešto je pokušavao da popravi komunizam, socijalističko samoupravljanje, pa je postotak mješovitih brakova neke razlike potirao, no kasnije se, u toku međubratskih ratova u BiH, to pokazalao kao otegotna okolnost – najveće je zlo bilo biti iz mješovitog braka ili imati ženu druge vjere.
Riješene su tako da je potrebna količina mržnje vraćena na optimalan nivo i živi se, etnički, kulturalno i religijski, nedodirljivo, nespojivo i nekompatibilno.
Ovdje je problem teritorijalnih razlika.
Sve što se događa u svim sferama, ne samo u tum religijsko-nacionalno-kulturnim, povezano je sa planovima i ciljevima teritorijalnog prisvajanja, okupacije, aneksije.
Kada se ne može riješiti pitanje gradonačelnika Mostara, u pozadini su teritorijalne pretenzije. Kada se ne dozvoljava referendum o bilo čemu u Republici Srpskoj, u pozadini su teritorijalne pretenzije, kada se zahtijeva funkcionalna vlada i država u BiH, u pitanju su teritorijalne pretenzije, čak i okupacija sudstva i tužilaštva ima iza sebe teritorijalne pretenzije. Ovdje niko ne želi da vlada Srbima, Bošnjacima i Hrvatima. Želi da vlada teritorijama. Ako su na njima Srbi, još bolje. Najbolje, međutim, da ih nema. Kao ni Hrvata.
Ta sranja o nacionalnom, kulturnom i vjerskom tolerisanju su obična varka mrskih teritorijalista. Čak je i Otomanska imperija tolerisala te nacije, crkve i kulture. Poturčavanje i pokolj su bili, ukras, kao behar. Pa i Austrougarska. Svi su oni tolerantni, samo im daj teritoriju.
