четвртак, 17. децембар 2009.

KEMO FREKVENCIJA
RTRS je počeo eksperimentalno emitovanje digitalnog signala sa lokalnog, gradskog odašiljača u Banjaluci. Baš sam uzeo kurs iz obrazovanja odraslih da na svom prijemniku to nađem, pošto sam obaviješten da prijemnik može da jede digitalne signale, kad stiže rak-aber iz Kemine agencije za regulisanje. Odmah obustavim sve aktivnosti i na vrata navučem krevet i ormare za slučaj dolaska Keminih Regulatora.
Kemo RAK je dao izjavu kako RTRS, to je televizija i radio Republike Srpske (op.a.), za to emitovanje nije dobio dozvolu od Regulatorne Agencije za Komunikacije i kako neovlašteno koristi frekvencije koje, pa i ova na Šibovima, pripadaju Državi.
Eto šta je teritorijalizacija o kojoj sam tu skoro govorio. Jebeš tehnološki napredak, važno je ko ima vlast nad teritorijom jer onda ima vlast i nad svime što je iznad teritorije, beskonačno u kosmos, pa i nad frekcencijama.
Fiormiraju stranci IMC a on se prerači, preraste u RAK i prisvoji Državu. Postane vlasnik prava i ponašanja.
Frekvencije, kao prirodno dobro, vezano za teritoriju, pripadaju entitetima, kao i mediji i informisanje koji pripadaju entitetima. Po Dejtonskom sporazumu. To što je neki visoki predstavnik nametnuo IMC/RAK, ne znači da je to vlasništvo poništeno. Čak i da se Kemina Agencija zove VAKUF, vlasnička agencija katastra u frekvencijama, Kemo i RAK nemaju prava nad nebom iznad Republike Srpske, niti nad mineralima i rudama pod zemljom.
Kemo treba da zna da je tu neovlašteno, najprije, jer se radi o nametnutoj, neustavnoj, nedejtonskoj instituciji, a potom, i jer mu je istekao mandat. Bez obzira što bošnjačke stranke smatraju da je ono što je jednom bošnjačko to je uvijek bošnjačko.
Isti slučaj je i sa UIO i njihovim Kemom.
Te dvije agencije bi trebale promijeniti imena.
KAK, Kemina Agencija za komunikacije.
UKO, Uprava Keminog oporezivanja.