PREMA SRBIMA KAO PREMA PSIMA
Rukovodilac posebnog odjeljenja Tužilaštva BiH za ratne zločine, Dejvid Švendimen, već je poznato, prije odlaska iz BiH donio je odluku da se obustave istrage za pomor Srba u Bradini kod Konjica 92. i za pokolj vojnika JNA i Srba u koloni unaprijed dogovorene evakuacije, u Lagumdžijinoj Tuzli.
To su ti strani tužioci i sudije koji treba da donesu pravdu ovoj zemlji, o čemu mjesecima trube bošnjačke čaršijske stranke, gregorijanisti, ambasadisti i unitaristi.
Odluka te pobjegulje Švendimena koncentriše svu suštinu odnosa prema Srbima u BiH, još od one mračne Skupštinske Noći u Sarajevu, od zločina u Sijekovcu gdje je pobijena staračka nejač, preko bombardovanja srpskih položaja tokom rata dok je ilegalno dostavljana hrana, oružje i municija suprotnoj strani, haških osuda Srbalja, osuda uglavnom Srbalja od strane takozvanog Suda BiH, provociranja sa slobodom debelog bihaćkog generala, uzdriglog zločinca i paljevinaša, inače režisera, koja se može opisati sa pet narodnih riječi: prema srbima kao prema Psima.
Potez Švendimena može se tumačiti kao:
· Znak osvete i poniženja, nedodirljive moći i voluntarizma nekoga ko je proglašen tužiocem. Osvete zato što Republika Srpska ne daje saglasnost za produženje sudskog i tužilačkog voluntarizma i bezakonja. Poniženja pokaznom vježbom pod kodnim nazivom: Vaše žrtve nisu važne.
· Znak da je funkcija i dužnost stranih tužilaca i bila da se istrage vuku unedogled pa da se onda proglasi nedostatak dokaza.
· Očigledna tendencija da se pomoću neistraživanja i neosuđivanja zločina nad Srbima krerira i stimuliše jednostrana Industrija Žrtve u BiH.
· Tehnolgijama zamazivanja očiju Republici Srpskoj i Srbima dok ih se ne poukida a onda – Mirna Bosna.
Švendimen i druge strane sudije i tužioci takozvanih suda i tužilaštva BiH, ovdje su pet godina boravili i djelali nezakonito. Ugovor koji je sklopilo nekadašnje Predsjendištvo BiH sa nekim međunarodnim neutemeljenim faktorom, ustavno je ništavan jer to nije ustavna nadležnost Predsjedništva. Tako ni Ćiro Peder ne može da dovodi reprezentativce u fubalometu. Zakon koji je u Parlamentarnoj skupštini BiH usvojen na osnovu ugovora protivustavan je i neko je morao, ili sam Ustavni sud, da pokrene proceduru bez obzira što u njemu, na osnovu Dejtonskog sporazuma sjede i sudije instranci koji, uglavnom, služe za preglasavanje Srbalja. Protivustavan je jer se ne može na taj način BiH odricati sudske vlasti niti dijela svog suvereniteta čije je sudstvo svakako jedan od osnovnih izraza.
Ako sutra u Mostaru, stolnom gradu Ohaera, Svetog Statuta i Majke Suživota, Incko donese Obznanu ili Katil-ferman o produžetku boravka ružilaca i sudija inostranaca na privremeno zauzetoj teritoriji, Republici Srpskoj ne preostaje ništa drugo nego da, putem legitimnih organa vlasti, Vlade i Narodne skuštine, proglasi nevaženje takve odluke na teritoriji Republike Srpske.
BiH će time izgubiti još jedan dio svog suvereniteta.
Do koga, ionako, nikome nije stalo.
Rukovodilac posebnog odjeljenja Tužilaštva BiH za ratne zločine, Dejvid Švendimen, već je poznato, prije odlaska iz BiH donio je odluku da se obustave istrage za pomor Srba u Bradini kod Konjica 92. i za pokolj vojnika JNA i Srba u koloni unaprijed dogovorene evakuacije, u Lagumdžijinoj Tuzli.
To su ti strani tužioci i sudije koji treba da donesu pravdu ovoj zemlji, o čemu mjesecima trube bošnjačke čaršijske stranke, gregorijanisti, ambasadisti i unitaristi.
Odluka te pobjegulje Švendimena koncentriše svu suštinu odnosa prema Srbima u BiH, još od one mračne Skupštinske Noći u Sarajevu, od zločina u Sijekovcu gdje je pobijena staračka nejač, preko bombardovanja srpskih položaja tokom rata dok je ilegalno dostavljana hrana, oružje i municija suprotnoj strani, haških osuda Srbalja, osuda uglavnom Srbalja od strane takozvanog Suda BiH, provociranja sa slobodom debelog bihaćkog generala, uzdriglog zločinca i paljevinaša, inače režisera, koja se može opisati sa pet narodnih riječi: prema srbima kao prema Psima.
Potez Švendimena može se tumačiti kao:
· Znak osvete i poniženja, nedodirljive moći i voluntarizma nekoga ko je proglašen tužiocem. Osvete zato što Republika Srpska ne daje saglasnost za produženje sudskog i tužilačkog voluntarizma i bezakonja. Poniženja pokaznom vježbom pod kodnim nazivom: Vaše žrtve nisu važne.
· Znak da je funkcija i dužnost stranih tužilaca i bila da se istrage vuku unedogled pa da se onda proglasi nedostatak dokaza.
· Očigledna tendencija da se pomoću neistraživanja i neosuđivanja zločina nad Srbima krerira i stimuliše jednostrana Industrija Žrtve u BiH.
· Tehnolgijama zamazivanja očiju Republici Srpskoj i Srbima dok ih se ne poukida a onda – Mirna Bosna.
Švendimen i druge strane sudije i tužioci takozvanih suda i tužilaštva BiH, ovdje su pet godina boravili i djelali nezakonito. Ugovor koji je sklopilo nekadašnje Predsjendištvo BiH sa nekim međunarodnim neutemeljenim faktorom, ustavno je ništavan jer to nije ustavna nadležnost Predsjedništva. Tako ni Ćiro Peder ne može da dovodi reprezentativce u fubalometu. Zakon koji je u Parlamentarnoj skupštini BiH usvojen na osnovu ugovora protivustavan je i neko je morao, ili sam Ustavni sud, da pokrene proceduru bez obzira što u njemu, na osnovu Dejtonskog sporazuma sjede i sudije instranci koji, uglavnom, služe za preglasavanje Srbalja. Protivustavan je jer se ne može na taj način BiH odricati sudske vlasti niti dijela svog suvereniteta čije je sudstvo svakako jedan od osnovnih izraza.
Ako sutra u Mostaru, stolnom gradu Ohaera, Svetog Statuta i Majke Suživota, Incko donese Obznanu ili Katil-ferman o produžetku boravka ružilaca i sudija inostranaca na privremeno zauzetoj teritoriji, Republici Srpskoj ne preostaje ništa drugo nego da, putem legitimnih organa vlasti, Vlade i Narodne skuštine, proglasi nevaženje takve odluke na teritoriji Republike Srpske.
BiH će time izgubiti još jedan dio svog suvereniteta.
Do koga, ionako, nikome nije stalo.
