ŠTA JE PRIHVATIO DODIK
Ustavne promjene u BiH postaju prirodni afrodizijak.
Jedni su egzaltirani maksimalnim zahtjevima i očekivanjima njihovog ispunjenja. Drugi su zaneseni prvom fazom koja omogućuje egzaltaciju do druge faze „kada ćemo im poništiti rezultat genocida“, treći su uzavreli od želje da bilo šta urade na ustavnoj radnoj akciji jer bi, pretpostavljaju, to konačno bio slom Dodika i Republike Srpske.
Stoga je toliko panike i iznenađenja izazvala Dodikova izjava da Republika Srpska može razgovarati o osam promjena Ustava. Medijstvo i određeni internacionalni kružoci su upalili sve crvene lampice sa zvučnom indikacijom i krenuli u vikend-ofanzivu. I čitaljestvu i gledateljstvu rasprostiru nadu. Čak je i Ivanić, onaj iz Pedepea, uzviknuo: Drago mi je da je SNSD prihvatio ono što je predlagao PDP. Reduktor entitetskog glasanja, po narudži stranih plaćenika, ima potrebu da se pere pred svojim malobrojnim glasačima. Ali se čudim medijim i inostrancima.
Sve ono što je ušlo u Dodikovih Osam, Esenesde, Dodik, Radmanović, Radojičić, Kuzmanović, kao Predsjednik Republike, pominjali su odavno i na desetine puta.
Ne radi se, dakle, ni o kakvom novom pristupu.
Radi se o tome da se neke stvari u ustavu premjeste, iz jedne sobe u drugu, da se poveća broj onih koji će u parlamentu uzimati narodne pare i da se omogući kandidovanje i meni i mojoj ženi zaneke važne funkcije.
Medijstvo i internacionalne brigade su previdjele jednu važnu stvar. Nije vijest kad Dodik nešto ponudi. Vijest je kad Sarajevo nešto Dodikovo prihvati.
U najboljem slučaju, kao što je rekao Svoboda, možda bi trebalo prihvatiti ovo pa pred prijem BiH u EU, koji se, vjerovatno, nikada neće desiti, promijeniti još nešto. Tako bi se oprao obraz i međunarodne zajednice, zatvorio svinjac ohaera i BiH prepustila domaćim snagama.
I tako bi unitarističko i centralističko Sarajevo ostalo trajno nezadovoljno. Pa bi sljedeći izbori bila zanimljiva pokazna vježba za analizu na koji način će se obratiti biračima u svjetlu propalih obećanja, zahtjeva i koračnice Oj Državo, oj.
Ustavne promjene u BiH postaju prirodni afrodizijak.
Jedni su egzaltirani maksimalnim zahtjevima i očekivanjima njihovog ispunjenja. Drugi su zaneseni prvom fazom koja omogućuje egzaltaciju do druge faze „kada ćemo im poništiti rezultat genocida“, treći su uzavreli od želje da bilo šta urade na ustavnoj radnoj akciji jer bi, pretpostavljaju, to konačno bio slom Dodika i Republike Srpske.
Stoga je toliko panike i iznenađenja izazvala Dodikova izjava da Republika Srpska može razgovarati o osam promjena Ustava. Medijstvo i određeni internacionalni kružoci su upalili sve crvene lampice sa zvučnom indikacijom i krenuli u vikend-ofanzivu. I čitaljestvu i gledateljstvu rasprostiru nadu. Čak je i Ivanić, onaj iz Pedepea, uzviknuo: Drago mi je da je SNSD prihvatio ono što je predlagao PDP. Reduktor entitetskog glasanja, po narudži stranih plaćenika, ima potrebu da se pere pred svojim malobrojnim glasačima. Ali se čudim medijim i inostrancima.
Sve ono što je ušlo u Dodikovih Osam, Esenesde, Dodik, Radmanović, Radojičić, Kuzmanović, kao Predsjednik Republike, pominjali su odavno i na desetine puta.
Ne radi se, dakle, ni o kakvom novom pristupu.
Radi se o tome da se neke stvari u ustavu premjeste, iz jedne sobe u drugu, da se poveća broj onih koji će u parlamentu uzimati narodne pare i da se omogući kandidovanje i meni i mojoj ženi zaneke važne funkcije.
Medijstvo i internacionalne brigade su previdjele jednu važnu stvar. Nije vijest kad Dodik nešto ponudi. Vijest je kad Sarajevo nešto Dodikovo prihvati.
U najboljem slučaju, kao što je rekao Svoboda, možda bi trebalo prihvatiti ovo pa pred prijem BiH u EU, koji se, vjerovatno, nikada neće desiti, promijeniti još nešto. Tako bi se oprao obraz i međunarodne zajednice, zatvorio svinjac ohaera i BiH prepustila domaćim snagama.
I tako bi unitarističko i centralističko Sarajevo ostalo trajno nezadovoljno. Pa bi sljedeći izbori bila zanimljiva pokazna vježba za analizu na koji način će se obratiti biračima u svjetlu propalih obećanja, zahtjeva i koračnice Oj Državo, oj.