петак, 15. мај 2009.

U SLUČAJU RATA SA SRBIJOM
Selmo Cikotić, ministar odbrane BiH, govorio je o demilitarizaciji. U beogradskim Nedjeljnim informativnim novinama. I rekao da je vrhunski nacionalni interes svatri naroda u BiH, ulazak u Nato. A za ukidanje vojske, rekao je: moguće je samo ako to učine i susjedi BiH. A onda je, u skladu sa svijetlom misijom ministra odbrane, od koga zavisi vrhunski nacionalni interes svatri naroda pa i sama opstojnost BiH, pokazao misaonu, filozofsku, stratešku i taktičku vojnu doktrinu u odgovoru na pitanje šta bi bilo kad bilo rata sa susjedima. Na primjer, ciknuo je Cikotić, u slučaju rata sa Srbijom, većina Srba ne bi ostala u toj vojsci ali bi ostao sasvim dovoljan broj koji bi dao legitimitet da se te oružane snage i zovu Oružane Snage BiH.
Ovako su se djeca igrala indijanaca i kauboja, u zenitu talijanskih špageta-vesterna.
Oružana sila Cikotić, d.o.o. ima svijetlu budućnost u budućim ratovima. U tu svrhu predlažem da se Jovan Divjak doživotno, a i posthumno, rasporedi u Vojnu poštu Legitimitet OS u ratu protiv susjeda.
Cikotić, siroma, nije shvatio suštinu demilitarizacije.
Cijela istorija BiH je istorija neke militarizacije, istorija pokoravanja, istorija ratovanja. Nema krvavovg jebališta u Evropi gdje nisu odvođeni da ratuju i ginu ljudi rođeni na zemlji Bosni i Hercegovini. Da li cikotići shvataju da je treći milenijum prilika da se sa tim prekine? Da li cikotići shvataju da je rat samo biznis – država daje topove, bogati daju volove a siromašni daju sinove – i da tu nema nikakvog vrhunskog nacionalnog interesa. Da li cikotići znaju da će demilitarizovana zemlja značiti mnogo više u odvraćanju bilo koga da je napadne nego zemlja sa bijednom Oružanom Silom?
Oružane snage BiH su samo modernizovana varijanta vojske sačinjene od ustaša, domobrana, četnika i partizana. Nemoguća misija. OS BiH su samo jedan od potencijalnih poligona međunacionalnog krvoprolića. Kada JNA nije mogla zagletovati stvari, neće ni te OS BiH. Sva je umjetnost u tome da zlu ne otvaramo nova igrališta nego da ih zatvaramo
Ministrujući u Savjetu ministara, Cikotić, tipični je primjerak malog, sitnog, provincijalca kome kupe odijelo, malo ga odvedu u svsijet i šapnu mu da je epohalna ličnost za poslić koji radi te da je pred njim istorijska misija na putu vrhunskog nacionalnog interesa.
Dakle, inokosna spodoba bez ikakve vizije, koncepta i predstave o tome šta radi.