SIROTI LAGUMDŽIJA ŽRTVA TRAČA
Da se odmah razumijemo, što nikako ne znači urazumimo, mislim da ti neki Ait Idr Mustafe nisu imali šta raditi u BiH u toku i nakon rata. Isto kao i onaj Arkan, jedan od generala Kriminalizovane Odbrane Srpstva Slobodana Požarevca. Isto kao jevtini legionarski plaćenički šljam, sada heroj u Hrvata, Ante Sitniš.
Pošto su Idr i drugi sada aktuleni, reći ću da je takav čin, dolaska da se ovdje ratuje za nešto sveto, vjeru, braću, bosnu... nasilje nad ovdašnjim ljudima muslimanima, nasilje nad BiH. Ako smo već toliki divljaci, red je da se sami iskoljemo a ne da nam neko stranjski šutira odsječene glave po Ozren Gori. Udadba naših žena za strance, udadba koja je imala isključiv ratni, vjerski i misionarski cilj, takođe je nasilje. Rađanje djece na silu i prekoreda, što nikada nije bilo svojstveno ovdašnjim ženama, takođe je nasilje.
Pokušaj da našu vjeru, islamsku, našu jer je ovdje u BiH, očistimo, ispravimo, upeglamo, vagoniramo i postrojimo s pomoću uvoznih jebivjetara i zločinaca, takođe je nasilje.
Nasilje je i isporučiti ljude koji žive u BiH, bez obzira imaju li dokumente ili nemaju i bez obzira kako su i radi čega došli. Isporučiti bez optužbe makar, bez suda a naročito bez ovdašnjeg suđenja. Jer to je samo korak do sutrašnjeg mogućeg isporučenja nas, Huse, Marka, Janaka, nas kojih ima mnogo više i koji tvorimo zemlju.
A upravo to je uradio Lagumdžašvili.
I tako pokazao sav staljinizam svoje začešljane narcisoidne lideriornosti, sav pragmatizam svog shvatanja prljavštine kao politike, i obratno, svu preobratnost prema ljudima zemlje kojom ima ambicije da upravlja kao političar koji utiče na trendove i odluke.
Lagumdžija je političar koji je u stanju strancima, američanstvu, okrenuti lijepo njegovano lice i evropski osmijeh a svoje rođene birače bacati u užareno grotlo jajačke Elektrobosne ili zeničke simens-martinovke.
Lagumdžija je, ipak, žrtva trača.
Njemu je neko prenio trač da je on „američki čovjek“, neko ga je uvjerio da zna šta Američani hoće i na koga igraju. Čak i ako mu taj povjerljivi aberonosac nije rekao direktno, on je odmah shvatio da se o njemu radi i u svojoj sajžijskoj pameti, sastavljenoj od onih sitnih zupčanika, proračunao, tika – taka: sad, kad su im jebali nanu i daidžu na dan 11. sad je vrijeme da pokažem da sam na njivoj strani. Izručiću ih. I vladati dovijeka.
Da li možemo zamisliti kakvi sve monstrumi čuče u izliderisanim, napudranim, komunistički njegovanim ili zatvaranim, svejedno, protuvama politike?
Da se odmah razumijemo, što nikako ne znači urazumimo, mislim da ti neki Ait Idr Mustafe nisu imali šta raditi u BiH u toku i nakon rata. Isto kao i onaj Arkan, jedan od generala Kriminalizovane Odbrane Srpstva Slobodana Požarevca. Isto kao jevtini legionarski plaćenički šljam, sada heroj u Hrvata, Ante Sitniš.
Pošto su Idr i drugi sada aktuleni, reći ću da je takav čin, dolaska da se ovdje ratuje za nešto sveto, vjeru, braću, bosnu... nasilje nad ovdašnjim ljudima muslimanima, nasilje nad BiH. Ako smo već toliki divljaci, red je da se sami iskoljemo a ne da nam neko stranjski šutira odsječene glave po Ozren Gori. Udadba naših žena za strance, udadba koja je imala isključiv ratni, vjerski i misionarski cilj, takođe je nasilje. Rađanje djece na silu i prekoreda, što nikada nije bilo svojstveno ovdašnjim ženama, takođe je nasilje.
Pokušaj da našu vjeru, islamsku, našu jer je ovdje u BiH, očistimo, ispravimo, upeglamo, vagoniramo i postrojimo s pomoću uvoznih jebivjetara i zločinaca, takođe je nasilje.
Nasilje je i isporučiti ljude koji žive u BiH, bez obzira imaju li dokumente ili nemaju i bez obzira kako su i radi čega došli. Isporučiti bez optužbe makar, bez suda a naročito bez ovdašnjeg suđenja. Jer to je samo korak do sutrašnjeg mogućeg isporučenja nas, Huse, Marka, Janaka, nas kojih ima mnogo više i koji tvorimo zemlju.
A upravo to je uradio Lagumdžašvili.
I tako pokazao sav staljinizam svoje začešljane narcisoidne lideriornosti, sav pragmatizam svog shvatanja prljavštine kao politike, i obratno, svu preobratnost prema ljudima zemlje kojom ima ambicije da upravlja kao političar koji utiče na trendove i odluke.
Lagumdžija je političar koji je u stanju strancima, američanstvu, okrenuti lijepo njegovano lice i evropski osmijeh a svoje rođene birače bacati u užareno grotlo jajačke Elektrobosne ili zeničke simens-martinovke.
Lagumdžija je, ipak, žrtva trača.
Njemu je neko prenio trač da je on „američki čovjek“, neko ga je uvjerio da zna šta Američani hoće i na koga igraju. Čak i ako mu taj povjerljivi aberonosac nije rekao direktno, on je odmah shvatio da se o njemu radi i u svojoj sajžijskoj pameti, sastavljenoj od onih sitnih zupčanika, proračunao, tika – taka: sad, kad su im jebali nanu i daidžu na dan 11. sad je vrijeme da pokažem da sam na njivoj strani. Izručiću ih. I vladati dovijeka.
Da li možemo zamisliti kakvi sve monstrumi čuče u izliderisanim, napudranim, komunistički njegovanim ili zatvaranim, svejedno, protuvama politike?
