DA LI DA SE DEMANTUJEM?
Listam današnje Oslobođenje i vidim da sam važna faca sa izjavom da Jevrej ne može biti predsjednik BiH.
Da ne pomisli neko da hoću da se vadim i pojašnjavam, ili da se izvinjavam, ili da se demantujem, odmah ću reći: ne pada mi na pamet. Jevrej doista ne može biti predsjednik BiH.
Dabome, mogao bih sada sve da relativizujem pa da kažem da je ustav takav, izborni zakon takav, zakonski odnos prema ostalima takav... ali nema potrebe: Jevrej ne može biti predsjednik BiH jer BiH pripada Hrvatima, Bošnjacima i Srbima i jer su oni konstitutivni, ustavni narodi. Oni tvore ustav, Hrvati, Srbi i Bošnjaci, pišu ugovor o tome da će živjeti u zajedničkom domaćinstvu i uređuju odnose među sobom (što je u suštini ustav). Jevreji ne pišu ustav, što ne znači da ne treba da budu zaštićena njihova prava i da možda imaju i veća prava nego ustavni narod – oni to u suštini mogu da imaju jer njihova prava ne ograničava odgovornost prema ustavu i državi, kao što to ograničava ustavne nacije.
Kad kažem Jevrej, mislim da je jasno da se to odnosi i na Mađare, Zimbabveance, Fince ili na Tuarege.
Zato mi nije jasno zbog čega je Oslobođenje izdvojilo tu rečenicu kao važnu izjavu.
Ne želim da kompresujem slobodu medija pa ću samo reći da bih ja, da sam urednik, objavio kompletnu tezu: Srbin ne može biti predsjednik Izraela pa tako ni Jevrej ne može biti predsjednik BiH.
Ali, dobro.
Sve je imalo za cilj da pokažem svu licemjernost, pritvornost, kvazievropejstvo i lažnoću borbe za ljudska prava.
Muslimanski i Bošnjački lideri na svim nivoima, kako smo vidjeli, neki intelektualci i običan puk koji se suludo dao u trku proučavanja istorije kako bi se našlo bilo koje zrnce koje dokazuje da su ovdje Dobri Bošnjani bez prijedloga Ivana Zlatoustog, postali muslimani a da to nije uradio onaj sjekač Mehmed i sličnih hiljade njemu u osmanlijskoj okupaciji, silovanjima, janjičarstvu i nabijanju na kolac, predlažu ljudska prava koja, kada se ubace u ustav, treba da dovedu do mogućnosti da Bošnjak bude uvijek biran za predsjednika BiH. Stoga se i napada na izmjene tog dijela ustava sa izlikom da su tu ugrožena ljudska prava ostalih jer ostali po sadašnjem ustavu, eto, ne mogu nikako biti izabrani za predsjedika BiH.
Svaka čast svakom narodu, pa i Ciganima i Tuarezima, koje najviše volim i cijenim, ali oni ne mogu, osim ova tri naroda sretnika, biti predsjednici, bez obzira da li mijenjali ustav ili ne.
Pritvorno je uneređivati okolinu o ljudskim pravim kad tu, u komšiluku, Srbin ne može biti predsjednik Hrvatske. I ne samo to - ne može ih biti više od 3 u Saboru. Jer tako piše u ustavu. A tako piše u ustavu jer su ustav pisali Hrvati, pošto su Srbi u higijenskoj akciji protjerani iz zemlje i njenog hemijskog sastava.
Zato ne razumijem šta hoće da kaže oslobođenje. Valjda da opet podjseti nekoga iz međunarodne zajednice kako u Banjaluci žive divljaci, genocidaši, mrzitelji Jevreja...
Listam današnje Oslobođenje i vidim da sam važna faca sa izjavom da Jevrej ne može biti predsjednik BiH.
Da ne pomisli neko da hoću da se vadim i pojašnjavam, ili da se izvinjavam, ili da se demantujem, odmah ću reći: ne pada mi na pamet. Jevrej doista ne može biti predsjednik BiH.
Dabome, mogao bih sada sve da relativizujem pa da kažem da je ustav takav, izborni zakon takav, zakonski odnos prema ostalima takav... ali nema potrebe: Jevrej ne može biti predsjednik BiH jer BiH pripada Hrvatima, Bošnjacima i Srbima i jer su oni konstitutivni, ustavni narodi. Oni tvore ustav, Hrvati, Srbi i Bošnjaci, pišu ugovor o tome da će živjeti u zajedničkom domaćinstvu i uređuju odnose među sobom (što je u suštini ustav). Jevreji ne pišu ustav, što ne znači da ne treba da budu zaštićena njihova prava i da možda imaju i veća prava nego ustavni narod – oni to u suštini mogu da imaju jer njihova prava ne ograničava odgovornost prema ustavu i državi, kao što to ograničava ustavne nacije.
Kad kažem Jevrej, mislim da je jasno da se to odnosi i na Mađare, Zimbabveance, Fince ili na Tuarege.
Zato mi nije jasno zbog čega je Oslobođenje izdvojilo tu rečenicu kao važnu izjavu.
Ne želim da kompresujem slobodu medija pa ću samo reći da bih ja, da sam urednik, objavio kompletnu tezu: Srbin ne može biti predsjednik Izraela pa tako ni Jevrej ne može biti predsjednik BiH.
Ali, dobro.
Sve je imalo za cilj da pokažem svu licemjernost, pritvornost, kvazievropejstvo i lažnoću borbe za ljudska prava.
Muslimanski i Bošnjački lideri na svim nivoima, kako smo vidjeli, neki intelektualci i običan puk koji se suludo dao u trku proučavanja istorije kako bi se našlo bilo koje zrnce koje dokazuje da su ovdje Dobri Bošnjani bez prijedloga Ivana Zlatoustog, postali muslimani a da to nije uradio onaj sjekač Mehmed i sličnih hiljade njemu u osmanlijskoj okupaciji, silovanjima, janjičarstvu i nabijanju na kolac, predlažu ljudska prava koja, kada se ubace u ustav, treba da dovedu do mogućnosti da Bošnjak bude uvijek biran za predsjednika BiH. Stoga se i napada na izmjene tog dijela ustava sa izlikom da su tu ugrožena ljudska prava ostalih jer ostali po sadašnjem ustavu, eto, ne mogu nikako biti izabrani za predsjedika BiH.
Svaka čast svakom narodu, pa i Ciganima i Tuarezima, koje najviše volim i cijenim, ali oni ne mogu, osim ova tri naroda sretnika, biti predsjednici, bez obzira da li mijenjali ustav ili ne.
Pritvorno je uneređivati okolinu o ljudskim pravim kad tu, u komšiluku, Srbin ne može biti predsjednik Hrvatske. I ne samo to - ne može ih biti više od 3 u Saboru. Jer tako piše u ustavu. A tako piše u ustavu jer su ustav pisali Hrvati, pošto su Srbi u higijenskoj akciji protjerani iz zemlje i njenog hemijskog sastava.
Zato ne razumijem šta hoće da kaže oslobođenje. Valjda da opet podjseti nekoga iz međunarodne zajednice kako u Banjaluci žive divljaci, genocidaši, mrzitelji Jevreja...
