ISLAMSKO-KOMUNISTIČKI IDENTITET REISULA CERIĆA
Bosanci postoje, barem u mom sjećanju, još samo u prašnjavim vicevima sa glavnim likovima: otac međed, majka bukva ili iz nešto sofisticiranijih varijanti gdje dotični kopa, do prsa, drugu rupu u zemlji a Haso će: Zašto kopaš? Da se slikam za pasoš, do prsa, rekli su. Pa imaš jednu rupu. Trebaju dvije slike, budalo.
U drugom kontekstu ti bosanci ne postoje. Ni u praktičnoj, komunističko-partijskoj arhivi i dokumentaciji, Kardeljevim pravcima razvoja političkog sistema socijalističkog samoupravljanja, ni u ustavima i zajedničkom domaćinstvu. Znam da bi za neke bilo idelano da se SFRJ raspala na Slovence, Srbe, Šiptare, Hrvata, Crnogorce, Makedonce i Bosance. Ali nije.
Bosna ne postoji. Pa tako ni bosanci.
Danas se samo glup čovjek, iz onog braka, može osjećati bosancem umjesto muslimanom, katolikom, pravoslavcem, Srbinom, Hrvatom pa i Bošnjakom (jer najveći dio ljudi iz zadnje odrednice jedino se iskreno, oduvijek, osjećao muslimanom, pripadnikom islamske vjere).
Imao je ef. Cerić, reisu-l-ulema Sarajeva i cijele Bosne bez Hercegovine, veliki intervjuu u Jutarnjem listu, zagrebačkom.
Rekao je, za svoju učenost i titulu među učenima, nekoliko uobičajenih stvari koje su neobično komunističke, totalitarne, kominterovske, naturajuće:
· Tako se isto Bošnjak, Srbin i Hrvat može biti samo po rođenju, ali po državnoj pripadnosti svi su Bosanci
· Isto se kaže da je svaki Bošnjak Bosanac a svaki Bosanac nije Bošnjak
· To je ono u čemu Bošnjaci trebaju biti avangardni na putu prema europskim integracijama – da afirmiraju bosanstvo kao zajednički državni nazivnik. To miriše na jugoslovenstvo, kaže novinar. Ne! Jer, bosanstvo nije isto što i jugoslovenstvo. Prvo je povijesna činjenica a drugo je politička tvorevina za jednokratnu upotrebu. Kulin ban je bio Bosanac.
· Bosanska država je demokratska pa tako i sekularna u smislu jednakopravnosti svih vjera
· Dakle, budućnost BiH je u jasnom i nedvosmislenom artikuliranju državnobosanskog indentiteta.
Kad bih ja, na primjer, počeo obrazlagati odnos vjere – teritorije i pojedinca tokom duge povijesti islama, vjerovatno bi se našlo manje antiistoričkih ispada nego u ovih nekoliko citata Cerićevih.
Ne mogu da komentarišem očigledne laži o demokratskoj i sekularnoj državi. Jer toga nema u zemlji u kojoj se djeci u vrtićima nameće vjeronauk a Hrvatima se odmeće RTV na nacionalnom jeziku.
Mogu da kažem da je svijest ef. Cerića, ona nadvjerska, tipični komunistički proizvod Jugoslovenskog Ujednačenog Standarda.
Kolikogod se upinjao da razlikuje jugoslovenstvo i bosanstvo, Cerić klizi istom bob-stazom istorijskog sunovrata koji, ako se bude insistiralo na tom državnobosanskom identitetu, može završiti samo kao i jugoslovenstvo pri čemu u je, u prvom slučaju, u haosu ostala BiH a u drugom će ostati muslimani koje Cerić sluđuje odrednicama bosanac, Bošnjak, musliman, državnobosanski identitet... umjesto da pusti ljude da budu vjernici kao što su uvijek i bili.
Cerićev analfabetski državnovjerski um hoće istovremeno da produkuje dvije nacije, bosansku i bošnjačku, za razliku od komunističkih totalitaraca koji su u istoriji uspjeli dostići samo izmišljanje jedne nacije u jednom vremenu.
Srećom, islamski pogled na svijet, Ovdje, nije isključivo Cerićev. Profesor Mustafa Spahić sa velikom islamskom ljudskošću, govori o pravu djece da do sedme godine imaju samo igru i pravo na svijet kakogod ga postave. Cerić, dabome, govori o vjeronauci u vrtićima, jaslicama i obdaništima. Cerićev totalitarizam je dvosmjerni: sve nas učiniti bosancima a svu djecu vjernicima.
Jasno je šta hoće Cerić: onaj idealistički raspad SFRJ dok onih bespravnih jadnike iz vrtića ne bude dovoljan broj da svi ostali budu manjina.
Za istražitelje iz OHR-a: priznajem da je ovih mojih 568 riječi, antidržavna retorika.
Bosanci postoje, barem u mom sjećanju, još samo u prašnjavim vicevima sa glavnim likovima: otac međed, majka bukva ili iz nešto sofisticiranijih varijanti gdje dotični kopa, do prsa, drugu rupu u zemlji a Haso će: Zašto kopaš? Da se slikam za pasoš, do prsa, rekli su. Pa imaš jednu rupu. Trebaju dvije slike, budalo.
U drugom kontekstu ti bosanci ne postoje. Ni u praktičnoj, komunističko-partijskoj arhivi i dokumentaciji, Kardeljevim pravcima razvoja političkog sistema socijalističkog samoupravljanja, ni u ustavima i zajedničkom domaćinstvu. Znam da bi za neke bilo idelano da se SFRJ raspala na Slovence, Srbe, Šiptare, Hrvata, Crnogorce, Makedonce i Bosance. Ali nije.
Bosna ne postoji. Pa tako ni bosanci.
Danas se samo glup čovjek, iz onog braka, može osjećati bosancem umjesto muslimanom, katolikom, pravoslavcem, Srbinom, Hrvatom pa i Bošnjakom (jer najveći dio ljudi iz zadnje odrednice jedino se iskreno, oduvijek, osjećao muslimanom, pripadnikom islamske vjere).
Imao je ef. Cerić, reisu-l-ulema Sarajeva i cijele Bosne bez Hercegovine, veliki intervjuu u Jutarnjem listu, zagrebačkom.
Rekao je, za svoju učenost i titulu među učenima, nekoliko uobičajenih stvari koje su neobično komunističke, totalitarne, kominterovske, naturajuće:
· Tako se isto Bošnjak, Srbin i Hrvat može biti samo po rođenju, ali po državnoj pripadnosti svi su Bosanci
· Isto se kaže da je svaki Bošnjak Bosanac a svaki Bosanac nije Bošnjak
· To je ono u čemu Bošnjaci trebaju biti avangardni na putu prema europskim integracijama – da afirmiraju bosanstvo kao zajednički državni nazivnik. To miriše na jugoslovenstvo, kaže novinar. Ne! Jer, bosanstvo nije isto što i jugoslovenstvo. Prvo je povijesna činjenica a drugo je politička tvorevina za jednokratnu upotrebu. Kulin ban je bio Bosanac.
· Bosanska država je demokratska pa tako i sekularna u smislu jednakopravnosti svih vjera
· Dakle, budućnost BiH je u jasnom i nedvosmislenom artikuliranju državnobosanskog indentiteta.
Kad bih ja, na primjer, počeo obrazlagati odnos vjere – teritorije i pojedinca tokom duge povijesti islama, vjerovatno bi se našlo manje antiistoričkih ispada nego u ovih nekoliko citata Cerićevih.
Ne mogu da komentarišem očigledne laži o demokratskoj i sekularnoj državi. Jer toga nema u zemlji u kojoj se djeci u vrtićima nameće vjeronauk a Hrvatima se odmeće RTV na nacionalnom jeziku.
Mogu da kažem da je svijest ef. Cerića, ona nadvjerska, tipični komunistički proizvod Jugoslovenskog Ujednačenog Standarda.
Kolikogod se upinjao da razlikuje jugoslovenstvo i bosanstvo, Cerić klizi istom bob-stazom istorijskog sunovrata koji, ako se bude insistiralo na tom državnobosanskom identitetu, može završiti samo kao i jugoslovenstvo pri čemu u je, u prvom slučaju, u haosu ostala BiH a u drugom će ostati muslimani koje Cerić sluđuje odrednicama bosanac, Bošnjak, musliman, državnobosanski identitet... umjesto da pusti ljude da budu vjernici kao što su uvijek i bili.
Cerićev analfabetski državnovjerski um hoće istovremeno da produkuje dvije nacije, bosansku i bošnjačku, za razliku od komunističkih totalitaraca koji su u istoriji uspjeli dostići samo izmišljanje jedne nacije u jednom vremenu.
Srećom, islamski pogled na svijet, Ovdje, nije isključivo Cerićev. Profesor Mustafa Spahić sa velikom islamskom ljudskošću, govori o pravu djece da do sedme godine imaju samo igru i pravo na svijet kakogod ga postave. Cerić, dabome, govori o vjeronauci u vrtićima, jaslicama i obdaništima. Cerićev totalitarizam je dvosmjerni: sve nas učiniti bosancima a svu djecu vjernicima.
Jasno je šta hoće Cerić: onaj idealistički raspad SFRJ dok onih bespravnih jadnike iz vrtića ne bude dovoljan broj da svi ostali budu manjina.
Za istražitelje iz OHR-a: priznajem da je ovih mojih 568 riječi, antidržavna retorika.
