KO JE DUŽAN DA OBEZBIJEDI MIRAZ
Komunike PIC-a sa pet uslova i dva uvjeta koje BiH mora da ispuni kako bi vidjela leđa Ohaeru i VisokomP, konkretna su samo po broju a po suštinu mogu da se rastegnu na decenije ili cijeli vijek. Ovisi o odnosu snaga.
To je, otprilike, kao kad bi vam neko dao uputstvo da se voda za kupanje podgrijava i miješa dok ne bude – vodena.
Među tim uslovima i uvjetima je i ustanovljavanje državne imovine.
Pošto je Rafi Gregorijan zajaukao kako BiH ima samo spajalice, dvije heftarice i i nešto džogera, odlučeno je kao u dispozitivu – država mora imati imovinu.
Jasno je da proces ide naopako.
U teoriji države i prave, mene su kao malog učili, najprije postoje ljudi i teritorije pa onda steknu neku imovinu, osim špilja i pećina u kojima obitavaju, pa se onda dogovore da se udruže u selo, u pokrajine pa u državu. Znači, postigli su društveni ugovor o tome šta sve unose u kuću, državu.
U BiH je ovako bilo: neće niko u državu osim jedne trećine koja hoće da najprije otjera agresora pa da ga onda ostavi da bude s tom trećom stranom u zajedničkoj državi. Nakon velikih teritorijalno-ratnih problema, stvoreni su entiteti, a jedan sa ciljem da bude u konfederaciji sa Hrvatskom, koji su onda ukalupljeni u državu. Od nepokretne imovine, uključujući i špilje, rečeno je, enititi unose ono što je njihovo na njihovoj teritoriji.
Tako je stvorena BiH bez zemlje.
Sada bi PIC, i drugi, da BiH ima sve a entiteti ništa. Najekstremniji su zemljaši, oni koji misle da BiH Država treba da bude vlasnik svega a da onda poneki potočić, bujadište ili zukvište dodijeli na korištenje, na primjer, Republici Srpskoj.
Ja spadam u bezemljaše.
BiH ne treba da ima ništa. Ima svoje entitete i kantone i to je njeno najveće bogatstvo.
A onaj ko je udavao mladu, u Dejtonu, trebao je da obezbijedi i miraz.