SLAŽEM SE SA PRALJKOM
Eto šta je svakodnevni život.
Kad ne vodiš neki umjetnički, boemski, maligansko-seksualistički ili kubistički život čija je okosnica nizaštonejebavajući stav prema svemu postojećem, dođeš u situaciju da se složiš i sa generalom Praljkom Haškim, onim što likom više podsjeća na voditelja Kazališta u Mrduši Donjoj nego na generala ubojite olujne i bljeskovite armade.
Na sudu je protestirao što tužilac neprestano upotrebljava riječ Bosna kada govori o Bosni i Hercegovini. Protestirao je i zbog toga što se iz toga izvlače dalje odrednice kao što je bosansk Hrvat. Ili bosanski Srbi, dodajem ja.
Kada sam bio ministar u prvoj Dodikovoj vladi, 98., jatila se oko mene sva bulumenta internacionalnih aktivista za medije, frekvencije, govor mržnje i druga ispoljavanja. Jedan od njih, fini gospodin Švicarac, dolazio je iz Sarajeva redovno i besjedio sa mnom. Ali, malo-malo pa Bosna, Bosna, Bosna... Učtivo ga upozorim da Bosna ne postoji i da postoji samo Bosna i Hercegovina. Prihvatio je primjedbu i poslije sa naglaskom izgovarao cijelo ime zemlje. To je bilo doba pred formiranje nekog ICM ili šlično, neke komisije za medije koja je bila preteča RAK-a. Ali, očito je da moja ispravka nije pomogla. Bosna je ugrađena u RAK. Bosne i Hercegovine nigdje nema.
Nedavno sam i Harisu Silajdžiću rekao nešto slično. Srbi i Hrvati neće nikad biti Bosanci neće nikad govoriti bosanskim jezikom.
Kad sve to žulja Praljka u Hagu, zamaislite kako je izvanhaškim Srbima i Hrvatima.
Eto šta je svakodnevni život.
Kad ne vodiš neki umjetnički, boemski, maligansko-seksualistički ili kubistički život čija je okosnica nizaštonejebavajući stav prema svemu postojećem, dođeš u situaciju da se složiš i sa generalom Praljkom Haškim, onim što likom više podsjeća na voditelja Kazališta u Mrduši Donjoj nego na generala ubojite olujne i bljeskovite armade.
Na sudu je protestirao što tužilac neprestano upotrebljava riječ Bosna kada govori o Bosni i Hercegovini. Protestirao je i zbog toga što se iz toga izvlače dalje odrednice kao što je bosansk Hrvat. Ili bosanski Srbi, dodajem ja.
Kada sam bio ministar u prvoj Dodikovoj vladi, 98., jatila se oko mene sva bulumenta internacionalnih aktivista za medije, frekvencije, govor mržnje i druga ispoljavanja. Jedan od njih, fini gospodin Švicarac, dolazio je iz Sarajeva redovno i besjedio sa mnom. Ali, malo-malo pa Bosna, Bosna, Bosna... Učtivo ga upozorim da Bosna ne postoji i da postoji samo Bosna i Hercegovina. Prihvatio je primjedbu i poslije sa naglaskom izgovarao cijelo ime zemlje. To je bilo doba pred formiranje nekog ICM ili šlično, neke komisije za medije koja je bila preteča RAK-a. Ali, očito je da moja ispravka nije pomogla. Bosna je ugrađena u RAK. Bosne i Hercegovine nigdje nema.
Nedavno sam i Harisu Silajdžiću rekao nešto slično. Srbi i Hrvati neće nikad biti Bosanci neće nikad govoriti bosanskim jezikom.
Kad sve to žulja Praljka u Hagu, zamaislite kako je izvanhaškim Srbima i Hrvatima.
