ONE WAY TICKET ZA RAJ
Potpisali su Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji.
Tako je Pedi Ešdaun definitivno obolio od PPBS, postpolicijskog bosanskog sindroma. Sporazum je mogao biti potpisan i 2000. umjesto eksperimenta za SDP, PDP i SDS.
Ne računajući to što je BiH izgubila ratom kojeg je pokrenuo Alija Izetbegović svojim pokličom da će za BiH žrtvovati mir, insistiranje na ukidanju Republike Srpske, ukidanju Vojske Republike Srpske, ukidanju Policije Republike Srpske, centralizaciji i unitarizaciji... odnijelo je Bosni i Hercegovini punih deset godina.
Kako sad može bez policije i tri principa?
Taj gubitak valja knjižiti na konto Evrpskoj uniji koja nije pokazivala dovoljno interesa da na put stabilizacije i pridruživanja izvede i BiH, kad je već izvela korumpiranu Bugarsku i nesposobnu Rumuniju. Ali, valja ga knjižiti i Visokim manipulatorima čije je istureno odjeljenje bio Pedi, i neki drugi, pa Sarajevskom političkom krugu koji je neprestano prevodio uslove EU i drugih integracija, sa dvije riječi, jednom javnom – reforma i drugom, tajnom – unitarizacija.
Bilo je logično da se svi bore za bolju budućnost a ne za bolju prošlost, kao Sarajevski politički krug. Jer, neprestano nastojanje da se u Ratu Reformi završi ono što nije postignuto u Ratu Alije za BiH, samo je žal za propuštenom prošlošću i nastojanje da ona bude bolja.
Sada se došlo do potpisivanja i glavno je pitanje kome je stalo do EU. Sarajevskom političkom krugu sigurno nije jer zna da je izgubljena šansa za stvaranje Državne Države i ukidanje entitetskih Srba. Republici Srpskoj EU je legitiman cilj ali ako se u tom procesu pridruživanja, uslovljavanja i ispunjavanja, bude tražila bilo kakva promjena statusa, nadležnosti i teritorijalnog okvira, uključujući i Brčko, EU ide u drugi plan.
Dakle, proces pridruživanja i stabilizacije, i integracije uopšte, mora da bude, u stvari, i paralelan proces verifikacije i krajnjeg trajnog potvrđivanja Republike Srpske.
Ni za EU, ni za Republiku Srpsku, nema više nazad.
(309 riječi za SAA)
Potpisali su Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji.
Tako je Pedi Ešdaun definitivno obolio od PPBS, postpolicijskog bosanskog sindroma. Sporazum je mogao biti potpisan i 2000. umjesto eksperimenta za SDP, PDP i SDS.
Ne računajući to što je BiH izgubila ratom kojeg je pokrenuo Alija Izetbegović svojim pokličom da će za BiH žrtvovati mir, insistiranje na ukidanju Republike Srpske, ukidanju Vojske Republike Srpske, ukidanju Policije Republike Srpske, centralizaciji i unitarizaciji... odnijelo je Bosni i Hercegovini punih deset godina.
Kako sad može bez policije i tri principa?
Taj gubitak valja knjižiti na konto Evrpskoj uniji koja nije pokazivala dovoljno interesa da na put stabilizacije i pridruživanja izvede i BiH, kad je već izvela korumpiranu Bugarsku i nesposobnu Rumuniju. Ali, valja ga knjižiti i Visokim manipulatorima čije je istureno odjeljenje bio Pedi, i neki drugi, pa Sarajevskom političkom krugu koji je neprestano prevodio uslove EU i drugih integracija, sa dvije riječi, jednom javnom – reforma i drugom, tajnom – unitarizacija.
Bilo je logično da se svi bore za bolju budućnost a ne za bolju prošlost, kao Sarajevski politički krug. Jer, neprestano nastojanje da se u Ratu Reformi završi ono što nije postignuto u Ratu Alije za BiH, samo je žal za propuštenom prošlošću i nastojanje da ona bude bolja.
Sada se došlo do potpisivanja i glavno je pitanje kome je stalo do EU. Sarajevskom političkom krugu sigurno nije jer zna da je izgubljena šansa za stvaranje Državne Države i ukidanje entitetskih Srba. Republici Srpskoj EU je legitiman cilj ali ako se u tom procesu pridruživanja, uslovljavanja i ispunjavanja, bude tražila bilo kakva promjena statusa, nadležnosti i teritorijalnog okvira, uključujući i Brčko, EU ide u drugi plan.
Dakle, proces pridruživanja i stabilizacije, i integracije uopšte, mora da bude, u stvari, i paralelan proces verifikacije i krajnjeg trajnog potvrđivanja Republike Srpske.
Ni za EU, ni za Republiku Srpsku, nema više nazad.
(309 riječi za SAA)
