1935.
VJEŠTAČKI
SINDIKATI
PROLJEĆARIJATA
 

Na veliku žalost Inspiratora, i Atevea, Sindikati su, jutros, predzoru, kolektivno, posredstvom svojih rukovodilaca, prišli prozoru. Otvorili škripava krila. I prdnuli u tamnu noć.

Izvjesni manipulanti pravima radnika mislili su da je dovoljno ući u prostorije nekadašnjeg Saveza Sindikata Jugoslavije. I postati Sindikat. STJ.

U neuređenim demokratijama, kakve uređuje Đakon Incko, i tamo gdje je vlast slaba i neoprezna, gdje ne vlada svim instrumentima ustava i zakona, gdje Sindikat može da se relativizuje prema situacijama i javnosti se lažno predstavlja, bez validnog članstva i snage, i obmanjuje sve redom, tamo je lako biti Sindikat.

Tu lakoću postojanja demonstrirali su razni sindikati Republike Srpske, u Predvečerje Predvečerja Proljeća.

Tako što su od Proletarijata htjeli da načine Proljećarijat.

Dakle. Sindikaonica se pokušala nametnuti kao rušilac vlasti i stvaralac novog društva. Taj obimno zamišljen projekt trebao je da blokira osnovne poluge Države Srpske. Policiju. To jest Državnu Silu. Pravosuđe. Obrazovanje. Administraciju. Više ništa nije ni ostalo. Ostala je Narodna Skupština. Ali su Sindikatu na vrijeme rekli da skupština i vlada ne mogu ništa ako nemaju silu i pravdu uzase.

Vlada je načinila grešku što je išla u Novu Ekonomsku Godinu bez dogovora sa socijalnim partnerima. Koji je trebalo obavaiti u ljeto, kad mu vrijeme nije. Ali je još veću grešku načinila, ne samo ova, što nije na vrijeme zakonima precizirala šta je sindikat. Šta su sindikalna prava. A šta prava države i građana.

Ovako je SSM, Savez Sindikata Miška, počeo da demonstrira klasičnu anarhiju nedovršenih društava. Direktori su trebali da budu iskorišteni kao sindikalni aktivisti i povjerenici. Roditelji su trebali da obave posao nepostojećih sindikalnih aktivista. A djeca su trebala na vrijeme da shvate kakvo im društvo prave tate. I savremena demokratija začinjena drkadžijama iz medija i Mrsomudima Međuzaja.

Direktori škola ne mogu da budu sindikalni aktivisti i provajderi. Oni su Vladini službenici. Njih imenuje Vlada. Oni su školske vlasti, zajedno sa Ministartvom. Stoga zakonski mora biti uređena svaka sloupotreba ili pritisak sindikata na direktora škole. I treba otkloniti ulogu Školskog odbora jer Durektor uvijek od sedam ima četiri. Pa zato mu vlast, stranke, ministarstvo i Vlada ne mogu ništa.

Sindikat mora imati registrovane članove, sa članskom kartom i urednim plaćanjem članarine. Obavezna članarina se mora ukinuti. Pa ko hoće da se sindikalizuje, neka se učlani i neka plati. Svi članovi sindikata moraju biti registrovani i predočeni u kolektivu. Pa, kad se iz Svete Stolice Sindikata pojavi bijeli dim, onda se objavi, i na vrijeme javi direktoru i ministarstvu, da kroz trideset dana štrajkuje VRM, sindikat u Verziji Ranka Mišić.

Onda se ne bi dogodilo da sindikat poziva roditelje da djecu ne šalju sutra u školu. Za takav poziv se ide u zatvor.

Sada je jasno da Sinidkat ne može izvesti na ulice nikoga. Propalo Proljeće. Ne može zato što nema članstvo. A i da ima, članstvo ne bi prepoznalo da je ova situacija za Generalni Štrajk, kako pompezno vole da imenuju svoje aktivnosti.

One iz Pravomuđa treba posebno pogledati. Ako je tačno da su oni najagilniji u štrajku. Jer su najplaćeniji. I Na Crno i Na Belo.

Sad, dok nema snijega, pa ne moraju da se razvoze Ultovi i Buldozeri, diljem Republike, Vlada mora hitno precizirati kompletnu zakonsku regulativnu.

Inspiratori i Prozorprditelji se neće tako lako smiriti. Ostalo im je još samo Dva Proljeća. U Društvu. Oni ne idu na izbore. Oni su bogomdati ko Kamen U Meki.