1889.
ŠTO TE NEMA

Ejebiga.

Probudim se jutros, boli me ruka. Od motorke. Četir i po kila Stilla. Znači, nije Smak Svijeta. A mi se uzdali u Maje. Da su Maje nešto znale formirale bi na svojoj teritoriji Bosnu i Hercegovinu i trajali vječno.

Nisam jučer imao kad misliti na taj Smak, radio skulpturalne poslove fizikanerske prirode. Smrzao se KOP.

U međudobu odem na sahranu. I na groblju hladno. Umrla Moja Komšinica Paša. Paša je Ćejvan. Sestra Adema Ćejvana, poznatog jugoslovenskog glumca, ženskoljupca i boema s kojim sam se družio dok je bilo mlađih godina. Pamtim ga po Vijetnamki u kojoj je, pored sebe, uvijek imao litru imotske loze, pola limuna, Zini, pizda ti materina, da nacijedim limuna, to je dobro za alkohol, i Kafku.

Paša je dohodala do osamdeset i sedam godina. Sahranjena na Stupnici, dva, tri groba od Adema. U Banjaluci je bila poznata kao Paša Matičarka. U penzionerskim godinama, sve do ove jeseni, i po tome što je sa svojom drugaricom redovno, opravljena i stilizovana, išla na kavu, kolač ili kakav drugi povod za viđenje. Ovog ljeta je pamćenje počelo izdavati pa je znala obući zimski komplet za grad. A kad bi je ko upitao Kako je, Pašo, odgovarala bi brzo i mrmljavo, više sebi u njedra, zbog žurbe da se vidi sa Drugaricom, Kako je staro, dobro je stalo. Čuo sam to od Paše milion puta ali sam svaki put pitao iznova.

Malo je svijeta bilo na ukopu. Uobičajene molitve i dlanovi okrenuti prema nebu. Paša se namirila. A i nebo mrtvoladno. Bio je i Dobri Ale. Dijelio nam bombone. Mi smo svi njegova djeca. Kako nas vide njegove stare, skoro isprane oči.

Tako je Naša Paša otišla sama.

Svemu dođe kraj.

Samo Smaku Svijeta nema kraja.

I jutros, uz bolne zglobove, razmišljam. Što Te Nema. Smače.

Pa zaključim da, vjerovatno, gore, u Paklu i u Raju, imaju organizacionih problema. Kako da se nacionalno izjašnjavaju pridošlice, smije li se unositi Oružje za masovono uništenje, nema dovoljno VIP loža za američke bogataše i bankare, da li da Raj bude proglašen neutralnim, kao Švicarska, i s malim porezima, kako urediti Pakao, sa entitetima ili kao klasičnu konfederaciju... Mene isto konsultovali oko toga. Radite kako hoćete, samo nemoj da u Paklu budem blizu Emira Suljagića. To može, imate li još kakvih neželja. Ma, imam cijeli spisak, poslaću u elektronskoj formi, to je ko imenik, Sunce Ti Jebem. Nemojte psovati, to se kod nas u Paklu ne radi. Dobro. Sunce Ti Nejebem.

Ali, kako vidim sve su prilike sa tim Smakom, kao i sa Ustavnim Promjenama. Moraćemo stvari rješavati sami. Kao Moja Komšinica Paša. Pokoj joj duši.