SPASITE
NAŠ HUMANISTIČKI
OBRAZ
Ima u Tuzli, mislim, izvjesni Fatmir Alispahić, pisatelj. Kažu za njega da mrzi Srbe. Ne znam u čemu je stvar. Ima li ikakve druge sposobnosti. Kod izvjesnog kruga muslimana Mrziti Srbe je božije davanje o kome se ne raspravlja. Kao biti žensko. Kao što se ne vole krastavci tako se ne vole ni Srbi. Dabome da i kod Srba ima mnogo onih koji ne vole krastavce. Naročito zelene, kornišone, sjemenjake još i nekako.
Nu. Dobro. Tako je ovdje sa mržnjom. Prvo nikne pa se onda posije. Prvo procvjeta pa se onda zasadi. Plodovi se sami ubiru, ne trebaju mrzoberačice ni elevatori. Sama se pakuje i isporučuje. Postoje vremena kad svi, u toj Posni, da prostiš, zabiju glavu sebi pod muda, ovi sa dužim vratom i u prkno, pa još i zažmire, i prave se da nema mržnje. Kad izvade glave, na sve strane Sve behara i sve cvjeta. STJ.
U takvom jednom dobu Fatmir Alispahić, javljaju mediji, podnio molbu za doktorat. Na svom fakultetu u Sarajevu. Ja đe će, kaže moja komšinica Paša.
Ali na fakultetu u Sarajevu čeka Pronastavni Lovrenović. Ne može Alispahić. On je rasist, nacionalisti, mrzist. A ovo su humanističke nauke. Kakva izbjeglička tema u književnosti. Inženjer jake struje može istovremeno da mrzi i doktorira. Humanist ne može. Ustanovljeno je da se kod mrzista, kad doktorira, njegova mržnja uvećava po formuli M = D x broj stranica doktorata : broj riječi iz srpskog jezika x konstanta 7116,3 na sedmu.
Zaključujem da nema potrebe da Fatmir doktorira. Dovoljna je ova kod njega konstatovana količina mržnje.
Zaključujem, takođe, da kroz čitavu istoriju postoje Dežurni Šinjeli. Oni su raspoređeni na fakultetima, u školama, u crkvama, u vladama, u medijima, SIJŠ, im jebem šinjelsko, jedan Šinjeldžija u Banjaluci, a nije Lovrenović, sazvao svoje urednike iz tri medija, i onog vremenske prognoze, i naredio Nemoj da se pojavi ime Rajko Vasić u Vašim Mojim Medijima čak ni u slučaju smrti, postoje i u javnosti, humanitarnoj naročito, u blibliotekama, u ćenifama sa čučavcima, kod širokodemokratskih internacionalkurčina, i kurčića, kod pojedinačnih podivljalih umova samoniklica koji su umislili da su neovisni regulatori, skretničari i humanopazitelji... kao što je dotični Lovrenović. On će na sve da pazi. I da Dodik nešto ne zasere protiv Bosne. A naročito Republika Srpska. I da Fatmir neopaženo ne doktorira.
Sva bijeda velike slobodoumnosti istrgnute iz koordinata društvenih vrijednosti sruči se na ljude koji imaju nesreću da žive na određenom prostoru. Pošto se uspješno uništio koordinatni sistema socijalističkog samoupravljanja onda se istrgnu razne slobodumnosti, kao Lovrenović, kao onaj koji je htio da ruši branu u Višegradu, kao Bihaćki Palikuća, kao Batko... neka se Batko ne ljuti, sve je to ista sojta, i podviknu Ja sam od danas Sistem. SVJ. Sunce Vam Jebem.
Ako ima šta da doktorira, neka doktorira. To što ne voli plavuše, Srbe ili krastavce, to Fatmiru treba upisati u zdravstvenu knjižicu, negdje na kraju, za slučaj hitne intervencije.
Ipak. I mene kopka crv. Moram prestati da pišem romane. Šta ako postanem književnik. Jedan je književnik podržavao i branio Aliju, kao ja što sada podržavam, u minijaturi, Fatmira, pa otišlo sve u Tri Pizdine Žrtve Mira.
Možda će Fatmir samo žrtvovati doktorat.
NAŠ HUMANISTIČKI
OBRAZ
Ima u Tuzli, mislim, izvjesni Fatmir Alispahić, pisatelj. Kažu za njega da mrzi Srbe. Ne znam u čemu je stvar. Ima li ikakve druge sposobnosti. Kod izvjesnog kruga muslimana Mrziti Srbe je božije davanje o kome se ne raspravlja. Kao biti žensko. Kao što se ne vole krastavci tako se ne vole ni Srbi. Dabome da i kod Srba ima mnogo onih koji ne vole krastavce. Naročito zelene, kornišone, sjemenjake još i nekako.
Nu. Dobro. Tako je ovdje sa mržnjom. Prvo nikne pa se onda posije. Prvo procvjeta pa se onda zasadi. Plodovi se sami ubiru, ne trebaju mrzoberačice ni elevatori. Sama se pakuje i isporučuje. Postoje vremena kad svi, u toj Posni, da prostiš, zabiju glavu sebi pod muda, ovi sa dužim vratom i u prkno, pa još i zažmire, i prave se da nema mržnje. Kad izvade glave, na sve strane Sve behara i sve cvjeta. STJ.
U takvom jednom dobu Fatmir Alispahić, javljaju mediji, podnio molbu za doktorat. Na svom fakultetu u Sarajevu. Ja đe će, kaže moja komšinica Paša.
Ali na fakultetu u Sarajevu čeka Pronastavni Lovrenović. Ne može Alispahić. On je rasist, nacionalisti, mrzist. A ovo su humanističke nauke. Kakva izbjeglička tema u književnosti. Inženjer jake struje može istovremeno da mrzi i doktorira. Humanist ne može. Ustanovljeno je da se kod mrzista, kad doktorira, njegova mržnja uvećava po formuli M = D x broj stranica doktorata : broj riječi iz srpskog jezika x konstanta 7116,3 na sedmu.
Zaključujem da nema potrebe da Fatmir doktorira. Dovoljna je ova kod njega konstatovana količina mržnje.
Zaključujem, takođe, da kroz čitavu istoriju postoje Dežurni Šinjeli. Oni su raspoređeni na fakultetima, u školama, u crkvama, u vladama, u medijima, SIJŠ, im jebem šinjelsko, jedan Šinjeldžija u Banjaluci, a nije Lovrenović, sazvao svoje urednike iz tri medija, i onog vremenske prognoze, i naredio Nemoj da se pojavi ime Rajko Vasić u Vašim Mojim Medijima čak ni u slučaju smrti, postoje i u javnosti, humanitarnoj naročito, u blibliotekama, u ćenifama sa čučavcima, kod širokodemokratskih internacionalkurčina, i kurčića, kod pojedinačnih podivljalih umova samoniklica koji su umislili da su neovisni regulatori, skretničari i humanopazitelji... kao što je dotični Lovrenović. On će na sve da pazi. I da Dodik nešto ne zasere protiv Bosne. A naročito Republika Srpska. I da Fatmir neopaženo ne doktorira.
Sva bijeda velike slobodoumnosti istrgnute iz koordinata društvenih vrijednosti sruči se na ljude koji imaju nesreću da žive na određenom prostoru. Pošto se uspješno uništio koordinatni sistema socijalističkog samoupravljanja onda se istrgnu razne slobodumnosti, kao Lovrenović, kao onaj koji je htio da ruši branu u Višegradu, kao Bihaćki Palikuća, kao Batko... neka se Batko ne ljuti, sve je to ista sojta, i podviknu Ja sam od danas Sistem. SVJ. Sunce Vam Jebem.
Ako ima šta da doktorira, neka doktorira. To što ne voli plavuše, Srbe ili krastavce, to Fatmiru treba upisati u zdravstvenu knjižicu, negdje na kraju, za slučaj hitne intervencije.
Ipak. I mene kopka crv. Moram prestati da pišem romane. Šta ako postanem književnik. Jedan je književnik podržavao i branio Aliju, kao ja što sada podržavam, u minijaturi, Fatmira, pa otišlo sve u Tri Pizdine Žrtve Mira.
Možda će Fatmir samo žrtvovati doktorat.
