DOBROPODMUKLA

Dobrovoljačka. Dobrokoljačka. Dobrovojnička. Dobrodivjačka. Nijedan od tih naziva nije dobar za tu tužnu ulicu muslimanske Žrtve Mira. Pravi naziv je Dobropodmukla. Gdje Dobro... ne znači Valjano... nego Mnogo...

Muslimansko tadašnje političko, patriotsko i ulično rukovodstvo, obogaćeno Srbinom Divjakom i Jugoslovenom Ejupom, na početku je rata, odmah, pokazalo svoj karakter. Podmukli karakter. Nikada frontalni napad. Uvijek iz šahta, iz zasjede, iza kontejnera. Nikada u ofanzivu, uvijek u žrtvenom obruču, uvijek ubij momka i curu snajperom na mostu a onda kaži da su to Srbi uradili. Ovo možda liči na vrijeđanje drugih naroda, Izvini Kopanja, ali nije. To su činjenice o Podmuklom Žrtvovanju Mira.

Niko ne traži da Sarajevo plače zbog stradanja u Dobrokoljačkoj. Ko se češe za mlade vojnike i starješine Jna.

Ali bi bio red da se prizna da je ta Podmukla Akcija smišljena kao i Srpski Svat. Da izazove Srbe. Da postanu agresori. Da se svete. Da genocidizuju. A ne da se sere po istoriografiji kako je to odbrana od velikosrpske agresije. Odbrana od pičkastog povlačenja Jedne Vojske. Ta strašna agresorska sila napravila je najveću grešku što je pristala na dogovor sa onima koji se dogovora nikada nisu držali. Ako nisu imali nikakvo bolje rješenje za proboj, trebli su umrijeti u jednom danu. Dvije protivtenkovske trojke i jedan upaljač. A ne pružiti priliku Divjaku i divljacima da budu kontejnertske patriote i šehidi. I da poslije dvadeset godina, porodicama pobijenih skandiraju Ubice, Ubice.

Ta Podmuklica Ulica obiljažava istoriju jednog političkog nacionalnog pokreta koji nikada na svjetlo dana nije jasno iznio svoj vjerski, nacionalni ili politički program. Nego je uvijek podmuklo jedno mislio, drugo lagao, treće radio.

Samo zbog toga se mora obilježavati dobrovoljačka. Svaka čast, dabome, poginulima. Taj događaj govori više o Sarajevu nego sva izmišljanja i stvarnosti o njegovoj Opsadi.

Kontejnerski Patriotizam traje i danas.