субота, 21. април 2012.


IGRA JE KRHKA STVAR


Dabome da ne mogu da podnesem da je Nakupovana Ekipa Real pobijedila Dušu Katalonije.
Ali, gledajući razne isječke sa interneta, vidim da je stagnirajuća igra Reala imala mnogo više uspjeha od avangardne igre Barselone. Avangardne, jer će doći vrijeme kada će Igra morati da odgovori na zahtjeve sve više učesnika. A paunovi tipa Ronaldo ne rađaju sve svake decenije. Igra koju praktikuje Barselona dostupna je svima. Primanje i predaja lopte se podrazumijevaju. Nakupovani tim Reala nije moguće uvijek sastaviti. I to se može dogoditi samo jednom klubu. Jer, igrači Reala su ukupno skuplji od Barsinih i pojedinačno bolji, kvalitetniji. To što ih Real ne zna iskoristiti takve, za napredak Igre, to je druga priča.
Igra Reala je stagnirajuća. Ako izuzmem onaj gol iz otpatka, i još iz ofsajda, mada je postalo nemoguće razmatrati sudijske greške jer im se ništa ne može, ovakav gol u ovakvoj utakmici je važniji za prednost i prevagu nego deset na pet drugih utakmica, Real je svoj jedini pravi gol dao iz kontre i brzine. Kao što su nekada radili Poljaci Šarmah i Lato. Zato je igra Reala stagnirajuća.
A ta pobjeda je porazna za Igru. Ne toliko za Barselonu. Niko ne može beskonačno pobjeđivati i uvijek biti raspoložen za Igru.
Pobjeda Barselone je u skoro četiri stotine pasova u prvom poluvremenu. Najmanje triput više nego što ih je imao Real.
Na Barselonu je veliki psihološki učinak proizveo kurvanjski poraz od Čelzija. Igrači Barselone, cijela ekipa, igraju sezonu sa maksimalnom koncentracijom. To svakog pojedinca, i ekipu, dovodi do ivice provalije u koju se lako upada a teško izvlači. Teško je podnijeti poraz u utakmici u kojoj je pokazana vrhunska igra i vladanje prostorom a onda iz jednog jedinog kontranapada, primljen i konačan gol.
Mada je Mesi i u toj londonskoj utakmici pokazivao, kao i utakmicu prije, znake neke brige i neraspoloženja.
Barselona je i na početku i na kraju sezone imala nesretna razdoblja. Na početku, Mesi se nije odmah uklopio jer je išao da igra za reprezentaciju. Na kraju, iz brojnih čistih šansi nisu postignuti golovi. To je razdoblje nesreće jer ne može sreća uvijek da prati nekoga.
Taj londonski ponižavajući poraz donio je grešljivost. Pujol je morao izbaciti onu loptu bilo kuda, nije sramota. A onaj Barsin igrač, nisam registrovsao koje to bio, nije smio dozvoliti da ga Ronaldo pretrči kao mlinski kamen. Ni Valdez nije trebao trčati u susret Ronaldu da skrati uglove. To se ne radi kad ovaj ima igrača uzase. Da je ostao na golu Ronaldo ne bi mogao ništa učiniti iz tolike kosine.
Može se lako dogoditi da Barselona izgubi i u utorak od Čelzija. A ako ga, pak, pregazi, Real će izgubiti finale lieg prvaka, ako do njega stigne.

  • ali, kad sam vidio snimak, situacija nije onako kako realovi španski mediji javljaju, Barselona je pokorena, već obrnuta. Barselona je igrala svoju igru. Nesretni promašaji su unijeli još grča na licima ali Real je poražen. najbolji timovi na planeti ne mogu igrati bunker. Moraju igrati tako da lopta bude njihov dvanaesti igrač.