петак, 20. април 2012.

DEJTONSKI SPORAZUM
KRV JE SRPSKOG
I HRVATSKOG KURBANA
NA ZIDOVIMA POLUZAPOČETE
NEREALNE NASTAMBE
MUSLIMANSKE BOSNE


Dževad Karahasan, veliki bosanski i pokrajinskohercegovački pisac govorio je, dvostranično, za Avaz. Mada ga je Avaz naslovio kao Velikog Bosanskohercegovačkog Pisca.
Pisac ko pisac. Zanimljiva neobavezna proseravanja o svemu. Dok mu nije postavljeno prapočetno pitanje Propada nam sedam kapitalnih insitucija. Sedam Bosaasnkih Čuda. Sedam Stubova Bosne. Za svaki milenijum po jedan. Mislim, Institucija.
Onda je Karahasan rekao da je u BiH na vlasti Dejtonski sporazum koji je kulturna, civilizacijska i politička sramota. Rekao je doslovno Jedna rasistička svinjarija koja je nagradila rat i agresiju, kaznila kulturu i život. Dejtonski sporazum, karahasaniše Dževad, poriče čovjeka a umjesto njega u politički život uvodi nacije. Nijednu javnu funkciju ne možeš dobiti po osnovu sposobnosti nego po osnovu pripadnosti naciji.
Dobro, pisci mogu da se proseravaju o politici a ne moraju o njoj da znaju ništa. Tako je i Petar Kočić radio pa tamničio u Crnoj kući u Banjaluci. Karahasan je u prednosti. U Saraju ni kriminalci ne tamniče pa neće ni on za Proseravanja.
Dejtonski sporazum je, moj Kara Hasane, nagrada za Bosnu, za BiH, ako ti je milije, za muslimane, odnosno za njihovo političko i vjersko vođstvo koje je za BiH žrtvovalo mir. Za BiH, to se samo tako kaže. Za Islamsku Deklaraciju Alije Izetbegovića.
Dejtonski sporazum je Kazna za Srbe i Hrvate. Mada su i Hrvati imali udjela u suučesništvu u velikom projektu žrtvovanja Mira.
Bosna i Hercegovina je Kazna za Srbe i Hrvate.
Dejtonski sporazum je sasušena krv zaklanog srpskog i hrvatskog kurbana, osim onih koji su se poubijali u saobraćajnim nesrećama, na započetim a nemogućim zidinama Bosne Patriotske Lijepe Gizdave Deklaracijske.
Dejtonski sporazum je, Karamoj Hasane, Velika Nagrada Baščaršije.
On je spomenik Neuspjeloj Misiji Stvaranja Muslimanske Države u Evropi. Nemoguće, jer Državu ne može imati neko ko još nije nacija. A muslimani su u Žrtvu Mira krenuli dok još nisu postali Bošnjaci.
Dejtonski sporazum je spomenik neuspjelom dokrajčivanju Srba na prostorima Bivše Jugoslavije. Jer, Republika Srpska, i Srbi Ovdje, jedina su organizovana nacionalna srpska grupacija koja je opstala na svojoj zemlji i u svom jeziku. Sve drugo, srpsko, sjebano je i razjebano. I srpskom krivicom, dabome.
A sposobnost za javne funkcije. Kara Moj, izbori nisu Mensa. Nisu Eureka u Briselu. Nisu takmičenje mladih matematičara. Izbori se organizuju da pobijede Pripadnici. Stranke ili Nacije, svejedno. Ako hoćeš da budeš Građanin, nastani se u Građi.
A ovi tvoji, Kara Moj, hoće cijelu Bosnu za sebe. I Pokrajinu Hercegovinu. Ali neće na osnovu sposobnosti. Već po osnovu Nacije.
Kako pisac objašnjava ovaj Salto Nacionale. A.