среда, 21. март 2012.

SIN, POSINAK
I NEBOJŠA RADMANOVIĆ

Sarajevski unitaristi, u kolaboraciji sa inostranim kretenoidima, ekspertoidima i centroidima, u stanju su i mrtvace po mezarjima okrenuti naglavačke. Bez otkopovanja.
Tako su izvitoperili i cijeli ustavni sistem i poziciju zajedničkih organa. Neke su pretvorili u Vladu Naše Države, neke učinili smiješnim, neke učinili Organom, neke stavili pod Šapu Zelenu.
Savjet ministara je u Dejtonskom sporazumu zamišljen kao tročlano konsultativno tijelo, nešto kao Savjet za vojne zajebancije, koje se može proširiti novim ministarstvima. Ako se Strane dogovore.
Dejtonski sporazum je, inače, tekst u kome je Strana, najvjerovatnije, najupotrebljavanija riječ. Računajući i anekse i sporazume. Sporazum o izborima, npr, svaki pasus počinje riječju Strane.
Međutim. Strane se nikad nisu dogovorile da Savjet ministara iz pelena naraste do deset članova, predsjedvajućeg i devet ministara. Naprotiv. Jednu od Strana godinama NNJN. Nizašta.
U tom Dejtonskom sporazumu predviđeno je da Predsjedništvo BiH bude sastavljeno od Srbina iz Republike Srpske i Hrvata i Muslimana iz Federacije BiH. To što se sada zahtijeva da Predsjedništvo BiH čine dva Sejdića, Tri Fincija, Četiri Građanina i Obavezni Komšić, to i nije tolika tragedija. Tragedija je da se Predsjedništvu oduzelo mnogo izvršnih funkcija. A mnoge od onih što su mu ostale, svedene su na rapsodiju i farsu. Budžet.
No, Predsjedništvo je devastirano ne samo oduzimanjem nadležnosti nego i samim odnosom Federacije, čitaj Čaršije, prema tom Kolektivnom Šefu Države.
Izbor Komšića kao Hrvatska Tragedija i kao Sarajevska Mirođija treba klasificirati kao okupaciju jedne nacije u suverenoj zemlji. To je izvedeno na način sarajevskog referenduma protiv Srba a za Nezavisnost Vaše Države. I izbor Komšića je bio muslimanski referendum za utamničenje i poniženje Hrvata. I o tome je sve rečeno.
Drugi problem Predsjedništva pokušavam da osvijetlim.
Kvalitet samih Članova.
Osim serioznog Nebojše Radmanovića, koji je bezekscesno, bezgafno i dostojanstveno obavljao i obavlja te dužnosti, ostala dvojica su nedonoščad u političkom mozaiku najvažnijeg izvršnog tijela među zajedničkim institucijama BiH.
Bakir Izetbegović je Sarajevski Asad. Sin Svog Oca u Predsjedništvu. Doduše, to je loša kopija arapaskih nasljedničkih režima. Ali, dinastija je dinastija. Sada se nezrelo, djetinje, nadmeće o tome s kim će se sastati i ko će mu reći s kim će i skim neće. Ode u Tursku i sere kao deka Radovana III.
Sada se i Hrvatski Član Ispred Bošnjačkog Naroda pokazao u pravom svjetlu.
Za potez sa ostavkom i povlačenjem nema pretinca u političkoj sobi samoubilačkih i biračkoponižavajućih akata.
A za objašnjenje Odsad ću raditi sve ono što sam trebao dosad, tako nešto, ne postoji kanalizacija za odvod.
Komšić je ponizio instituciju, svoje birače, Hrvate, Bošnjake i cijelu Vašu Državu pred svijetom.
Ali je i pokazao da Džingis Zlaj ne pendreči samo po okrajinama i lipicima, Lipovaču u Ljutoj Krajini, nego i usred Dnevnog Boravka, u Karavansaraju.
Čime se, on, Komšić, sveo na Lipovaču S Marijindvora.

2 коментара:

kozara је рекао...

Lik bez obraza i morala.Važnija mu fotelja od "časne partijske riječi".
Svaki dan mora biti Zlatkov Bošnjak - Hrvat.Ni jedan dan...normalan!

tarzan је рекао...

Ovo sa Komšićem je što bi nadrealisti rekli foluška. Ili da se vlasi ne dosjete. Pošto su postali svjesni da će krahirati na opštinskim izborima smislili su taktiku koja im kad je Komšić u pitanju pali sve ove godine. Naime, Komšić će da zatalasa u stranci, prosječan musliman će reći, vidiš naš Željko se ipak bori, trudi se, pokušava nešto, glasaću za SDP samo zbog njega. Onda će se sve ovo zaboraviti, osvojiće dovoljno glasova na izborima i dalje će se bogatiti na muci tog naroda. Komšić će biti heroj, legenda grada i dobar čovjek a Lagumdžija će i dalje vući glavne konce u stranci.