ČEKA SE GAVRILO PRINCIP
Pričalo se, onomad, po tim okrajinskim vrletima Grahova, Glamoča i drugijeh kraja, da je predak Gavrilov, Todor, bio tako ortodoksan i krut krajišnik, krajinac, graničar, čuvar turske granice od Mlečana, da je tako poštovao principe da su ga prozvali Princip pa mu je porodica, i još nerođeni Gavrilo, dobili i takvo prezime, kao neku vrstu bjelodane zaštite ilegalnog pravog prezimena. Mlečani su ga, Todora, krševitog i lako uzjebivog lomadžiju, binjadžiju i kavgadžiju, nazivali Il principe Bosniaco. Teško je sada to prevoditi. Da li Bosanski Princip, kao Bosanski vladar principata. Ili kao Njegovo Veličanstvo Kruto Načelo do Bosne.
To, ovovremeno, i nije bitno. Bitno je da je Princip, Gavrilo, ubio Nadvojvodu Ferdinanda ne iz pištolja nego iz principa. Šta imaš da nas anektiraš.
Beograd, evropska prijestolnica, bombardovana je iz principa. Kad Američani dignu svoje principe na petnaest hiljada metara, otišo si u 15PLM.
I treći svjetski rat će početi iz nekog principa. Šta ti imaš da praviš atomsku bombu.
Da li je došlo dotle da se samo čeka Princip. Ili se čeka Ferdinand.
U suštini jeste. Na tom Ormuzu se kuva kao u pretis-loncu. Smao ne šišti. Što i treba da brine.
Ostaje, kao i uvijek, nekoliko filozofskih pitanja.
Šta je starije. Rat ili Kriza. Sila ili Lova. Da li Rat donosi Krizu ili Kriza Rat. Da li Sila stvara Lovu ili Lova rađa Silu. Ako zaboravimo stravičnu recesiju pred početak Drugog rata, onda Sila stvara Krizu a Kriza rađa Rat. To je u tom području arapskih zemalja tako vidljivo da se ne može ignorisati. Svi ti totalitarni sistemi Majmuna Na Kanafi, od Sadamovog do Gadafijevog, stabilno su i totalitarno funkcionisali pod plaštom Sile i Love. Onda je jedno od tog dvoga odlučilo da dođe Arapsko Proljeće.
Sada je već stvorena kriza koja se putem nafte širi svijetom kao cunami. Američane, dabome, zaobilazi jer je tamo galon benzina još uvijek ispod četiri dolara. Nas, ovdje, i u Evropi, jebu litre.
Kriza može da izazove rat. Ali se on ne može objavaiti zbog cijene galona. Mora biti neki Princip.
Kada se stvori dovoljno velika Kriza, Rat je neizbježan. Prethodno se obavljaju predradnje. Razni Anšlusi. U arapskom slučaju to su proljetna oranja koja su ostavila cijeli niz zemalja potpuno razorenih i rasklimanih, amorfnih, u tolikoj mjeri da se sutra mogu potpuno drugačije presložitli ili podijeliti na dvije, tri, četiri, a da nikoga glava ne zaboli. Koga više zanima da li će Libija biti Cela Iz Tri Dela ili će nastati tri Libijice.
Drugi rat se vodio za teritorije mada je u dubini bilo rudno bogatstvo, kolonije i, uopšte, gorivo za izlazak iz krize. Pa makar Čista Rasa morala vladati svijetom.
Ovaj Treći, mogao bi se voditi takođe za teritorije mada bi u dubini bila nafta koja bi omogućila Sili i Lovi još stotinjak godina mira i profita.
Drugi rat se vodio u situaciji kada je postojala realna mogućnost da se veliki kolektiviteti i teritorije potčine i da se formira monopolarni svijet. Hladni rat i jaki SSSR samo su bili varka.
Treći rat se može povesti ako postoji mogućnost da se prekine stogodišnja dominacija monopolarnog svijeta. Jer, sada je jasno da nema Sila Osovine koje mogu poraziti i Rusiju, i Kinu, i Japan, i Brazil, i Azijske Tigrove. Arapski svijet i teritorije su krajnji mogući cilj. No, kolač neće ostati cio, bilo Rata, ne bilo Rata.
Nove ekonomske ploče mogu izaći samo ojačane iz tog Trećeg rata. Možda se zato i tako dugo i pažljivo čeka Princip. Toliko dugo da mnogi Ferdinad pizdi i gubi živce.
Pri tome ne treba imati straha od nuklearnog rata. Kao što ni ovaj neće početi zbog iranske nuklearne energije. Ni Sila ni Lova nemaju suicidnih namjera.
Kao što ne znači da će, ako Sila napadne Irak, odmah da se pojavi Princip. Rat može da klija pod Krizom dugi niz decenija. Kao što mnogi ratovi mogu decenijama da skrivaju Krizu.
Ipak, i bez Rata, kao i sa Ratom, jednog jutra će se, u ovom vijeku, Svijet probuditi potpuno drukčije složen. Lova i Sila, vidjećemo u čijim rukama, moći će da predahnu koju deceniju. Pa, opet ispočetka.
Pričalo se, onomad, po tim okrajinskim vrletima Grahova, Glamoča i drugijeh kraja, da je predak Gavrilov, Todor, bio tako ortodoksan i krut krajišnik, krajinac, graničar, čuvar turske granice od Mlečana, da je tako poštovao principe da su ga prozvali Princip pa mu je porodica, i još nerođeni Gavrilo, dobili i takvo prezime, kao neku vrstu bjelodane zaštite ilegalnog pravog prezimena. Mlečani su ga, Todora, krševitog i lako uzjebivog lomadžiju, binjadžiju i kavgadžiju, nazivali Il principe Bosniaco. Teško je sada to prevoditi. Da li Bosanski Princip, kao Bosanski vladar principata. Ili kao Njegovo Veličanstvo Kruto Načelo do Bosne.
To, ovovremeno, i nije bitno. Bitno je da je Princip, Gavrilo, ubio Nadvojvodu Ferdinanda ne iz pištolja nego iz principa. Šta imaš da nas anektiraš.
Beograd, evropska prijestolnica, bombardovana je iz principa. Kad Američani dignu svoje principe na petnaest hiljada metara, otišo si u 15PLM.
I treći svjetski rat će početi iz nekog principa. Šta ti imaš da praviš atomsku bombu.
Da li je došlo dotle da se samo čeka Princip. Ili se čeka Ferdinand.
U suštini jeste. Na tom Ormuzu se kuva kao u pretis-loncu. Smao ne šišti. Što i treba da brine.
Ostaje, kao i uvijek, nekoliko filozofskih pitanja.
Šta je starije. Rat ili Kriza. Sila ili Lova. Da li Rat donosi Krizu ili Kriza Rat. Da li Sila stvara Lovu ili Lova rađa Silu. Ako zaboravimo stravičnu recesiju pred početak Drugog rata, onda Sila stvara Krizu a Kriza rađa Rat. To je u tom području arapskih zemalja tako vidljivo da se ne može ignorisati. Svi ti totalitarni sistemi Majmuna Na Kanafi, od Sadamovog do Gadafijevog, stabilno su i totalitarno funkcionisali pod plaštom Sile i Love. Onda je jedno od tog dvoga odlučilo da dođe Arapsko Proljeće.
Sada je već stvorena kriza koja se putem nafte širi svijetom kao cunami. Američane, dabome, zaobilazi jer je tamo galon benzina još uvijek ispod četiri dolara. Nas, ovdje, i u Evropi, jebu litre.
Kriza može da izazove rat. Ali se on ne može objavaiti zbog cijene galona. Mora biti neki Princip.
Kada se stvori dovoljno velika Kriza, Rat je neizbježan. Prethodno se obavljaju predradnje. Razni Anšlusi. U arapskom slučaju to su proljetna oranja koja su ostavila cijeli niz zemalja potpuno razorenih i rasklimanih, amorfnih, u tolikoj mjeri da se sutra mogu potpuno drugačije presložitli ili podijeliti na dvije, tri, četiri, a da nikoga glava ne zaboli. Koga više zanima da li će Libija biti Cela Iz Tri Dela ili će nastati tri Libijice.
Drugi rat se vodio za teritorije mada je u dubini bilo rudno bogatstvo, kolonije i, uopšte, gorivo za izlazak iz krize. Pa makar Čista Rasa morala vladati svijetom.
Ovaj Treći, mogao bi se voditi takođe za teritorije mada bi u dubini bila nafta koja bi omogućila Sili i Lovi još stotinjak godina mira i profita.
Drugi rat se vodio u situaciji kada je postojala realna mogućnost da se veliki kolektiviteti i teritorije potčine i da se formira monopolarni svijet. Hladni rat i jaki SSSR samo su bili varka.
Treći rat se može povesti ako postoji mogućnost da se prekine stogodišnja dominacija monopolarnog svijeta. Jer, sada je jasno da nema Sila Osovine koje mogu poraziti i Rusiju, i Kinu, i Japan, i Brazil, i Azijske Tigrove. Arapski svijet i teritorije su krajnji mogući cilj. No, kolač neće ostati cio, bilo Rata, ne bilo Rata.
Nove ekonomske ploče mogu izaći samo ojačane iz tog Trećeg rata. Možda se zato i tako dugo i pažljivo čeka Princip. Toliko dugo da mnogi Ferdinad pizdi i gubi živce.
Pri tome ne treba imati straha od nuklearnog rata. Kao što ni ovaj neće početi zbog iranske nuklearne energije. Ni Sila ni Lova nemaju suicidnih namjera.
Kao što ne znači da će, ako Sila napadne Irak, odmah da se pojavi Princip. Rat može da klija pod Krizom dugi niz decenija. Kao što mnogi ratovi mogu decenijama da skrivaju Krizu.
Ipak, i bez Rata, kao i sa Ratom, jednog jutra će se, u ovom vijeku, Svijet probuditi potpuno drukčije složen. Lova i Sila, vidjećemo u čijim rukama, moći će da predahnu koju deceniju. Pa, opet ispočetka.
