VAS IBN IĆ
Pošalju mi sa Erteresa posljednji broj Preporoda. Mene odmah spodbije neka jeza. Znam, kad se pomene Preporod, Preokret, Pokret za promjene, Antibirokratska revolucija, Veliko Sranije će da bude.
Otvorim ukočenom rukom. Na svakoj strani Dodik, Vasić. Kad smo ovladali ovim štampanim medijem, STJ. Više i ne znamo čime smo sve ovladali. Ko Filip Cepter. Nisam bio u pola svojih fabrika u svijetu.
Ipak, sumnjivo mi nešto, nigdje nema slika tih Dodika i Vasića. Nego sve ahmedije, brade, blagoistočnjački pogledi. Ali naslovi su puni, Dodik, Vasić, Dodik, Vasić. Srećom jedna razumljiva rubrika. Velikani našeg ummeta. Sa dva m. Ako pomisle da smo i mi Naš Narod i ummetnu i nas tu, najebali smo. Na izborima, mislim. Čitam paranoično. Katade Ibn Numan, Amir Ibn Rebia, Ijad Ibn Ganm, Seleme Ibn Selame. Priviđa mi se Vas Ibn Ić, mada nema. Razbistrim se i vidim.
Novine su inače pretpotopne. Još tamo stoji da su odlukom nekog ministarstva oslobođene proreza na promet. Otkako je učabario Ivanić, umro je i porez na promet.
Koncepcijski, Preporod je kompozit od nekadašnjeg Zadrugara i bosanskohercegovačkog izdanja Komunista. Nažalost, samo stariji znaju o čemu pričam. Ima i jedan dirljiv naslov Magistrirao član naše Redakcije.
Ima i jedan otomanski. Nit je htrišćanska, nit je kršćanska, već je vakufska.
U tom tekstu, na više od pola stranice, izvjesni Zemljaš Muhamed Velić, obraća se meni izravno. Dakle, Vasiću. I iznosi podatke o tome kako su muslimanima zemlju u BiH otimali Eskimi, Kraljevina SHS, Komsomol, SRZ, Gromiko, KNOJ... Pominje Memorandum udruženja bivših kmetsko-beglučkih zemalja. U Banjalučkom kotaru su 1939. u jednom danu oduzeli 107.000 dunuma oranice i šume. Od Gazijinog Vakufa. Vakuf je Zadužbina. Oduzimana je u beglučka zemlja. Begluk je begova zemlja koju daje napolice ili sam obrađuje. Ali to je sve Mala Maca. Kad su došli boljševici, STJ, veli Velić, ovo o boljševicima, on ne psuje i ne pije, nastao je pravi Belaj.
Uglavnom, Vakufska direkcija je izvijestila da je nakon Drugog svjetskog rata oduzeto 30 miliona kvadrata vakufskih nekretnina. Ko zadužbi toliku zemlju. A šteta usljed nacionalizacije vakufskih stanova i poslovnih prostora, KTJ, procjenjuje se na 744 miliona KM-ova. Kaemova. Kad pročitah tu riječ, Kaemova, vidim da je učenjački obdaren, g. Velić, ko kaki pravi Ibn.
Ima samo jedno malo pitanje koje Dakle Vasiću nije razjašnjeno. Otkud toliki Begluci i noliki Vakufi. Kad su Naši Preci koji su bili tu primili islam koji je došetao odakle i sve religije. A znas se da te vjere uglavnom prima sirotinja. Nisu njive punoglavci u bari, da sve idu jednom begu i u jednu zadužbinu, Vakuf. Ako sam primio islam nije jedna moja njivica okotila sedamdeset drugih njiva.
Ne mislim da će Prepord Velić odgovoriti na to. Oni imaju važnijih pitanja. Devetnaesta godišnjica 306. brdske brigade, Bošnjaci su dokazani antifašisti, Zaustaviti eroziju i etničko čišćenje Bosne od Bošnjaka, Nagrađuje li Ustavni sud BiH vinovnike i rezultate etničkog čišćenja u Mostaru, Bošnjaci trebaju snagu u svakom smislu, Naši saudijski prijatelji, Ko će sutra sprijčiti da se Republika Srpska ne otcijepi ako tamo bude živjelo devedeset posto srpske populacije, Zašto su islamisti bolji demokrati, Neka trajno živi bratstvo saudijskog i bosanskog naroda...
Ali mislim da Kemo, onaj blizu Vareša, i dalje ima njivicu, kao i što je neki daleki predak njegov imao, kad je božemeoprosti, prigrlio Islam. Kemica je jedan, inokosni seljanin, pojedinac. Nije imao sreće sa Beglucima i Vakufima.
A ja sam, napokon, shvatio. Kršćani i Hrišćani su ovdje gradili crkve samo prilikom kratkotrajnih upada i agresija na Vakusku Zemlju, Bratsku sa Saudijskom zemljom. Odatle kod nas toliko pjeskuša, majku im jebem. Crkve su im služile da se sklone od kiše prilikom bježanja iz neuspješne agresije.
Džaba ste krečili, ipak je hrišćanska.
Vaš ashab, Vas Ibn Ić.
Pošalju mi sa Erteresa posljednji broj Preporoda. Mene odmah spodbije neka jeza. Znam, kad se pomene Preporod, Preokret, Pokret za promjene, Antibirokratska revolucija, Veliko Sranije će da bude.
Otvorim ukočenom rukom. Na svakoj strani Dodik, Vasić. Kad smo ovladali ovim štampanim medijem, STJ. Više i ne znamo čime smo sve ovladali. Ko Filip Cepter. Nisam bio u pola svojih fabrika u svijetu.
Ipak, sumnjivo mi nešto, nigdje nema slika tih Dodika i Vasića. Nego sve ahmedije, brade, blagoistočnjački pogledi. Ali naslovi su puni, Dodik, Vasić, Dodik, Vasić. Srećom jedna razumljiva rubrika. Velikani našeg ummeta. Sa dva m. Ako pomisle da smo i mi Naš Narod i ummetnu i nas tu, najebali smo. Na izborima, mislim. Čitam paranoično. Katade Ibn Numan, Amir Ibn Rebia, Ijad Ibn Ganm, Seleme Ibn Selame. Priviđa mi se Vas Ibn Ić, mada nema. Razbistrim se i vidim.
Novine su inače pretpotopne. Još tamo stoji da su odlukom nekog ministarstva oslobođene proreza na promet. Otkako je učabario Ivanić, umro je i porez na promet.
Koncepcijski, Preporod je kompozit od nekadašnjeg Zadrugara i bosanskohercegovačkog izdanja Komunista. Nažalost, samo stariji znaju o čemu pričam. Ima i jedan dirljiv naslov Magistrirao član naše Redakcije.
Ima i jedan otomanski. Nit je htrišćanska, nit je kršćanska, već je vakufska.
U tom tekstu, na više od pola stranice, izvjesni Zemljaš Muhamed Velić, obraća se meni izravno. Dakle, Vasiću. I iznosi podatke o tome kako su muslimanima zemlju u BiH otimali Eskimi, Kraljevina SHS, Komsomol, SRZ, Gromiko, KNOJ... Pominje Memorandum udruženja bivših kmetsko-beglučkih zemalja. U Banjalučkom kotaru su 1939. u jednom danu oduzeli 107.000 dunuma oranice i šume. Od Gazijinog Vakufa. Vakuf je Zadužbina. Oduzimana je u beglučka zemlja. Begluk je begova zemlja koju daje napolice ili sam obrađuje. Ali to je sve Mala Maca. Kad su došli boljševici, STJ, veli Velić, ovo o boljševicima, on ne psuje i ne pije, nastao je pravi Belaj.
Uglavnom, Vakufska direkcija je izvijestila da je nakon Drugog svjetskog rata oduzeto 30 miliona kvadrata vakufskih nekretnina. Ko zadužbi toliku zemlju. A šteta usljed nacionalizacije vakufskih stanova i poslovnih prostora, KTJ, procjenjuje se na 744 miliona KM-ova. Kaemova. Kad pročitah tu riječ, Kaemova, vidim da je učenjački obdaren, g. Velić, ko kaki pravi Ibn.
Ima samo jedno malo pitanje koje Dakle Vasiću nije razjašnjeno. Otkud toliki Begluci i noliki Vakufi. Kad su Naši Preci koji su bili tu primili islam koji je došetao odakle i sve religije. A znas se da te vjere uglavnom prima sirotinja. Nisu njive punoglavci u bari, da sve idu jednom begu i u jednu zadužbinu, Vakuf. Ako sam primio islam nije jedna moja njivica okotila sedamdeset drugih njiva.
Ne mislim da će Prepord Velić odgovoriti na to. Oni imaju važnijih pitanja. Devetnaesta godišnjica 306. brdske brigade, Bošnjaci su dokazani antifašisti, Zaustaviti eroziju i etničko čišćenje Bosne od Bošnjaka, Nagrađuje li Ustavni sud BiH vinovnike i rezultate etničkog čišćenja u Mostaru, Bošnjaci trebaju snagu u svakom smislu, Naši saudijski prijatelji, Ko će sutra sprijčiti da se Republika Srpska ne otcijepi ako tamo bude živjelo devedeset posto srpske populacije, Zašto su islamisti bolji demokrati, Neka trajno živi bratstvo saudijskog i bosanskog naroda...
Ali mislim da Kemo, onaj blizu Vareša, i dalje ima njivicu, kao i što je neki daleki predak njegov imao, kad je božemeoprosti, prigrlio Islam. Kemica je jedan, inokosni seljanin, pojedinac. Nije imao sreće sa Beglucima i Vakufima.
A ja sam, napokon, shvatio. Kršćani i Hrišćani su ovdje gradili crkve samo prilikom kratkotrajnih upada i agresija na Vakusku Zemlju, Bratsku sa Saudijskom zemljom. Odatle kod nas toliko pjeskuša, majku im jebem. Crkve su im služile da se sklone od kiše prilikom bježanja iz neuspješne agresije.
Džaba ste krečili, ipak je hrišćanska.
Vaš ashab, Vas Ibn Ić.
